"Nekoliko pitanja"

Pismo Netanjahuu: Zamislite da ste rođeni u Gazi

"Da li biste bili i političar u Gazi? Onda biste zajedno sa 23 palestinska poslanika sjedjeli u izraelskim zatvorima"
0 komentar(a)
Ažurirano: 31.07.2014. 11:40h

Jirgen Todenhefer, bivši poslanik CDU u Bundestagu, nekadašnji direktor medijske kuće Hubert Burda Media  i jedan od najoštrijih kritičara američkih invazija na Irak i Avganistan napisao je pismo izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu, koje vam prenosimo u cjelosti.

Poštovani gospodine Netanjahu,

Postavio bih vam nekoliko pitanja – kao Njemac koji je svjestan kakvo je neoprostivo zlo vašem narodu nanijela generacija mojih roditelja, koji podržava pravo Izraela na postojanje i koji se gnuša antisemitizma kao i svakog oblika rasizma.

Da li ste ikada pokušali da zamislite šta bi bilo da ste rođeni u Gazi? U tom slučaju ne biste mogli da studirate na najboljim školama i univerzitetima u SAD, već vjerovatno u skromnim školama i univerzitetima Gaze i zapadnog Jordana. Vaši unuci bi imali vrlo male šanse da izbjegnu patnju u Gazi. Doživjeli biste u posljednjih šest godina dva strašna rata i izgubili biste mnoge školske drugove zbog izraelskih bombi.

Da li biste bili i političar u Gazi? Onda biste zajedno sa 23 palestinska poslanika sjedjeli u izraelskim zatvorima. U Ofer zatvoru u Ramali ili u Hadarim zatvoru na sjeveru Izraela.

Politika je prilično opasno zanimanje ako ste Palestinac. Zamislimo sljedeće. Postali ste farmer i uzgajate cvijeće. Preživjeli ste teška vremena. Zbog izraelske blokade možete da izvezete samo 3% vaše proizvodnje. Ekonomija Gaze je kolabirala. Morate da otpustite sve radnike i sada ste i sami nazaposleni, kao i polovina radno sposobnog stanovništva u Gazi. Zavisite od Ujedinjenih nacija. 80 odsto stanovnika Gaze svaka tri mjeseca dobija pomoć u hrani od UN, kao nekada građani Iraka pod zapadnim sankcijama. Osmočlana porodica, kako bi preživjela, od UN svaka tri mjeseca dobija: 130 kilograma brašna, 4,7 litara jestivog ulja, 5 kilograma šećera, 1,5 kilograma mlijeka u prahu i nešto konzervirane hrane. Za osam osoba!

Pošto više ne možete da izdržavate porodicu od nekoliko cvjetova koje prodate, odlučujete da se udružite sa vašim bratom koji se bavi ribarenjem. Međutim, ni njemu ne ide baš najbolje. Izrael je palestinskim ribarima zabranio da ribare van zone od 3 morske milje od obale, što je suprotno međunarodnom pravu. Time su ribari iz Gaze uskraćeni za 85% ulova. Ukoliko pređete ovu granicu, na vas će zapucati izraelska obalska straža. Prijatelj vašeg brata se usudio na taj korak. Više se nije vratio. Poput desetine drugih palestinskih ribara u posljednjih pet godina.

Život u Gazi je ionako težak. Naročito onda kada Izrael isključi struju i bombarduje trafo stanice u Gazi. Kao juče. Tada prestaje i snabdijevanje vodom, jer palestinske pumpe rade na struju. Gaza je trenutno bez struje i vode. Voda za piće je zagađena, vodosnabdijevanje u haosu. Neophodnih ljekova za vašu porodicu nema već odavno. Posljedice bi i za vašu porodicu bile zastrašujuće. Kao i za druge palestinske porodice.

Kao čovjeku koji voli svoju slobodu, bilo bi vam veoma teško ako biste svoju sićušnu domovinu mogli da napustite preko jedinog graničnog prelaza Erez ka Izraelu ili samo u hitnim medicinskim slučajevima graničnim prelazom Rafa u Egiptu – pod uslovom da su uopšte otvoreni, što je posljednjih godina bio rijedak slučaj. U Rafi sam satima stajao ispred zatvorenih vrata. Živjeli biste u najvećem zatvoru pod otvorenim nebom. Blokirani na istoku militarizovnim prelazima, bodljikavom žicom i betonskim zidovima, na zapadu morem i izraelskom obalskom stražom.

Jedina mogućnost da barem nekada vidite stare prijatelje u Egiptu je da se kao krtica šunjate tunelima ka Rafi. A to i nije tako jeftino. Za tako ponosnog čovjeka ko što ste vi to bi bilo ponižavajuće, ali šta sve nismo spremni da uradimo za sopstvenu slobodu? Međutim, nova egipatska vlada je zatvorila i ovaj posljednji izlaz u slobodu. Uzgred, za to joj nije bila potrebna kopnena ofanziva. Mnogi tuneli su prosto poplavljeni.

Ovih dana ostaje samo pogled na široko more, još uvijek očaravajuće, ako zaboravite izraelske ratne brodove na horizontu. Ostaje i san o slobodi. O miru, koga se palestinske porodice sjećaju samo iz narodnih predanja. Samo su misli slobodne. U njima i u snovima možete da iskusite ono što vam uskraćuje izraelska vlada.

Šta biste kao građanin Gaze mislili o izraelskom premijeru Netanjahuu, koji je odgovoran za veliki dio vaše patnje? Da li biste ovih dana podržavali umjereni Fatah, koji decenijama pokušava da pregovorima popravi položaj Palestinaca? Ili radikalni i strogo konzervativni Hamas, koji svojim ručno rađenim raketama na diletantski i neprihvatljiv način pokušava da ostvari neka palestinska prava.

Ili bi vam se kao i većini Palestinaca politika potpuno ogadila, jer aktuelni izraelski premijer, koji je sasvim slučajno vaš imenjak, Palestincima nikada neće dozvoliti da izgrade održivu i ravnopravnu palestinsku državu? A vjerovatno to neće učiniti ni sljedeći premijer. Plašim se da biste podržali najokoreliji od takozvanih palestinskih terorističkih pokreta – "islamistički džihad". Jer ko je od vas okoreliji? Ali ko zna?

Zamislite da su prije par dana bombe sa izraelskog F16 sravnile vašu kuću sa zemljom. Brojni članovi vaše porodice su ubijeni ili povrijeđeni, a sva imovina je uništena. Preživjelo je teško povrijeđeno dijete koje je prebačeno u Šifa bolnicu u Gazi. To je vaša unuka Marija. Marija, kraj čijeg sam bolničkog kreveta stajao prije par dana, zadobila je teške povrede prilikom bombardovanja njene kuće. Geler je još uvijek u njenoj glavi. Od šoka je zanijemila. Niko u Gazi ne može da je operiše. Bolnicama nedostaje svega. Izraelskog premijera, vašeg imenjaka, ne zanimaju palestinske bolnice. On se ne bavi djecom Gaze.

Kako biste reagovali kada biste na vijestima čuli da Izrael sada namjerava da bombarduje Šifa bolnicu, u kojoj leži vaša teško povrijeđena unuka, jer se u njoj navodno nalazi centar Hamasa. Mislili smo da je Izrael već eliminisao Hamas. Izraelski avioni su navodo uništili sve Hamasove kuće, kao i brojne kuće običnih građana. To je bilo obrazloženje za višenedjeljeno ubilačko bombardovanje.

Šta biste kao bombardovani građanin Gaze mislili o ovom izraelskom premijeru koji neprestano govori o hamasovim raketama i "islamističkom džihadu", a koji su za dvije nedjelje sukoba ubili dva izraelska civila i ranili 10? Što je, naravno, strašno. Ubistvo je ubistvo, ma ko ga počinio. Ali izraelski premijer stvari posmatra drugačije.

On je potpuno ravnodušan prema 600 ubijenih i 4000 ranjenih Palestinaca. Ravnodušan je i prema četvoro palestinske djece koje su izraelski ratni brodovi ubili dok su igrali fudbal na plaži ili devetoro mladih, stradalih od izraelskih raketa dok su u jednom kafiću na plaži gledali polufinale svjetskog prvenstva u fudbalu. Njemu ne smeta ni bombardovanje domova za osobe sa invaliditetom, bolnica, ambulanti i škola. Ovaj premijer još uvek nije zaplakao ni za jednim ubijenim palestinskim detetom. Umesto toga, njegov ambasador u SAD nadmeno izjavljuje da izraleska vojska „zbog nesvakidašnje uzdržanosti“ zaslužuje Nobelovu nagradu za mir. Njegova vlada čini ratni zločin, a on traži Nobelovu nagradu za mir. „Neverovatno“, pomislili biste.

Poštovani gospodine Netanjahu, da ste Palestinac iz Gaze šta biste mislili o politici izraelskog premijera? O političaru prema čijem su se narodu pretežno u Evropi vekovima varvarski ophodili. Uvijek kao prema građanima drugog reda. Kako je onda moguće da političar sa tako tragičnom istorijom svog naroda tretira stanovnike Gaze kao građane trećeg reda? Sjećate li se da je otac izraleske države Teodor Hercl obećao državu tolerancije? I zapisao: "Onima durge vjere i druge nacije koji žive među nama garantovaćemo dostojanstvo i ravnopravnost." Gdje u Palestini postoji dostojanstvo i ravnopravnost za Palestince?

Poštovani gospodine Netanjahu, zamislite da ste rođeni u Gazi. Samo na trenutak. Možda biste tada shvatili da u Gazi i zapadnom Jordanu žive ljudi koji sanjaju iste snove kao i građani Izraela. Gospodine Netanjahu, uz samo malo ljudskosti i kosmopolitizma mogli biste da postanete državnik kao Jicak Rabin. Zar to nije u interesu vaše zemlje? Izrael neće moći da preživi u svijetu neprijatelja, već samo okružen prijateljima. Zamislite barem za trenutak da niste rođeni u Tel Avivu, već u Gazi.

Izbor i prevod Miroslav Marković (Peščanik)

Galerija

Preporučujemo za Vas