Na Papui Novoj Gvineji povećava se broj zločina i kriminalnih prestupa povezanih sa takozvanom crnom magijom, „vješticama“ i čarobnjaštvom. Žrtve su najčešće neudate žene ili one koje žive same. Prema navodima organizacija za ljudska prava, javnost ih osuđuje da su “vještice” te su kao takve izložene mučenjima pa čak i ubistvima. U jednom od izvještaja ovih organizacija navodi se primjer 20-godišnje Kepari Leniate koja je u februaru prošle godine, u prisustvu mnoštva ljudi, živa spaljena. Počinioci su bili članovi porodice jednog dječaka koji je preminuo od posljedica bolesti. Ali, pomenuti su bili mišljenja kako je za njegovu smrt odgovorna mlada žena jer ga je – “začarala” i time usmrtila.
Do sada je “vještičarenje” na Papui Novoj Gvineji bilo zakonom zabranjeno. Vlada je doduše nedavno ukinula ovaj (ionako nepotreban) zakon, ali to samo po sebi prema mišljenju Signe Poulsen, savjetnice UN za ljudska prava, nije dovoljno. Ona stoga traži od vlade u Port Moresbiju da odlučnije krene u borbu protiv progona „vještica“ te da počinioce počne da kažnjava.
Koliko je na Papui Novoj Gvineji rašireno vjerovanje u “vještice” i čarobnjaštvo?
Signe Poulsen: Vjerovanje u magiju i čarobnjaštvo je jako rašireno, kako u selima tako i u gradovima. Postoje razlike u raznim područjima, a ponekad dolazi do nasilnih akcija protiv osoba koje se sumnjiče da su vještice ili vještaci. Žrtve su najčešće žene ili djevojčice, ali u nekim predjelima to mogu biti i muškarci.
U kojem slučaju se neko počne teretiti za “vještičarenje”?
Često kada recimo u nekom selu neko odjednom oboli ili umre. Ali, posmatrači navode da uzrok mogu biti i socijalni stresovi, promjene, siromaštvo, nejednaki razvoj ili sukobi i svađe oko zemlje. To sve može igrati ulogu.
Koliko često dolazi do zaista smrtnih slučajeva zbog navodnog “vještičarenja”?
Za sada o tome nemamo statističke podatke. Ali, lokalni mediji su tokom ove godine izvještavali o nekoliko takvih slučajeva.
Ko su žrtve?
Najčešće su žrtve napada ili ubistava žene. Ponekad se počinioci okreću i protiv članova porodice "osumnjičenih" kao što su bračni partneri ili djeca ukoliko pokušaju da spasu navodnu „vješticu“ ili „vješca“.
Ko donosi „presude o smrtnim kaznama“?
U nekim slučajevima situacija eskalira toliko da do ubistva dođe i bez „presuda“. Ponekad se pozivaju svjedoci kako bi identifikovali "vješticu“. Postoje izvještaji u kojima stoji i da su šefovi zajednica ili članovi porodica iznenada preminulih bili uključeni u ubistva. U nekim pak najnovijim slučajevima, kao recimo u slučaju 20-godišnje Kepar Leniate – u ubistvu je učestvovala cijela grupa ljudi.
Šta je vlada po tom pitanju do sada preduzela?
Ima znakova da je vlada u Port Moresbiju ozbiljno zainteresovana za suočavanje s ovim problemom. U maju 2013. je vlada u prvom koraku ukinula zakon o „vještičarenju“ koji je donesen 1971. Na osnovu toga se nasilje protiv navodnih čarobnjaka beskonačno nastavilo. Vlada je ovu praksu proglasila kriminalnom i za žrtve predvidjela isplaćivanje odštete.
Osim toga, vlada je uvela i smrtnu kaznu za počinioce, odnosno, za one koji su usmrtili nekoga zbog navodnog „vještičarenja“. Ali, Visoka komisija za ljudska prava UN smrtnu kaznu ne smatra efikasnom mjerom. Mi smo mišljenja da bi hapšenja i temeljna istraga u nekom sudskom procesu bio bolji način zastrašivanja potencijalnih počinioca.
Na lokalnom nivou i u civilnom društvu su policija, saradnici u javnim ustanovama, sudije, ljekari i medicinsko osoblje već nekoliko puta vrlo efikasno sarađivali. Prošlih sedmica smo obavili savjetovanja vlade i podstakli jedan multidisciplinarni proces koji bi trebalo da smanji ovu vrstu nasilja te zaštititi žrtve.
Foto: Wikipedia
Ali, uprkos tome nasilje se i dalje povećava. Šta nedostaje još nastojanjima vlade?
Još postoji čitav niz izazova. Mnogi počinioce se ne pozivaju na odgovornost. Policiji nedostaje opreme i osoblja kako bi napade na navodne vještice mogli zaustaviti. Neki pak javljaju da i pripadnici policije učestvuju u nasilju. Često istrage nisu jednostavne budući da žrtve i svjedoci osjećaju strah i ne žele da daju iskaz. Na Papui Novoj Gvineji ne postoji program za zaštitu svjedoka i žrtava.
Šta se mora preduzeti kako bi se zaustavila ova praksa nasilja?
Da bi bio efikasan neki program mora biti sveobuhvatan. Oni koji sami posežu za nasiljem ili podstiču druge na nasilje protiv navodnih „vještica“ i „čarobnjaka“, ne smiju više proći nekažnjeno. Ovakvi prestupi se moraju odmah istražiti, a počinioci u jednom pravednom sudskom procesu biti kažnjeni. Morao bi postojati i program zaštite svjedoka i žrtava kako bi se ovaj program i mjere zaista efikasno sproveli u djelo.
Osim toga, Papua Nova Gvineja mora dobiti jedan širok program obrazovanja na području ljudskih prava i mirovne politike kao i školovanje vođa zajednica kao i osoba koje rade u zdravstvu, pravosuđu, školstvu i policiji.
Signe Poulsen živi na Papui Novoj Gvineji kao savjetnica UN-a za ljudska prava
Galerija
Bonus video:
