"OSVAJANJE DREVNOG GRADA JE VELIKA POBJEDA ZA TERORISTE"

Liders: ID će minirati Palmiru, Damask i Bagdad u opasnosti

"Grad Homs bi mogao biti sljedeći cilj Islamske države. Ukoliko uspiju da ga zauzmu, onda će to za Asadov režim biti pogubno", smatra Liders
124 pregleda 5 komentar(a)
Palmira, Islamska država, Foto: Beta-AP
Palmira, Islamska država, Foto: Beta-AP
Ažurirano: 15.02.2019. 00:52h

Nakon zauzimanja Palmire, džihadisti Islamske države (ID) u svojim rukama drže polovinu Sirije. Vrijeme radi za ID. U opasnosti su i Damask i Bagdad, kaže za Dojče vele (DW) politikolog i ekspert za islam Mihael Liders.

DW: Gospodine Liders, da li je osvajanje Palmire odlučujuća pobjeda islamista ili time samo hrane svoju propagandnu mašinu?

Ne, to je zaista važna pobjeda za "Islamsku državu". Tim prije što je grad Tadmur, smješten u blizini Palmire, prvi grad pod kontrolom Asadove vojske koji je osvojila ID. To je dakle i psihološki poraz za Asadov režim.

DW: Grad-oaza Palmira je poznata po antičkim hramovima i kulturno-istorijskim spomenicima. Da li je i to bio razlog što je ID ušla u ovaj grad?

Naravno da i ID dobro zna o kakvoj se kulturnoj baštini i nasleđu radi. Postoji strah da će ID prodati sve što može da proda. Puno toga govori u prilog pretpostavki da će ovaj antički spomenik kulture, koji je preživio posljednjih 2.000 godina, sada biti miniran. To se uklapa u dosadašnju logiku i postupke ID. Sve što je iz vremena prije islama, za ove "božije ratnike" i njihove ideologe je neislamsko - i treba da se uništi.

DW: Kakav strateški značaj za ID ima osvajanje ovog grada sa 70.000 stanovnika?

Morate pred sobom imati geografsku kartu i onda je sve jasno. Od Tadmura ili Palmire do Homsa je svega 150 km. Homs je geostrateški veoma važan grad, tamo se ukrštaju svi putevi iz pravca sjever-jug i istok-zapad. Pored toga, između Palmire i Homsa nalaze se mnogobrojna naftna i gasna polja. Zato bi Homs mogao biti sljedeći cilj. Ukoliko to uspije, onda će to za Asadov režim biti pogubno.

DW: U susjednom Iraku ID je tokom vikenda zauzela grad Ramadi. Sedmicama se moglo čuti kako je ID oslabljen. Da li su to bile netačne informacije?

Jesu, to je bila potpuno prenaduvana verzija tajnih službi. CIA ali i njemačka tajna služba BND su nakon ponovnog zauzimanja Tikrita, od strane iračke armije i šiitskih dobrovoljaca, širili informacije kako ID stoji leđima uza zid. Ta analiza je bila više želja, a ne činjenica. Islamska država trenutno ponovo raspolaže velikim samopouzdanjem. Džihadisti su shvatili da mogu izbjeći američke napade ako napreduju u malim jedinicama, a ne u konvoju.

DW: Iračka armija međutim javlja da ima izvjestan uspjeh: Samozvani Kalif Al-Bagdadi je u februaru tokom američkih vazdušnih napada teško ranjen, a njegov zamjenik Al-Afri navodno je ubijen. Vjerujete li u to?

Takvih informacija bilo je i ranije. Neko ko je van toga teško može razlučiti da je to tačno ili se radi o ratnoj propagandi.

DW: Ako Palmira za ID ima veliki značaj u pogeldu napredovanja prema Damasku, kakav značaj ima osvajanje Ramadija za napredovanje prema Bagdadu?

Ramadi se nalazi samo 100 km od Bagdada. ID bi mogao, ako bi krenuo dalje u pravcu Bagdada, da napadne aerodrom. Ali nemoguće je da zauzme Bagdad. ID je čisto sunitska ekstremistička grupacija i može se kretati samo teritorijama, koje su većinski naseljene sunitima.

DW: Šta bi se sunitima, za koje je ID manji problem od iračke vlade, moglo ponuditi?

To je odlučujuće pitanje. Jer, "Islamska država" se ne može vojno pobijediti. S obzirom na uporište koje ima u sunitskom stanovništvu, ID se može samo potisnuti i dovesti u određene granice. Do pobjede se može doći samo ako bi se umjereni suniti digli protiv radikalnih sunita iz krugova Islamske države. To će oni učiniti samo ako prošiitska vlada u Bagdadu počne da zastupa i njihove interese. Posljednjih mjeseci se dosta o tome govorilo, ali je sve ostalo samo na riječima. Suniti nemaju pristupa iračkim resursima i to objašnjava zbog čega su na strani ID. Ne smije se zaboraviti da se vojno vođstvo ID ne sastoji od tamo nekakvih islamista sa bradama, već od bivših pristalica režima Sadama Huseina, vojske i bivših pripadnika tajnih službi, koji jako dobro znaju kako se vodi rat. Oni znaju da Amerikanci i njihovi saveznici ne mogu dobiti kopneni rat. Zato se slobodno može reći da vrijeme radi za Islamsku državu.

DW: Na koji način se ID može spriječiti u nadiranju, ne samo u Iraku već i u Siriji? Hoće li Zapad napraviti pakt sa Asadom?

Bašar al-Asad i pripadnici njegovog režima su svakako zločinci. Ali Asad je i posljednji koji je u stanju da vojno zaustavi ID, makar u Siriji. Zapad mora odlučiti da li želi pad Asada, što je stalno tražio u prošlosti. U tom slučaju bi se napravio vakuum moći oko Damaska, koji bi mogli popuniti ili pripadnici ID ili pripadnici Nusra-fronta, ogranka Al Kaide. Pošto to na zapadu niko ne želi, postoji samo jedna alternativa, a ona glasi - vojno podržati Asada. A to opet znači odustajanje od politike koja se vodila proteklih godina.

DW: Odnosi li se to i na saradnju sa Teheranom?

Tu se daleko odmaklo. De facto, Vašington trpi sve što Teheran preduzima, prije svega obuku šiitske paravojske za borbu protiv ID. U Siriji to malo drugačije izgleda, tamo nema šiitskih jedinica kao u Iraku, tamo se Hezbolah iz Libana brine za borce. Međutim, vodeći iranski oficiri komanduju jedinicama sirijske vojske. U Vašingtonu se o tome zna i ćuti jer je to bolja alternativa, nego da ID zauzme Damask.