Ruski dom - leglo špijunaže u centru Berlina?

Francuske vlasti optužuju Ruski dom u Berlinu za špijunažu. Koji dokumenti uređuju njegove aktivnosti i u kojoj mjeri nemačko-ruski sporazum o kulturnoj saradnji još ispunjava prvobitno postavljene ciljeve?

Početkom avgusta javnost je saznala da francuske vlasti Ruski dom nauke i kulture u Berlinu povezuju sa mogućim aktivnostima ruskih obavještajnih službi. Ustanova u centru njemačke prijestonice dio je državne kulturne agencije Rosotrudničestvo, koja se od 2022. godine nalazi pod sankcijama Evropske unije. Sankcije su uvedene zbog ruskog rata protiv Ukrajine.

"S obzirom na postupanje prema njemačkim kulturnim institucijama i organizacijama, savezna vlada sveobuhvatno i kontinuirano preispituje međunarodni pravni osnov Ruskog doma", izjavio je portparol njemačkog Ministarstva spoljnih poslova Martin Gize 10. avgusta na konferenciji za novinare u Berlinu.

Na pitanje Dojče velea (DW) o budućim aktivnostima organizacije s obzirom na sankcije protiv Rosotrudničestva, naglasio je da između Njemačke i Rusije postoje dva bilateralna sporazuma o pitanjima nekretnina koji se ne mogu jednostavno raskinuti. "To je, da tako kažemo, sporazum koji uređuje korišćenje Ruskog doma ovdje u Berlinu, ali i Geteovog instituta kojim upravljamo u Moskvi." Svaka mjera protiv jedne institucije imala bi neposredne posljedice i po onu drugu.

Imunitet Ruskog doma

Rad Ruskog doma uređen je sporazumom iz 2013. godine između vlada Rusije i Njemačke o objektima Ruskog doma u Berlinu i Geteovog instituta u Moskvi. Sporazum važi 99 godina i ugovorno obavezuje obje države da, između ostalog, preuzmu plaćanje poreza na nekretnine za odgovarajuću zgradu partnerske zemlje.

Sporazum takođe predviđa da "zgrade i građevinski kompleksi, u mjeri u kojoj služe službenim državnim svrhama, uživaju imunitet od mjera prinudnog izvršenja". Strane u ugovoru nemaju pravo da bez saglasnosti druge strane prodaju te komplekse ili ih u cjelini ustupe na korišćenje trećim stranama.

Sporazum o kulturnoj saradnji

Između Moskve i Berlina postoji i međuvladin sporazum o kulturnoj saradnji, potpisan u decembru 1992. godine, koji je stupio na snagu u maju 1993. godine. Njegovo trajanje je pet godina i automatski se produžava za isti period, osim ako jedna od strana ne obavijesti drugu najmanje šest mjeseci prije isteka važećeg perioda.

Oba sporazuma, onaj o objektima Ruskog doma i Geteovog instituta i sporazum o kulturnoj saradnji između Rusije i Njemačke, i dalje su na snazi u petoj godini ruskog rata protiv Ukrajine, dok su od 2022. godine neki bilateralni sporazumi otkazani ili su izgubili važenje. Među njima su sporazum o vojno-tehničkoj saradnji, koji je okončan u julu 2025. godine, sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, čije je glavne odredbe Rusija suspendovala u avgustu 2023. godine, kao i niz evropskih sporazuma povezanih sa prestankom članstva Rusije u Savjetu Evrope.

Ograničenja protiv Geteovog instituta

Član 1. sporazuma o njemačko-ruskoj kulturnoj saradnji navodi da ugovorne strane "podstiču i podržavaju državne, društvene i druge inicijative radi daljeg razvoja sveobuhvatne kulturne saradnje i partnerstva na svim nivoima". U članu 2. potvrđuje se namjera ugovornih strana da "svim zainteresovanim osobama omoguće širok pristup kulturi, uključujući umjetnost, književnost i istoriju druge zemlje", dok član 14. garantuje da će ugovorne strane "podsticati osnivanje kulturnih ustanova druge ugovorne strane na području svoje države i olakšavati njihovo djelovanje".

Najvažnija njemačka organizacija koja radi na popularizaciji njemačkog jezika u inostranstvu i unapređenju međunarodne kulturne saradnje jeste Geteov institut. U Rusiji je već u maju 2023. godine morao znatno da smanji svoje aktivnosti zbog ograničenja kojima je bio predviđen manji broj njemačkih službenika u Rusiji. Nekoliko nedjelja ranije računi Geteovog instituta u Rusiji bili su blokirani na zahtjev Ruske centralne banke, nakon što je državno tužilaštvo u Berlinu pokrenulo istragu protiv Ruskog doma i optužilo ga za kršenje sankcija. U tom kontekstu bili su blokirani i računi ruskog kulturnog centra.

Digitalne usluge Geteovog instituta, uključujući kurseve jezika, i dalje su dostupne, a biblioteke u Moskvi i Sankt Peterburgu, uprkos logističkim teškoćama, i dalje dobijaju aktuelnu njemačku literaturu, naveli su predstavnici Instituta za DW početkom godine.

"Do sada se još nismo suočili sa državnom cenzurom. Ipak, trudimo se da se, koliko god možemo, u odgovarajućoj mjeri pridržavamo strogih zakonskih propisa", saopštili su iz Instituta.

DAAD "nepoželjna organizacija"

Član 5. sporazuma navodi da će "ugovorne strane, u okviru svojih mogućnosti, studentima, doktorantima i naučnicima druge zemlje stavljati na raspolaganje stipendije za školovanje, stručno usavršavanje i istraživački rad i nastojati da olakšaju izdavanje dozvola za boravak i poboljšaju uslove boravka u zemlji domaćinu". U stvarnosti je Njemačka služba za akademsku razmjenu (DAAD) sredinom februara 2026. godine morala da obustavi rad u Rusiji. To se dogodilo nakon što su je ruske vlasti proglasile „"nepoželjnom organizacijom".

Za studente i kandidate za naučna zvanja koji se već nalaze u Njemačkoj, međutim, prema navodima DAAD-a, ništa se nije promijenilo. Stipendije se i dalje dodjeljuju bez ikakvih izmjena, poručuje ta organizacija.

Direktni kontakti praktično nemogući

Prema članu 9. sporazuma o kulturi, ugovorne strane pozdravljaju "direktne kontakte između društvenih grupa i udruženja, uključujući sindikate, crkve, vjerske zajednice, umjetnička udruženja, političke, kulturne i druge fondacije". Međutim, posljednjih godina više njemačkih fondacija u Rusiji proglašeno je "nepoželjnim organizacijama".

Nakon ruske invazije na Ukrajinu kao takve su označene Fondacija Konrad Adenauer, Fondacija Hajnrih Bel, Fondacija Fridrih Ebert, Fondacija Fridrih Nauman, Fondacija Hans Zajdel i Fondacija Roza Luksemburg, sve stranačke fondacije koje su prije rata djelovale u Rusiji.

U avgustu 2025. godine i njemačka Fondacija Sjećanje, odgovornost i budućnost proglašena je "nepoželjnom". Osnovana je u znak sjećanja na žrtve nacionalsocijalizma, a u početku je, između ostalog, bila zadužena za isplatu odštete prinudnim radnicima tokom Drugog svjetskog rata. Kasnije je finansijski podržavala međunarodne humanitarne projekte. U septembru prošle godine i organizacija Mir svima (Friede Allen) proglašena je "nepoželjnom". To udruženje pomaže sveštenicima Ruske pravoslavne crkve koji su zbog svog javnog protivljenja ratu suspendovani iz službe ili su na drugi način ostali bez sredstava za život.

Onima koji u Rusiji sarađuju sa "nepoželjnim organizacijama" prijete krivičnopravne mjere. To sve "direktne kontakte" predviđene sporazumima čini praktično nemogućim.