Kako izgleda život u Raki, glavnom gradu Islamske države

Djeca su po cijeli dan okružena ljudima koji nose kalašnjikove. Kao u filmovima – žive u takvom okruženju i na kraju požele da odu u kamp za regrutaciju, tako da je veoma opasno
52 pregleda 37 komentar(a)
ISIL Raka, Foto: Beta/AP
ISIL Raka, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 22.02.2015. 17:31h

Kada je Islamska država zazela Raku, crna boja je preplavila grad. Crne zastave su podignute na mjestima gde pripadnici Islamske države (ISIL) žive ili rade, ženama je naređeno da se pokriju, a crnom bojoj obojeni su i neki objekti u centru grada, piše britanski “Gardijan”, a prenosi B92.

Kada su napadi avijacije Sjedinjenih Država počeli, aktivisti su upozorili porodice da ne nose crnu odjeću na ulicama i naročito ne na krovovima zgrada da za njih ne bi misli da su zastave Islamske države. Možda su i pripadnici Islamske države takođe bile zabrinuti pa su počeli da kreče sve. Centralni trg, gdje su ljudi razapinjani i gdje su se mnoga okrutna kažnjavanja događala, obojen je u živahne boje – pink, zelenu, bijelu i zlatnu.

Izgleda da pristiak skupog posala vladavine gradom natjerao Islamsku državu da napravi kompromise.

Prošlog ljeta, zločini poput pušenja ili nezatvaranja prodavnice tokom vremena za molitvu bi počiniocima donijeli kaznu od nekoliko desetina udaraca. Međutim, neki pripadnici religiozne policije su vremenom počeli da prihvataju novac kao kaznu kod onih ljudi koji mogu to sebi da priušte. Postoje čak i navodi su tjerali trgovce da ostanu otvoreni tokom moltivi da bi posle mgoli da dođu i uzmu još novca od njih – oko 1.500 sirijskih funti svaki put, što je oko pet dolara.

Ali nije samo novac to što nedostaje pripadnicima Islamske države. Nedostaje im krv za borce ranjene tokom vazušnih napada ili na prvim linijama fronta. Ljudi ne žele da doniraju krv, tako da moraju da daju naknadu. Svako ko dođe na sud dobije uput da ode u bolnicu, da krv i vrati se sa potpisanim papirom da je to učinio. Tek će nakon toga njihov slučaj biti procesuiran.

Međutim, ne možete da platite svoj odlazak iz grada, čak i da imate novca, što većina nema. Islamska država je zatvorila mnoge kompanije, uključujući i, na primjer, advokatske firme jer ne vjeruju u stari pravni sistem, tvrdeći da on pokušava da Alahov zakon zamijeni zakonom ljudi.

Oni takođe ne žele da ljudi rade, već da pate, čime će se muškarci natjerati da se pridruže organizaciji, a žene da se udaju za njihove pripadnike. Pored toga, borci Islamske države stalno konfiskuju vijagru iz apoteka. Mnogi imaju nekoliko žena i stalno trže još zarobljenica koje bi postale njihove konkubine.

Grad je postao zatvor za žene mlađe od 45 godina. Režim navodi da one ne smiju da ga napuste jer bi mogle biti silovane u drugim oblastima.

Ženske članice vojnih jedinice dale su saopštenje koje kaže da svaka djevojka koja želi da se uda za borca Islamske države treba da nosi bijeli veo ispod crnog kako bi ih neko kontaktirao. Djevojke to možda ne žele zaista da urade, ali neke porodice imaju ekonomske probleme pa su primorane na to.

Kada se neka od njih uda za pripadnika Islamske države onda dođe do drugih problema. Neke čak ni ne znaju prave identitet svojih muževa, samo nom de guerre – ratno ime. Jednoj od djevojaka muž je poginuo u bici, a ona sve što zna o njemu je da je iz Tunisa. Nema nikakvog načina da kontaktira njegovu porodicu ili da ih pronađe na bilo koji način.

Takođe, ISIL je zabranio muškarcima rođenim poslije 1992. godine da napuštaju djelove grada koji su pod njihovom kontrolom da polažu ispite, podižu plate ili bilo šta drugo. To znači da niko više ne može da pobjegne, jer ko bi želio da pobjegne u Tursku bez svojih žena, sinova ili kćeri?

Pored toga, ljudi ne žele da napuštaju grad jer čim neko ode Islamska država im zaplijeni kuću. Međutim, broj stanovnika se i pored toga veoma smanjio. Prije nego što je Islamska država zauzela grad, populacija Rake bila je oko miliona stanovnika, dok se tamo sada nalazi oko 400.000 ljudi.

Bez posla, oni uglavnom ostaju kod kuće, gledajući televiziju ili provodeći vrijeme na internetu. Obični ljudi ne mogu da žive bez interneta, ali ni Islamska države ne može da živi bez njega, takođe. Internet je tamo kao heroin, svi su zavisni od njega.

Vrijeme provode na Fejsbuku ili Whatsapp-u, pošto ne mogu baš da gledaju snimke ili skajpuju jer ne žele da ulaze u probleme sa pripadnicima ISIL-a koji ponekad na kontrolnim punktovima u gradu provjeravaju telefone građana. Ukoliko pronađu slike ili poruke koje su protivne islamu, slijedi kazna.

Ljudi su zabrinuti zbog svoje djece koja nisu prisiljena da se pridruže Islamskoj državi ali im je veoma dosadno. Nema škole, a ISIL je zabranio svakom ispod 13 godina da radi. Djeca su po cijeli dan okružena ljudima koji nose kalašnjikove. Kao u filmovima – žive u takvom okruženju i na kraju požele da odu u kamp za regrutaciju, tako da je veoma opasno.

Nakon godinu dana pauze, škole us ponovo otvorene ovog mjeseca, ali profesori su morali da se osude zbog korišćenja “bezbožničkih” udžbenika u prošlosti. Niko nije srećan novim udžbenicima Islamske države. Roditelji se brinu da će njihovoj djeci isprati mozak pa ih uglavnom drže kod kuće.

Nekoliko ljudi drži male škole u svojim kućama i uči djecu, ali to je veoma opasno. Iz Islamske države navode da će ubiti svakog učitelja kojeg uhvate da vodi privatnu školu, naročito škole za djevojke.

Niko ne smatra da će Islamska država uskoro biti istjerana iz grada jer ih ima previše. Broj stranh boraca u gradu je šokantan. Ne postoji oblast grada bez njih i na desetine kuće je oduzeto i dato njima.

Ljudi na Kobani ne gledaju kao na poraz jer su svi odatle otišli i Amerikanci su bombardovali grad kako bi ostvarili pobjedu. Postoji mnogo ljudi u Raki koji žele da odu, ali Islamska država zna da nijedna zemlje neće poslati kopnenu vojsku sa njima u gradu.

Džihadisti iz drugih država se uglavnom drže u grupama podijeljenim po nacionalnosti ili jeziku – britanski, holandski... – i nemaju mnogo dodira sa običnim ljudima ovdje. I jedni i drugi se plaše druge strane.

Ukoliko neko pokuša da razgovara sa strancima, Islamska policija će se pojaviti i pitati ih što ih uznemiravaju ili ih optužiti da su špijuni. Međutim i stranci su takođe nervozni, možda zato što njihove porodice ili vlade u njihovim zemljama ne znaju gdje su oni. Možda su zabrinuti da će njihove fotografije ili prava imena biti objavljeni i da će zbog toga imati problema ukoliko budu željeli da se vrate kući.

Zašravo, mala je šanse da će se vratiti kući. Lako je doći u Raku, teško je iz nje izaći. Kada strani borci dođu u grad prva stvar koja se desi je da im konfiskuju pasoše, a na službama u džamijama Islamska država upozorava ljude da ne daju strancima nova dokumenta.

Nekima bude dosadno kada stignu iz Londona ili Njujorka. Raka nikada nije bio uzbudljiv grad i nema ništa da se radi tako da mnogima opadne entuzijazam. Drugi su jednostavno došli da žive pod kalifatom i ne žele zaista da se bore, pa kada su Islamskoj državi potrebni borci pa pokušaju da ih odvedu na front, oni budu nesrećni.

Islamska država ne može sebi da priušti da ljudi bježe i svako ko pokuša da se iskrade je pogubljen u tajnosti. Ubili su nekoliko ljudi u zapadnom dijelu grada i bacili njihova tijela u rupu dok smrad nije postao toliko nepodnošljiv da su morali da ih sahrane.

Bonus video: