Gradonačelnica kalabrijskog gradića koja je rekla „basta” mafiji - Vijesti.me
Zloglasnoj Ndrangeti

Gradonačelnica kalabrijskog gradića koja je rekla „basta” mafiji

Nakon mjeseci zastrašivanja od strane kalabrijske mafije, vapaj Marije Karmele Lancete odjeknuo je širom zemlje

Italijanska mafija Ndrangeta, za koju se sumnja da vodi najveću operaciju krijumčarenja kokaina u Evropi, kontroliše oblast Kalabrije uz pomoć mita i korupcije. Ali kada je prije godinu napadnuta gradonačelnica jednog malog kalabrijskog grada Marija Karmela Lanceta, ona i zemlja su poručili da je „bilo dosta“ („basta”).

Postoji neka vrsta nelagode u vezi sa Kalabrijom. Ovaj region je poput čudnog daljeg rođaka kojeg niko ne voli da spomene.

To što sam na samim prstima italijanske čizme u meni je probudilo jednu morbidnu metaforu. Patnje Kalabrije predstavljaju zanemarenu gangrenu zemlje – toliko zanemarenu da je malo koga u gornjem dijelu noge više briga za nju.

Međutim, Italija se u aprilu 2012. probudila uz osjećaj žarenja u svom oboljelom stopalu.

Možda zbog požara u apoteci Marije Karmele Lancete, koja se nalazi ispod stana njene porodice? Ili je to možda od kiše metaka kojom je zasut njen automobil nedugo nakon toga?

Što god bio uzrok tome, ova gradonačelnica malog priobalnog grada Monastereće glasno je iskazala svoje nezadovoljstvo. I njen glas se čuo.

Nakon mjeseci zastrašivanja od strane kalabrijske mafije, vapaj Marije Karmele Lancete odjeknuo je širom zemlje.

Njena ostavka osvanula je na naslovnim stranama štampe, što je navelo lidera njene Demokratske partije da otputuje u Monastereće da je moli da još jednom razmisli o ostavci.

Gradonačelnici drugih kalabrijskih gradova zaprijetili su ostavkama a lokalno stanovništvo – koje je pomoglo u čišćenju njene apoteke oštećene u požaru – održali su posebnu misu za nju.

Skromna gradonačelnica grada od 3.500 stanovnika postala je nacionalni simbol borbe protiv mafije.

Vlada joj je pružila policijsku zaštitu i obećala da će joj pomoći u postizanju ciljeva.

Dobrodošli u Monteseraće (Foto: flickr.com)

Pristavši da povuče ostavku, Lanceta je prethodno postavila vladi tromjesečni ultimatum da sprovede neophodne promjene kako bi ona mogla da obavlja svoj posao.

To je bilo prije godinu. Zbog toga sam otišla u Monastereće kako bih lično vidjela da li se išta promijenilo.

„Ne“, kazala mi je gradonačelnica potišteno. „Ili možda jeste. Ali na gore. Ovo je trebalo da bude godina stabilnosti. Umjesto toga postala je godina neprijatnosti“.

Istog trena ističe da razlog tome nisu samo prijetnje smrću i Ndrangeta, već i loša ekonomska situacija i birokratski vakum zbog kojeg nije u stanju da uradi sve ono što je zamislila.

„Nemamo novca, državni fondovi su zamrznuti. Morali smo da proglasimo bankrot opštinskog vijeća. Nisam dobijala nikakve resurse. Ozbiljno razmišljam o tome da odustanem“.

Priznajem da sam iznenađena. Upravo sam bila završila sa čitanjem knjige „Italija tamo dolje – Marija Karmela Lanceta i žene protiv Ndrangete“ autora Gofreda Bućinija.

U njoj, Lanceta je prikazana kao odlučan lider i snažna majčinska figura. Ali upravo sada, ona se osjeća više poput Sizifa (heroja iz grčke mitologije poznatom po personifikaciji uzaludnog posla).

„Umorna sam i sita sam svega“. Lancetine plave oči ne sugerišu ni na trunku samosažaljenja, već samo ton „tako je kako je“ sjetnog pomirenja sa sudbinom. „Želim natrag svoj život“.

Život Marije Karmele definitivno nije bio samo u njenim rukama od prošle godine. Pozvala me je u svoj dom jer nije željela da nedjeljom zove dodijeljenu policijsku pratnju.

„Kao da ste u zatvoru“, kažem ja, dok ispijamo kafu na njenoj terasi.

„Apsolutno“, odgovorila je mrsko. Preko njene terase prostire se prelijepo more. „Nekada sam plivala svakog dana – u vrijeme ručka ili nakon posla. Više od godinu nisam bila da se okupam“.

Pitam je: „Zašto ne zamoliš policiju da ide sa tobom? Ne bi im smetalo“.

Odmahuje glavom. „Samo za zvanične obaveze“, kazala je. „Ali oni su tu da tebe lično zaštite“, protestujem. Ponovo odmahuje glavom. „Zaista mi nedostaje posjećivanje butikaa i odlazak do frizera“.

Kažem joj kako mislim da je tvrdoglava. Ona kaže da je to stvar principa.

Marija Karmela je nesumnjivo žena jakih principa. Ona igra po pravilila a njen pravilnik uvijek je najstroža verzija koja postoji. Ali ona želi da svi igraju po tim pravilima – a to nikada nije bio način na koji je svirala Kalabrija.

Predivna obala je prepuna stvari koje smetaju mojim očima – poluzavršene betonske grdosije građene bez dozvole i trulo smeće na ulicama.

Njeni visoki standardni razljutili su mnoge. Kaže mi: „U kulturnom smislu, vlada izostanak građanske odgovornosti. Mnogi moji sugrađani ne shvataju zašto moraju da plaćaju porez na vodu i odbijaju da ga plate“.

Ona je takođe samokritična, rekavši mi da ne može uvijek da računa na lijepu komunikaciju sa svojim sugrađanima i da je njeno rigidno ponašanje često vodilo do konflikata sa drugim članovima vijeća.

„Nisam imala političkog iskustva. Jedina stvaru koju sam znala je da sam željela da vratim poštovanje zakona u Monastereće – nisam željela nikakve veze sa mafijom i uspjela sam da održim sve naše ugovore čistim, ali nisam imala sredstava da nastavim sa svojim poslom“.

A sada želi ponovo da bude samo ona lokalna apotekarka.

Rita Borselini (Foto: lecconotizie.com)

„Gradonačelnici primaju male plate ali to nije problem, ja radim ovo kao volonterski posao. Plaćam drugim da rade moj posao dok ja radim za džabe. Ako morate da odustanete od izvora vaših prihoda, bez obzira koliko svrha toga bila plemenita, suočićete se sa problemima“.

Takođe želi natrag porodični život. „Suprug me je uvijek podržavao u ovome. I moji sinovi su me podržavali na početku, ali sada kažu 'Mama, ko te tjera da to radiš'“?

Na sreću, Marija Karmela je ostvarila predivna prijateljstva isa drugim gradonačelnicama kalabrijskih gradova, od kojih neke, poput nje, žive pod zaštitom policije.

U gore pomenutoj knjizi, kaže da vjeruje da će kalabrijske gradonačelnice unijeti pozitivnu društvenu promjenu. „I dalje to mislim“, kaže uz osmijeh. „Samo što mislim da nam kako bi smo to postigli treba još puno žena“.

Pošto smo se rastale, otišla sam da vidim zgradu gradskog vijeća – napuštena bivša škola koja nema sve prozore, čije su škure polomljene a zidovi flekavi.

Dok sam se spuštala prema plaži kako bih te večeri malo pokvasila noge, prošla sam pored kanti preko kojih se prelivalo smeće.

Nigdje bez policijske pratnje (Foto: Wordpress)

Pitam se da li će odvažna farmaceutkinja ikada pronaći lijek za doslovno i figurativno truljenje Kalabrije.

Baš kada sam završavala ovaj članak saznala sam da je podnijela ostavku.

Od kraja jula, Marija Karmela Lanceta više neće biti gradonačelnica Monasterećea.

Nazvala sam je. U njenom glasu se moglo osjetiti da je odahnula. Ovog puta, kaže mi, njeno „basta“ je konačno.

Heroine

Elizabeta Tripodi – gradonačelnica kalabrijskog Rosarna živi 24 sata pod zaštitom policije. Tužila je lokalnog šefa Ndrangete i osigurala za grad 50 miliona eura - koji će biti isplaćeni od zaplijenjene imovine mafije.

Karolina Đirasole – bivša gradonačelnica Isola Kapo Rizuto dobijala je prijenje smrću a njeno auto je zapaljeno nedugo POšto je izabrana na funkciju obećavajući da će očistiti ovaj kalabrijski priobalni grad.

U maju nije uspjela da osigura još jedan mandat. Rita Borselino – poslanica Demokratske partije u Evropskom parlamentu i borac protv mafije koja je pokrenula organizaciju Libera 1995.

Sestra je borca protiv mafije, sudije Paola Borselina, koji je ubijen 1992. Rita Atria – Rođena u sicilijanskoj mafijaškoj porodici, a 1991. je u 17-oj godini postala državni svjedok u velikoj mafijaškoj istrazi. Majka ju je se odrekla, a počinila je samoubistvo nedjelju dana nakon što je ubijen njen mentor, Paolo Borselino.

Šta je Ndrangeta?

Ndrangeta je mafijaška organizacija sa sjedištem u Kalabriji, koju su 1860-ih osnovali bivši stanovnici obližnjeg ostrva Sicilija. Riječ Ndrangea ima grčke korijene i ona označava hrabrost i lojalnost.

Manje je poznata od sicilijanske Koza Nostre i napuljske Kamore, ali mnogi smatraju da je uticajnija od pomenutih. Procjenjuje se da ima 160 ćelija sa oko 6.000 članova, koji osim u Italiji žive i u Argentini, Australiji, Kanadi i Kolumbiji.

„Da nije dio Italije, Kalabrija bi bila propala država. Ndrangeta kontroliše ogromne djelove teritorije i privrede Kalabrije, i zaslužna je za najmanje tri odsto BDP Italije“, piše u diplomatskoj depeši iz 2008. koju je objavio Vikiliks.

Paralelni grad

Kako su se prihodi i uticaj Ndrangete povećavali, tako je rasla i zainteresovanost policije za ovu mafijašku organizaciju.

Kao posljedica toga, narko bosovi su izgradili mrežu tunela ispod kalabrijskih gradova kako bi mogli lakše da dođu do tajnih bunkera i sigurnih kuća. Lažni tuneli, zamke i slijepe „ulice“ ukazuju da je samo nekoliko odabranih znalo pravi put kroz kanalizacione cijevi prepunih pacova do relativno bezbjednih i udobnih bunkera.

U jednom bunkeru je čak bila postavljena pećnica u kojoj su se na tradicionalan način sprema pica, dok su u drugima nađene zalihe knjiga. Zbog progona italijanske policije, Ndrangeta je izgradila nezamislivu mrežu tajnih prostorija i prolaza ispod kalabrijskih ulica i domova.

To je u suštini jedan paralelan grad, podzemlje gdje se bunkeri kriju iza stepeništa, a čak su i vrata od peći za picu povezana sa beskrajnim tunelima. Tajne rute za bijeg postoje i u okviru najdubljih i najbolje osmišljenih prolaza.

Tuneli se račvaju i spajaju, nastavljaju u kanalizacione cijevi. Poslije više stotina metara nalazi se izlaz: obično negdje izvan grada.