RASTE BROJ STANOVNIKA U NAJSIROMAŠNIJIM ZEMLJAMA

Eksplozija populacije: Može li planeta podnijeti još četiri milijarde?

Njemački nedjeljnik „Špigl“ navodi Lagos, nigerijski megalopolis koji raste vrtoglavom brzinom, kao primjer na kojem se najbolje vide efekti rasta populacije u mnogim siromašnim i zemljama u razvoju
1820 pregleda 3 komentar(a)
Lagos raste brže od skoro svih drugih mjesta na planeti, Foto: Reuters
Lagos raste brže od skoro svih drugih mjesta na planeti, Foto: Reuters

Broj stanovnika u najsiromašnijim državama svijeta se udvostručava svakih nekoliko decenija.

To neizbježno vodi do sukoba oko oskudnih resursa poput zemlje, hrane i radnih mjesta, kao i do povećanja migracije u Evropu.

Njemački nedjeljnik „Špigl“ navodi Lagos, nigerijski megalopolis koji raste vrtoglavom brzinom, kao primjer na kojem se najbolje vide efekti rasta populacije u mnogim siromašnim i zemljama u razvoju.

U Lagosu je 1950-ih godina živjelo 300 hiljada ljudi. Sada grad ima oko 20 miliona stanovnika. Do 2050, ta cifra će se vjerovatno udvostručiti na 40 miliona. Prema projekcijama Ujedinjenih nacija, Nigerija bi do 2047. mogla preteći SAD i postati treća najnaseljenija zemlja u svijetu sa 387 miliona stanovnika, prenio je BBC.

Kako ne mogu da prežive na selu jer nema dovoljno hrane i vode, ljudi idu u gradove i za očekivati je da će neki od njih nastaviti put ka mjestu gdje je mirno i gdje je prosperitet makar mogućnost - ka Evropi, navodi „Špigl“.

Migranti iz Nigerije su 2017. činili četvrtu po veličini grupu tražilaca azila u Evropskoj uniji, nakon izbjeglica iz Sirije, Iraka i Avganistana. Prošle godine su bili na sedmom mjestu.

Afrika je usljed eksplozije populacije koja će neizbježno dovesti do ogromnog talasa migracije ka Evropi, napisao je Stiven Smit, profesor afričkih studija sa Univerziteta Djuk u Duramu, u Sjevernoj Karolini, u knjizi „Borba za Evropu: Mlada Afrika na putu ka Starom kontinentu“, koja bi uskoro trebalo da bude objavljena.

Smit predviđa da će kao rezultat masovnog talasa migracije, između 150 i 200 miliona ljudi afričkog porijekla živjeti u Evropi do 2050. On upozorava na „stampedo“ i „poplavu“ koji će zahvatiti svijet, što je scenario koji ide pravo naruku desničarskim populistima i njihovog ksenofobičnoj poruci.

Drugi naučnici vjeruju da je Smitova statistika besmislena i optužuju ga za izvrtanje činjenica. Francuz Fransoa Eran, koji se bavi istraživanjem migracije, tvrdi da će Afrikanci činiti između tri i četiri odsto evropske populacije. Istina je i da velika većina Afrikanaca nema finansijska sredstva da priušti putovanje na sjever.

Međutim, kako navodi „Špigl“, Smit ispravno prikazuje razvoj čiji značaj odavno umanjuju zapadne donatorske države i humanitarne organizacije: U narednih 30 godina, stanovništvo afričkog kontinenta će se više nego udvostručiti, sa današnjih 1,2 na 2,5 milijardi.

Rezultat će bit populacija od koje će 50 odsto biti mlađe od 30 godina i neće moći da se nada svijetloj budućnosti ako se ekonomski izgledi kontinenta drastično ne promijene. Prijetnja od sukoba zbog nedostatka resursa, zemlje, vode, hrane i posla je veoma realna.

Rast svjetske populacije je dugoročan proces i tako apstraktan da ga je teško shvatiti u potpunosti, piše njemački list. Podsjeća na bestseler američkog biologa Pola Erliha iz 1968, „Populaciona bomba“, u kojoj je predvidio da će stotine miliona ljudi umirati od gladi zbog prenaseljenosti.

Rimski klub je 1972. Objavio izvještaj „Granice rasta“ u kojem su prikazane granice demografske ekspanzije. Od tada, međutim, čovječanstvo je uspjelo da napravi preokret u poljoprivredi, uvodeći industrijske metode koje su znatno povećale žetvu. A u nekoliko posljednjih decenija, opada broj ljudi koji su pogođeni glađu.

UN vjeruju da će porast broja stanovnika usporiti do kraja ovog vijeka i da će stati na oko 11 milijardi ljudi, što je, sa jedne strane, dobra vijest. Sa druge, pak, to je četiri milijarde više nego što trenutno živi na planeti - četiri milijarde koje će živjeti pretežno u Africi i Aziji, u tridesetak država koje su loše pripremljene za ono što predstoji jer ne izlaze na kraj ni sa trenutnom situacijom.

Niger - najmanje 10 djece

Prema indeksu UN kojim se mjeri prosperitet i kvalitet života, Niger je posljednji na listi od 189 država. Međutim, ta država je u samom vrhu po stopi fertiliteta u svijetu, pri čemu svaka žena rodi u prosjeku više od sedmoro djece. Nigdje drugo nije tako vidljivo da nedostatak razvoja vodi ka ekstremnom rastu populacije.

NigerVećina stanovnika Nigera živi od poljoprivrede

Već danas, piše „Špigl“, stanovništvu je potrebno više hrane nego što uzgaja na poljima. Niger bi sam mogao da prehrani možda 10 miliona ljudi. Ali, u toj državi živi 20 miliona i očekuje se da se ta cifra udvostruči do 2035. i dostigne 68 miliona do 2050.

Svake godine, 240 hiljada mladih ljudi u Nigeru se priključi tržištu rada, a većina ne zna da čita i piše. Većina stanovništva živi od prihoda sa imanja. Muškarci koji ostanu u zemlji imaju prvenstveno dva načina da izbjegnu bijedu - da se počnu baviti švercom droge, oružja i migranata ili da se pridruže nekoj džihadističkoj grupi.

Njemački nedjeljnik ističe da je sličan demografski razvoj prisutan širom čitave Sahel zone, suve, neplodne oblasti južno od Sahare, gdje živi oko 80 miliona ljudi. Procjenjuje se da će u njoj živjeti oko 400 miliona do 2060.

Upozorenje iz Pariza

„Zemlje Sahel zone idu ka velikoj katastrofi“, kaže francuski ekonomista Serž Mihailof, dodajući da je tu poruku prenio predsjedniku Nigera Mahamadu Isoufu. Ovaj 67-godišnji socijaldemokrata želi da se izbori sa siromaštvom, najhitnijim problemom države.

Govoreći o demografiji, Mihailof, autor knjige „Afrikanistan: Razvoj džihada“, kaže da neki ministri vlade Nigera smatraju da su djeca budućnost zemlje bez obzira na to koliko ih porodice imaju. Drugi kažu da su potrebne drastične mjere poput kineske politike ograničavanja broja djece.

Neki ističu da je to apsurdna ideja jer pobožni muslimani u zemlji nikad ne bi prihvatili takvo uređenje.

„Nema konsenzusa, a i institucije države su preslabe i imaju premalo resursa da bi djelovale efikasno,“ kaže Mihailof. On vjeruje da će krajnji ishod biti glad, pogoršana klimatskim promjenama.

Ekstremisti lako regrutuju sljedbenike

Isa Hašim, zamjenik emira Kanoa u Nigeriji, je vjerski učenjak i šerijatski sudija, moćni i obrazovani 85-godišnjak.

Otvoreno i na savršenom engleskom priča o demografskim problemima Afrike, poligamiji i kontroli rađanja. „Špigl“ ističe da su to ovdje bile tabu teme prije samo nekoliko godina i da se za one koji bi ih pokretali sumnjalo da gaje kolonijalističke namjere uništavanja afričkih naroda. Hašim, međutim, kaže da se reforma mora izvršiti iznutra i da je došlo vrijeme da se sistem mijenja.

Kano, grad od preko tri miliona stanovnika na sjeveru Nigerije, smješten je u oblasti gdje operiše teroristička grupa Boko Haram. Hašim otvoreno priča o vezi između siromaštva i terorizma i „sebičnim ljudima koji skupljaju žene kao predmete, kunu kontrolu rađanja, a onda dođu da me tiho pitaju za nekog ko može da se pozabavi tim problemom.“

Hašim je rekao da Nigerija mora uvesti u škole moderno obrazovanje u zapadnom stilu - što je, piše „Špigl“, revolucionarna poruka u regionu koji je toliko siromašan i neobrazovan da ekstremisti lako regrutuju nove sljedbenike.

U reportaži piše da se oni mogu vidjeti kako čuče u prašini, dječaci starosti između pet do 18 godina, ispisujući sure Kurana na drvenim tablama crnim mastilom i glasno se mole. Ta djeca mogu da steknu obrazovanje samo u medresama, ali je ono ograničeno: ne uče ni matematiku ni pisanje na svom jeziku. Oni mlađi popodne idu da prose, dok stariji obavljaju poslove za gospodare, koji ih tretiraju kao robove. Uveče svi spavaju u odajama pored džamije, dok ih ujutro ne probudi prvi poziv na molitvu.

Etiopija bi mogla postati model za Afriku

Rajner Klingholc (65), direktor berlinskog Instituta za populaciju i razvoj, je optimista i kaže da postoje države koje su se razvile puno bolje od očekivanog.

Kao primjer navodi Vijetnam, ili Etiopiju, „afričko čudo“, koja je u posljednjih 15 godina imala stope godišnjeg ekonomskog rasta koje su povremeno premašivale 10 odsto.

U toj zemlji je i stopa fertiliteta opala u posljednje dvije decenije sa oko sedmoro djece po ženi na četvoro, što je izuzetak za subsaharsku Afriku. To je prvenstveno rezultat ekonomskog napretka, stopa rasta koje su među najbržim u svijetu.

Otvorene su stotine hiljada novih radnih mjesta i žetva se poboljšala. Vlada investira ogromna sredstva u obrazovanje i zdravstvo. Broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu je prepolovljen. Ako se nastavi razvoj Etiopije i vlada zadrži trenutni pravac, ta država bi mogla postati model za Afriku, piše „Špigl“.

Klingholc kaže da je Bangladeš, nekada smatran beznadežno siromašnim i prenaseljenim, danas u suštini na pravom putu, dijelom zao što je stopa rađanja opala na oko 2,1 djece po ženi. Osim toga, vlada je dozvolila humanitarnim organizacijama, uz međunarodnu podršku, da pomognu u obrazovanju i zdravstvu. Čak i u najudaljenijim djelovima zemlje, programi planiranja porodice osiguravaju da žene dobijaju istu njegu i savjete kao u gradovima.

Promjene u Indiji

Indija će za nekoliko godina preteći Kinu kao najnajseljenija država svijeta. Do kraja ovog vijeka, u njoj će živjeti više od 1,6 milijardi ljudi, iako precizne projekcije variraju. To je gotovo zastrašujuća cifra, ali ne mora da bude jer Indija mnoge stvari radi ispravno, navodi se u „Špiglovoj“ reportaži.

Za 40 godina, stopa nataliteta u Indiji je opala za više od 50 odsto na 2,2 djece po ženi. Ako se taj trend nastavi, populacija će rasti do 2050, a onda će prestati.

IndijaŽene u Indiji žele da imaju manje djece nego ranije

Indijke žele da imaju manje djece nego ranije, i ta promjena se vidi na svim nivoima društva. Taj fenomen se dijelom pripisuje urbanizaciji: Stopa nataliteta u Bangaloru je 1,6, u Mumbaju 1,4 a u Delhiju 1,7. U suštini su ekvivalentni evropskom prosjeku, ali i ruralne oblasti zemlje pokazuju slično nisku stopu rađanja.

„Špigl“ navodi da ne postoji jasan recept za države suočene sa demografskom eksplozijom. Vlade bi trebalo da ozbiljno shvate demografske izazove i investiraju u sektore obrazovanja i zdravstva, u sveobuhvatne kampanje seksualnog obrazovanja i programa planiranja porodice. U isto vrijeme, dodaje se, moraju otvarati radna mjesta kako bi milionima ljudi pružili makar šansu za napredak. To nije lako, imajući u vidu nekompetentne i korumpirane režime u mnogim afričkkim državama, navodi „Špigl“ i dodaje da bi Zapad mogao imati ulogu u pružanju pomoći državama da se uhvate u koštac sa demografskim tempiranim bombama.

Serž Mihailof, savjetnik vlade u Parizu, kaže da je državama koje su najizloženije krizi populacije prijeko potrebno ulaganje u poljoprivredu. To važi za države i u Africi i u Aziji gdje većina stanovništva živi od imanja i drži stoku. Potrebni su im fer uslovi i plan za borbu protiv klimatskih promjena. Modernizovanje poljoprivredne prakse je najefikasniji način za borbu protiv gladi i otvaranje radnih mjesta, vjeruje Mihailof.

Osim toga, funkcionisanje državnih institucija je od vitalnog značaja.

„Kredibilna i disciplinovana vojska, policijske snage koje poštuju ljudska prava i nekorumpirano pravosuđe, kako se ljudi ne bi organizovali u militantne organizacije“, kaže Mihailof.

Jer, kako ističe, bez minimuma stabilnosti, razvojna pomoć nema smisla. „Ako policija ne može garantovati bezbjednost, djeca neće ići u školu“.

Kada se ispune ti uslovi, kada djeca budu imala dovoljno da jedu i budu mogla ići u školu bez straha, čuda su moguća i u državama gdje situacije djeluje beznadežno. Mnogi mladi ljudi u Africi ne bi trebalo da budu kamen oko vrata tog kontinenta, nego nada za budućnost. Mogli bi da demantuju pesimiste ako uspiju da prevaziđu ogromne prepreke za razvoj u svojim državama: loše upravljanje, snaga tradicije i prevlast stare, muške garde.

Tri koraka za izbjegavanje demografske katastrofe

„Nikad se nijedna država u svijetu nije razvila a da prvo nije usporila rast stanovništva“, kaže Rajner Klingholc. Dodaje da su potrebna tri koraka da bi se izbjegla demografska katastrofa.

Država prvo mora poboljšati zdravstvenu zaštitu i smanjiti stopu mortaliteta novorođenčadi. „Ako više djece preživi, ljudi na kraju odlučuju da imaju manje djece.“

Drugo, moraju ulagati u obrazovanje, posebno za djevojčice. „To je najefikasnija kontracepcija koja postoji“, kaže Klingholc. U afričkim državama sa visokom stopom rasta populacije, postalo je jasno da žene koje su završile srednju školu imaju do dvije trećine manje djece od onih koje je nikad nisu pohađale. Države koje danas stoje bolje su one koje su ženama dale moć i obrazovanje, ističe „Špigl“.

Treći korak je najteži. Država koja želi da uspori rast stanovništva mora da bude kreativna i otvara radna mjesta. „Ako ljudi nemaju mogućnosti, nemaju ni plan za život, a bez toga se ne planira ni porodica“, rekao je Klingholc.