Prije samo nekoliko godina, djelovalo je da bi GRU mogla biti rasformirana. Međutim, glavnu obavještajnu upravu ruske vojske optužuju za nekoliko najzloglasnijih operacija Rusije proteklih godina. Među njima je osvajanje Krima 2014, hakovanje mejlova Demokratskog nacionalnog komiteta (DNC) Hilari Klinton i čak navodno planiranje neuspjelog puča u Crnoj Gori.
Nekoliko ruskih obavještajnih agencija je učestvovalo u hakovanju uoči izbora u SAD 2016, ali je samo GRU identifikovana u optužnici američkog specijalnog istražitelja Roberta Mulera prošlog mjeseca. GRU navodno stoji iza nedavnog trovanja četiri osobe u Britaniji, uključujući bivšeg oficira GRU Sergeja Skripalja.
O GRU se pisalo manje nego o njenim sestrinskim agencijama, posebno KGB iz sovjetske ere i njegovom nasljedniku FSB, špijunskoj agenciji koju je nekad predvodio Vladimir Putin.
Odgovornost za obaranje malezijskog aviona iznad Ukrajine 2014, kada je poginulo 298 osoba, takođe se pripisuje GRU. A nedavno su se pojavili izvještaji da njeni hakeri predvode akciju protiv američke elektromreže. Ruski plaćenici na službi u Siriji i Africi uveliko se angažuju iz redova GRU, piše američki portal Dejli bist. Trojica ruskih novinara koji su istraživali njihove aktivnosti ubijeni su prošlog mjeseca.
Američko ministarstvo finansija u martu je uvelo sankcije šefu GRU Igoru Korobovu, zajedno sa njegovom organizacijom, iako ga je Obamina administracija već bila kaznila krajem 2016. zbog miješanja u izbore.
Dejli bist navodi da je Korobov 2017, moguće zbog aktivnosti da se doprinese Trampovoj pobjedi, unaprijeđen u čin general-pukovnika, a Putin mu je dodijelio najviše državno priznanje - heroj ruske federacije.
Portal piše da je teško vjerovati da su ruski mediji prije nekoliko godina pisali da je GRU na izdisaju. U novembru 2010, na proslavi povodom osnivanja GRU 1918, oficiri GRU su sa tugom nazdravljali „svijetlom sjećanju“ na agenciju. Govorili su da se prazni novo sjedište GRU od 70.000 kvadrata, izgrađeno 2006.
Prema jednoj procjeni, od sedam hiljada oficira GRU koji su radili u sovjetsko doba, ostalo je samo dvije hiljade. To obuhvata smanjenje od 40 odsto osoblja GRU u stranim ambasadama. Čuvene brigade GRU za specijalnu borbu, takozvane Specnaz jedinice, navodno je trebalo da se transformišu u redovnu vojsku.
General pukovnik Dmitrij Gerasimov, koji je upravljao brigadama GRU za specijalne namjene, kazao je za „Njujork tajms“: „Duboko sam uvjeren da su specijalne snage GRU potpuno uništene. Od 14 brigada i dva puka GRU za obuku, ostalo je ne više od četiri brigade u najboljem slučaju.“ Takođe se govorilo o stavljanju sistema GRU za elektroničko izviđanje pod komandu SVR, spoljne obavještajne službe.
Haos u Ukrajini kao blagodet
Dejli bist navodi nekoliko razloga za pad GRU. U ratu sa Gruzijom 2008, ova agencija nije upozorila rusku vojsku da je Gruzija od Ukrajine dobila protivavionske rakete. Štaviše, u moskovskom internom špijunskom rivalstvu, GRU je imala svoj kanal informacija o korupciji i pranju novca ruske među ruskom elitom, što je predstavljalo prijetnju po interese FSB i SVR.
Prema toj analizi, postojala je skrivena obavještajna mreža koja se sastojala od klana bliskog Putinu, iz FSB, SVR i redovne policije, koja je upravljala zemljom. A toj grupi se nije sviđalo da ima rivalsku agenciju sposobnu za nezavisnu komparativnu analizu. Američki portal ističe da šefovi FSB i SVR sjede u Putinovom Savjetu za nacionalnu bezbjednost, ali ne i šef GRU, koji je odgovoran samo generalštabu oružanih snaga.
GRU se, međutim, „čudom“ uspravila pošto je na njeno čelo došao Igor Sergun 2011. Kako kaže Mark Galeoti, ekspert za ruska bezbjednosna pitanja i njene obavještajne službe, Sergun je bio sposobni i efikasni šampion interesa agencije... Naročito je bio dobar u upravljanju odnosima sa Putinom i onima koje predsjednik sluša.“
Sergun je uspio da nekoliko Specnaz jedinica vrati u GRU. Te trupe se bave izviđanjem, diverzijom i borbenim operacijama u raznim žarištima gdje ima etničkih sukoba, poput Čečenije. Potom je nastupio ukrajinski sukob.
„Haos u Ukrajini je bio blagodet za GRU, koja je bila jedna od vodećih agencija i prilikom osvajanja Krima 2014. i destabilizacije Donbasa. Ako u budućnosti vidimo još ‘hibridnih ratova’, interakcija sa ratnim vođama, gangsterima i pobunjenicima, to je puno više specijalnost GRU nego SVR.“
Sukob u Kremlju oko izbora novog šefa
Korobov je imao buran početak kada je preuzeo mjesto šefa GRU početkom 2016. Nametala su se pitanja o iznenadnoj smrti njegovog prethodnika Serguna u januaru te godine.
Zvanična verzija je glasila da je Sergun umro prirodnom smrću, ali je bilo izvještaja da je nestao u Libanu. Za odluku o imenovanju Korobova bio je potreban čitav mjesec, navodno zbog sukoba unutar elite Kremlja koga izabrati od četiri kandidata. Grupa povezana sa FSB i SVR, koju je predvodioSergej Ivanov (šef predsjedničke administracije i stari Putinom KGB kolega), htjela je jednog od svojih na čelu GRU, dok su oni koji su predstavljali ministra odbrane Sergeja Šojgua lobirali za Korobova.
Kako piše Dejl bist, pobijedio je vojni klan, zagovornici agresivnog, sukobljavajućeg pristupa Zapadu i Ukrajini, te drugim mjestima, i Ivanov je za nekoliko mjeseci izgubio posao u Kremlju.
Za Korobova, koji se specijalizovao za strateški vojni obavještajni rad, važi da je pragmatičar kojeg ne zanima politika Kremlja i samo želi da se posao završi, šta god to bilo. Stoga, piše portal, mora da ga je uznemirilo to što je jedini visoki ruski zvaničnik sa osobljem koji je na američkoj optužnici.
Dejli bist podsjeća da je 2006, na otvaranju novog sjedišta GRU, novinar pitao jednog generala te agencije da li njihovi obavještajni analitičari prate američke izbore. „To je prvenstveno zadatak SVR. Mi pratimo, ali u puno manjoj mjeri,“ glasio je odgovor.
Stoga se postavlja pitanje kako je GRU 12 godina kasnije glavni u priči o miješanju u američke izbore.
„U prošlosti, ‘aktivne mjere’ koje su KGB/SVR decenijama preduzimale protiv Zapada, uglavnom su se odnosile na HUMINT (prikupljanje obavještajnih podataka iz ljudskih izvora) i kampanje dezinformisanja u medijima, a ne operacije sajber ratovanja koji su novi nivo u obavještajnim ratovima,“ kaže Vadim Birstin, ekspert za ruske bezbjednosne službe. Iako i SVR ima sajber oružje, i zapravno se okrivljuje za prvobitni napad na DNC 2015, GRU, dodaje Birstin, „ima više tehničkih resursa za sprovođenje operacija opisanih u Mulerovoj optužnici.“
Dugotrajno rivalstvo između FSB i GRU
Pitanje koje se uporno nameće je kako je Mulerov tim došao do informacija.
„Kada pročitate djelove optužnice, šokirate se. Zato što su (Mulerov tim) znali sve - vrijeme, mjesto, korisničko ime, šifru, karijeru. I to navodno samo metodama sa daljine,“ rekao je Aleksej Venediktov, urednik radija Eho Moskve. Kako je ocijenio Vedeniktov i drugi, mora da je FBI imao insajderske informacije.
Dejli bist se pita da li su podaci procurili od Putina, koji je na konferenciji za novinare sa Trampom u Helsinkiju 16. jula ponudio članovima Mulerovog tima da dođu u Moskvu i učestvuju u ispitivanju oficira GRU. Portal dodaje da to nije tako velikodušno kao što zvuči i podsjeća da su britanski istražitelji koji su se bavili ubistvom bivšeg ruskog agenta Aleksandra Litvinjenka stavljeni pod nadzor kad su pošli u Moskvu.
Iako je posao FSB, kao kontraobavještajne agencije, da nalazi špijune i potencijalne izdajnike u vojsci, postoje spekulacije da su oficiri FSB dali američkim obavještajcima informacije o hakerskim operacijama GRU.
Američki portal opisuje situaciju iz decembra 2016, kada su visoki oficiri iz jedinice FSB za sajber bezbjednost uhapšeni i optuženi za izdaju. Jedan od njih, Sergej Mihalkov, fizički je uklonjen sa jednog sastanka sa crnom vrećom preko glave). Ovaj slučaj izdaje je čuvan u tajnosti, ali ruski insajderi ukazuju da su Mihalkov i njegove kolege bili motivisani dugotrajnim rivalstvom između FSB i GRU da izdaju GRU. Prema nekim izvorima, i novac je bio motiv.
I u GRU je bilo prebjega i međunarodnih skandala. Prvi veliki špijunski slučaj koji je izbio nakon Drugog svjetskog rata, potpalivši Hladni rat, desio se 1945. kada je prebjegao službenik GRU za šifre iz sovjetske ambasade u Otavi i odnio hrpu tajnih dokumenata koja su otkrila da Sovjeti imaju atomski špijunski prsten u Sjevernoj Americi.
Dejli bist podsjeća i na slučaj neslavnog generala GRU Olega Penkovskog, koji je Britancima dojavio da Sovjeti imaju rakete na Kubi. On je 1963. pogubljen zbog izdaje. Puno kasnije, Sergej Skripalj, koji je godinama sarađivao sa britanskom MI6, obezbijedio je stotine imena kolegama agentima u GRU prije nego što je uhvaćen 2006. i optužen za izdaju. Predat je Britaniji 2010. u okviru razmjene špijuna.
Sa Putinom je sve lično
Britanske vlasti sada tvrde da je GRU pokušala da ubije Skripalja očigledno zato što je izdao tu agenciju. Istražitelji navodno imaju dokaze da je GRU hakovala mejlove Skripaljeve ćerke Julije. Međutim, navodi Dejli bist, osveta izdajnicima je tradicionalno svojstvena FSB. Navodi da je trovanju Litvinjenka 2006. u Londonu, navodno djelo FSB, prethodilo uvođenje novog ruskog zakona kojim je FSB ovlašten da izvodi atentate u inostranstvu.
Međuti, možda bi Zapad trebalo da prestane sa pokušajima otkivanja šta mu rade špijunske službe jer je krajnja odgovornost na Kremlju, ističe Deli bist i zaključuje: „Putin je taj koji vuče konce u svemu, od ubistava navodnih izdajnika do osvete zapadnim političarima koji mu se ne sviđaju, poput Hilari Klinton. Kao što je kazala Litvinjenkova udovica, ‘sa Putinom je sve lično.’“
Djeluje u skladu sa ratnim mentalitetom
Eksperti kažu da je na kulturu GRU, poznatoj po djelovanju u skladu sa ratnim mentalitetom i spremnosti na rizike, uticalo uključivanje specijalnih snaga Specnaz i iskustvo u ratnim zonama, posebno u Siriji i Ukrajini, navodi „Gardijan“.
„GRU sebe smatra instrumentom za vođenje rata. Da, ona prikuplja konvencionalne obavještajne podatke, ali je njena kultura više vojna“, kaže Mark Galeoti. „Iako je manjina oficira GRU iz Specnaza, ima uticaja to što dio vaše službe čine komandosi.“
Vladimir Rezun, oficir GRU koji je prebjegao u Veliku Britaniju 1970-ih, napisao je u istoriji te agencije (pod imenom Viktor Suvorov), da je ona bila uglavnom zadužena za sprečavanje raspada SSSR spolja, za razliku od KGB, koji je imao istaknutu ulogu u osujećivanju unutrašnjih prijetnji.
Bonus video:
