Redžep Tajip Erdogan nije mogao da nagovori Vladimira Putina i Hasana Rohanija: Rusija i Iran hoće bitku za Idlib. Katastrofa dolazi, piše nedjeljnik Cajt u onlajn izdanju.
Evropa i SAD su samo statisti, odatle osim zabrinutih saopštenja i ljutitih tvitova Donalda Trampa ne dolazi ništa. Posljednje veliko uporište "pobunjenika" u Siriji moglo bi da bude posljednja velika klanica u dugogodišnjem ratu.
Provincija Idlib, pretežno naseljena sunitima, od početka je bila naklonjena pobuni protiv režima Bašara al Asada. Danas je u tom obruču ostalo oko tri miliona ljudi, gotovo polovina od njih izbjeglice iz drugih djelova zemlje, a među njima desetine hiljada naoružanih boraca, a među njima opet dominantni islamisti koji su ranije bili dio fronta Al Nusra – podružnice Al Kaide – prije nego što su promijenili ime.
Zvanična vojska podržana ruskim bombarderima bi, prema opštoj ocjeni, narednih dana mogla da krene u ofanzivu na posljednji bitniji komad zemlje koji nije "osvojila" ili "oslobodila", u zavisnosti koga pitate.
"Kao i njihov štićenik, sirijski predsjednik Bašar al Asad, i njegovi ratni pomagači Iran i Rusija spremni su na sve. Neka košta šta košta. Smatraju da su pred velikim ciljem da okončaju sedmogodišnji građanski rat kao pobjednici", piše Cajt o sastanku trojice predsednika u Teheranu i dodaje: "Tenkovi režima će izgleda već sljedećih dana krenuti. Asad konačno može da sredi posljednju pobunjenu provinciju koja na nesreću svojih stanovnika krije do sada neviđenu koncentraciju džihadista Al Kaide. Baš kao i sirijski diktator, ni teroristi nemaju skrupula da zloupotrijebe žene, muškarce i djecu iz civilnog stanovništva. Šta će to značiti za više od tri miliona Sirijki i Sirijaca u Idlibu kada upadnu između dvije vatre, to zna svako ko se sjeća inferna u Alepu i Guti. Rakete dan i noć, više sedmica smrtnog straha u tamnim, memljivim podrumima, uništene bolnice, dan za danom zatrpani ljudi, pokopani pod srušenim stambenim blokovima. I na kraju tužni masovni zbjeg očajnika u dronjcima."
U tekstu se dodaje da bi stotine hiljada izbjeglica mogle da krenu ka Turskoj i, možda, dalje ka Evropi. Ta pobjeda bi onda bila skupa za Asada i saveznike jer se ne bi moglo zamisliti da Evropa priloži tražene milijarde za obnovu Sirije u skorije vrijeme. Ranije se špekulisalo brojkom od 250 do 400 milijardi dolara.
"Idlib je zreo za napad, Idlib će pasti. Pitanje je samo po koju cijenu?", pita se Badiše tagblat (Baden-Baden). "Tri miliona ljudi je u klopci. Kratak put do Turske je više nego trnovit. U izvjesnom smislu je juče u Teheranu pregovarano i o snazi Turske i uticaju njenog predsjednika u regionu. Novi prijatelji stavili su predsjednika Erdogana na težak ispit – i nanijeće njegovim saveznicima krvavi poraz."
"Pogrešno je o bici za Idlib govoriti kao o pretećoj humanitarnoj katastrofi", piše Noje osnabriker cajtung. "Jer katastrofa je odavno realnost. Interesi Rusije, Irana i Turske u regionu godinama su postojano pogoršavali stanje u Siriji. Asad će sa bojišta otići kao vojni pobjednik. Zato neće ni biti mirovnog rješenja bez njega. Nebitno je da li se to Evropljanima dopada ili ne."
"Niko neće zaustaviti Asada", piše Tagesšpigel (Berlin). "Ni Trampova Amerika ni nemoćne Ujedinjene nacije ni bespomoćna Evropa. Da, svi će se oni ljutiti i žaliti zbog razuzdanog nasilja i demonstrirati grižu savjesti zbog sopstvenih omaški. Ali to ne može da zabašuri činjenicu da su se vladajući od Vašingtona do Berlina pomirili sa Asadovim ostankom na predsedničkoj funkciji. Kao i sa dolazećom grobnom tišinom."
Priredio: Nemanja Rujević
Bonus video:
