Kako su Kolumbijci zaboravili Eskobara

Poznavaoci prilika kažu da su tek u posljednjih par godina efekti emancipacije vidljivi
304 pregleda 4 komentar(a)
Medeljin, Foto: Shutterstock
Medeljin, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 21.04.2014. 12:52h

Kada se izvanredna priča transformacije kolumbijskog grada Medeljina ispriča jednom strancu, sumnjičavi pogled je skoro neizbježan. U zemlji u kojoj svi uglas označavaju korupciju kao najveći problem društva, jedan grad je vraćen u život izgradnjom na desetine infrastrukturnih projekata i kulturnih institucija. To otvara pitanja o finansiranju velelepnih zgrada i o tome koliko su čiste ruke političara koji su se proslavili transformacijom Medeljina.

Mjesto koje je 90-ih bilo crna rupa Južne Amerike, za vrijeme vladavine Pabla Eskobara, danas je uzor mnogim gradovima širom svijeta koji se bore sa socijalnim problemima sličnih razmjera. Entuzijasti vole da istaknu da je uz pomoć savremene i svjetlucave arhitekture ugrađene u ozloglašene četvrti Medeljina broj ubistava na godišnjem nivou smanjen sa 380 slučaja na 100.000 stanovnika ranih devedesetih godina, na današnjih 60 slučaja na 100.000 stanovnika.

Istina je, međutim, da je za to zaslužan prije svega dugotrajan politički proces povratka države u Medeljin, koji se desio nakon ubistva Eskobara 1993. Pregovori Bogote sa paramilitarnim organizacijama koje su obezbjeđivale proizvodnju i trgovinu kokaina u Medeljinu rezultovali su predajom naoružanja i cijepanjem kriminalnih grupa u manje sa kojima se lakše izlazilo na kraj.

Arhitektura i urbanizam potom su dobili svoju važnu ulogu u razvoju grada. Medeljin je prvi i jedini grad u Kolumbiji koji može da se pohvali metroom, koji takođe čine i dvije žičare koje sa ostatkom grada povezuju doskora nedostupne kvartove u strmim brdima. Botanička bašta, park nauke, kompleks bazena i nekoliko biblioteka načinili su javne prostore grada dostupnim i sigurnim. U brdima, između međusobno sukobljenih naselja koja su pucala jedna na druge, sagrađeni su mostovi, a tenzije zaboravljene.

Poznavaoci prilika kažu da su tek u posljednjih par godina efekti emancipacije vidljivi. Eskobar je doskora bio u srcima mnogih, tajno slavljeni heroj koji je među siromašnima izgradio sliku Robina Huda, pomažući bolnice, škole, crkvu.

Iz razgovora sa žiteljima jedne od četvrti koja je do prije deset godina važila za najopasniju vidi se da je država vratila povjerenje najsiromašnijih. „U početku im nismo vjerovali. Htjeli su da ruše moju kuću kako bi navodno sagradili zgradu za sve koji su iseljeni zbog gradnje žičare”, priča lokalna liderka na čijoj je zemlji izgrađen jedan stambeni blok. „Dugo smo razgovarali, dolazili su svaki dan. Mislili smo da hoće da nas prevare. Mene su prvo ubijedili, pa sam ja morala da ubijedim ostale. Moj uslov je bio da dobijem stan u prizemlju da bih u dnevnoj sobi mogla da otvorim prodavnicu.”

Orhideorama - centar za uzgajanje orhideja

Pored političke volje, državnih sredstava i savjeta iz međunarodnih institucija, Medeljin svoj razvoj velikim dijelom duguje gigantu EPM (Javna preduzeća Medeljina). Ovo državno preduzeće drugo je po redu najprofitabilnijih u zemlji, a grad snabdijeva vodom, gasom, strujom, komunalnim i telekomunikacionim uslugama, dok je istovremeno veliki igrač u energetskom sektoru cijele Južne Amerike.

Kako je Orasio Valensija, direktor arhitektonskog sektora EPM-a objasnio, budžet kompanije za „socijalnu odgovornost” ozbiljno se razmatra sa lokalnim vlastima i republičkim ministarstvima i skoro u potpunosti se usmjerava na izgradnju javnih prostora, škola i edukativnih centara. Projekti u saradnji sa EPM-om su se za lokalne vlasti pokazali kao najbolji, jer EPM na sebe preuzima obezbjeđenje i funkcionisanje izgrađenih objekata.

Zgrada biblioteke koju je izgradio EPM

„Naš posljednji projekat predstavlja uklanjanje zidova oko nekoliko rezervoara za vodu širom Medeljina i gradnju javnih prostora oko njih. Zavisno od okruženja i dogovora sa lokalnim vlastima, neki će u okviru sebe imati muzičku školu, učionice sa kompjuterima za odrasle ili otvoreni bioskop”, kaže Valensija, pokazujući jedan od dva završena projekta. „U Evropi je vjerovatno kvalitetnija gradnja, ali mi se trudimo koliko možemo.”

Iz razgovora sa žiteljima četvrti koja je do prije 10 godina važila za najopasniju vidi se da je država vratila povjerenje najsiromašnijih

Bonus video: