Dva crna gumena čamca, naduvana na plaži, spremna da ih Sirijci pokupe i odnesu ka obali. Trgovci ljudima naplaćuju 900 dolara po osobi za kratko putovanje u Grčku.
"Krijumčari te vide kao novac, a ne kao čovjeka", kaže Pasha, koji će ubrzo postati "kapetan".
Krijumčari kače motore na čamce i traže dobrovoljce koji će upravljati s njima.
"Ko zna da vozi biciklo, ili motocikl, znaće i da vozi čamac", tvrde krijumčari.
Pasha ne dijeli njihov optimizam.
"Prvi put kad upališ motor, brod ide i lijevo i desno, oštro, plus što samo more nije šala", tvrdi on.
Neki od 55 ukrcanih putnika nemaju pojas za spasavanje, drugi ne znaju da plivaju.
Poslije sat vremena strašne vožnje, nekako se dokopaju Grčke, tačnije ostrva Lezbos. Tu ih ljubazni mještani dočekaju sa vodom, sendvičima, voćem. Pošto predaju papire policiji, imaju 6 mjeseci boravišnu vizu.
Migranti se ipak tu ne zadržavaju, zbog krize u kojoj se zemlja nalazi, nego idu dalje ka sjeveru, u razvijene zemlje.
Širom Makedonije, biciklom
Prije nego što je napustio svoj dom, Pasha je prodao sve što je posjedovao, uključujući i svoj lap top, da bi imao da plati za putovanje.
Preostali novac je koristio za zalihe, čokoladice sa dužim rokom trajanja i dobre cipele, koje mogu da izdrže dugo putovanje.
Od Lezbosa, grupša trajektom putuje ka Atini, a zatim vozom do grada u blizini granice sa Makedonijom. Tamo se stapa u rijeku ljudi, koja želi svoj put širom Evrope.
"Trčali smo preko željezničke pruge u šumu. Čekali smo da se skupi veliki broj ljudi, i da počne da pada mrak", prisjeća se Pasha, "u jednom trenutku bilo je i 1000 ljudi".
U Makedoniji, ilegalni migranti nemaju pravo da koriste javni prevoz, ali se neko od lokalnog stanvoištva dosjetio, pa se izbjeglicama prodaju istrošeni, polovni, bicikli, po cijeni i do 120 evra.
Pasha i njegovi prijatelji kupuju bicikle, da bi vozili sledeći dio puta. Kasnije bi iste prodavali i po 20 puta jeftinije, od kupljene cijene.
Spavali bi na otvorenom, ili po napuštenim zgradama, koje su postale poznate "emigrantske stanice".
Iz Makedonije u Srbiju, prelaze pješke, duboko u noć, koristeći navigaciju na jednom telefenu koji su imali.
Uhapšeni u Srbiji
Sirijske izbjeglice se bore da se dohvate Mađarske.
"Put je jasan, samo treba da pratite prugu, to je naš put", objašnjava Pasha.
"Postoji crvena linija između zemalja, vidiš? Pa kad pređeš tu crvenu liniju, znaš da si u novoj zemlji"
Međutim u Srbiji su uhapšeni. Pasja je pokušao da se nagodi sa policajcem da ih pusti, ali je dobio šamar po licu.
"To je bilo tako ponižavajuće", prisjeća se on, "Bilo je isto kao u Siriji, kada vas zaustavi vojna patrola".
U Srbiji su dobili 72 sata roka da napuste zemlju.
Kada su stigli u Beograd, Pasha je uspio prvi put da se istušira, u više od nedelju dana, kao da pojede svoj prvi topli obrok, picu, prije nego što ih autobus poveze do granice sa Mađarskom.
Pasha se bojao da bude uhvaćen od strane mađarske policije. Jako mali broj izbjeglica želi da ostane ovdje, jer je jasno da nisu dobrodošli.
"Ako dođete u Mađarsku, ne smijete da kradete mađarske poslove", samo je jedan od bilborda sa porukama izbjeglicama. Mađarska je počela da gradi i zid kako bi držala migrante van svoje zemlje.
Portparol mađarske Vlade, izjavio je za CNN, da nije riječ o anti-emigracionoj politici Vlade, već napor da se obrazuje mađarsko stanovništvo o "opasnostima" koje migranti donose.
"Bolji život" u Njemačkoj
Mark Kekesi, volonter koordinator koji radi sa migrantima kaže da se time samo povećava ksenofobija prema izbjeglicama.
"Majmuni idite kući", i " Cigani iz pustinje zašto ste došli da nam kradete hranu iz usta", samo su neki od povika koji se mogu čutu u Mađarskoj.
Nakon što se izgubio u šumi dva dana, bez hrane, pitke vode ili skloništa, Pashu hapse u blizini grada Segedin.
"Tretirali su nas kao životinje", kaže on, "Stavili su nas u veliki autobus, a onda u male sobe u kojima je bilo i do 40 ljudi, jedva da smo mogli da dišemo".
Pošto su mu uzeli otiske prstiju, trebao je da se javi u drugi logor. Ali, umjesto toga, kao i većina drugih u toj situaciji, on poziva svog krijumčara, preko broja za hitne slučajeve.
Poslednju dionicu puta, preko Austrije i Njemačke, Pasha je uživao u udobnosti klimatizovanog automobila.
Nakon što je prešao sedam zemalja u 32 dana, Pasha je konačno stigao na svoje odredište, Freiung, grad u južnoj Njemačkoj. Sada sve zavisi od toga hoće li mu biti dozvoljeno da ostane.
"Želim da završim studije, i želim da dovedem svoju porodicu. Osjećam, da to dugujem mojim roditeljima, koji su zbog političkog aktivizma izgubili krov nad glavom. Želim i bolji život za moju malu sestru", kaže Pasha
Tokom svojih putovanja preko mora i kopna, Pasha se niej odvajao od svojih amajlija. Parfema, koji je dobio na poklon od djevojke, srećnog šala, i nešto pto nikad neće zaboraviti, i što je bio razlog za njegov bijeg...
"Imam šrapnel ovdje", kaže on trljajući lakat " Kad god ga dodirnem, podsjeti me na Siriju".
Bonus video:
