Dala život da bi podarila sedam...

"Pošto im je kćerka umrla u SAD od povreda koje joj je nanio muž, porodica iz Irana pristala da se njeni organi doniraju"
59 pregleda 5 komentar(a)
Ažurirano: 05.01.2014. 12:03h

Jedna medicinska sestra u bolnici u Mičigenu poljubila je u čelo pacijentkinju. Više od 6.000 kilometara dalje, u Iranu, porodica Sanaz Nezami posmatrala je taj jednostavni čin na lap-topu i jecala. Nezami, živahna 27-godišnjakinja koja je znala tri jezika, željela je da doktorira na Tehnološkom univerzitetu u Mičigenu (MTU). Umjesto toga, bila je mrtva samo nekoliko nedjelja pošto je raspakovala kofere u jednoj zabiti u SAD - prema izvještaju policije, njen novi muž ju je nasmrt prebio.

Vrijeme koje je Nezami provela u Sjevernom Mičigenu mjeri se danima, ali ono što je iza nje ostalo trajaće mnogo duže. Tehnološka dostignuća omogućila su porodici u Iranu da prisustvuje njenim posljednjim satima i izgradi emotivnu vezu sa medicinskim sestrama čije je saosjećanje prema strankinji iz jedne nepoznate kulture pružilo veliku utjehu šokiranim rođacima iz daljine.

Povjerenje porodice u osoblje rezultiralo je pristankom na neobičnu donaciju: Sanazino srce, pluća i druge organe dobilo je sedam osoba u SAD, što je nemjerljiv dar koji se dešava u manje od 1% slučajeva.

„Željeli smo da bog učini čudo i vrati Sanaz u život“, kazala je njena sestra Sara Nezam u telefonskom intervjuu iz Teherana. „A ovo jeste čudo. Sanaz je dala život da bi podarila život.“

Na MTU po doktorat

Medicinska sestra koja je njegovala Sanaz Nezami kazala je da je njen kratki boravak, a naročito komunikacija sa njenom porodicom, „otvorio oči“ osoblju bolnice.

„Porodica je bila voljna da nam vjeruje da znamo da se ona neće vratiti“, kazala je Kim Grut.

Par se vjenčao u avgustu u Turskoj

Dolazak Nezamijeve u Mičigen bio je dio lične odiseje koja ju je za samo nekoliko mjeseci odvela iz Irana u Tursku, pa u SAD. U avgustu se u Turskoj udala za Nimu Nasirija i neko vrijeme sa njim živjela u Los Anđelesu gdje je on rođen i odrastao. Njena sestra je ispričala da su se upoznali preko Interneta.

Nezimi, koja je rođena u Teheranu, imala je bačelor diplomu inženjera i završene master studije prevodioca za francuski jezik. Željela je da doktorira ekološki inženjering i upisala se na MTU, oko 550 kilometara sjeverozapadno od Detroita.

Tek vjenčani par dovezao se u novembru svojom „tojotom“ iz Kalifornije i iznajmio kuću u Dolar Beju, malom mjestu u blizini univerzitetskog kampusa. Nezami je bila navikla na hladne zime u Iranu, ali su mještani iz nove zajednice voljeli da je podsjećaju šta može da očekuje u Sjevernom Mičigenu.

„Službenica u banci joj je rekla da će snijeg padati do aprila“, ispričala je njena sestra.

Nezami je planirala da krene na predavanja poslije praznika. U međuvremenu je održavala kontakt sa porodicom putem i-mejla, sms-a i video poziva. Sestru je 7. decembra zamolila da prekontroliše jedan njen prevod sa engleskog na persijski.

„Bila sam šokirana“, kazala je Sara Nezami. „Sanaz je bila veoma precizna, ali je preskočila pojedine redove. Pitala sam je je li dobro. Kazala je da nema problema.“

Narednog dana Sanaz Nezami je hitno prebačena u bolnicu sa teškim povredama glave. Policija smatra da ju je napao muž, koji je optužen za ubistvo. Njegov advokat Dejvid Geminjani nije želio da komentariše slučaj.

„Mozak joj je bio toliko natekao i oštećen, da u njemu više nije bilo protoka krvi“, objasnila je glavna sestra Gejl Brendli.

Aktivna i svestrana

Postojali su i drugi problemi. Niko nije znao ništa o Nezamijevoj, pa je Brendli pokušala da pronađe nešto o njoj preko Gugla. Odjednom je strankinja koja nije mogla da priča u svoje ime oživjela kroz biografiju postavljenu na Internetu.

Nezami je tečno govorila francuski, engleski i persijski. Volonterski je kuvala u dobrotvornim ustanovama. Kao tinejdžerka, pisala je za omladinske novine i časopise i dobila prvu nagradu na takmičenju za najbolji literarni rad 2001. sa esejom o „prijateljstvu i razlikama između nas“.

Nakon oko 24 sata, bolnica je uspjela da stupi u kontakt sa porodicom u Iranu. Zbog viza nisu mogli odmah da krenu za Ameriku, pa je u bolnici instaliran lap-top kako bi mogli da vide Sanaz na aparatima i razgovaraju sa ljekarima i medicinskim sestrama preko Interneta.

„Nismo ovo ranije radili. Nemamo svaki dan situaciju da se suočavamo sa članovima porodice koji su toliko daleko“, kazao je Dejv Edvards, portparol bolnice.

Nezamijeva je umrla 9. decembra, ali su njeni vitalni organi – srce, pluća, bubrezi, jetra, pankreas i tanko crijevo – mogli da se presade drugim osobama. Uz pristanak porodice, dobilo ih je sedam osoba u pet saveznih država. O tome nije dato više podataka.

Tehnološka dostignuća omogućila su porodici da prisustvuje njenim posljednjim satima i izgradi emotivnu vezu sa medicinskim sestrama čije je saosjećanje prema strankinji iz nepoznate kulture pružilo utjehu šokiranoj rodbini

„Porodica je bila veoma izričita. Željeli su da Amerikanci znaju da je Sanaz voljela SAD“, ispričala je Vendi Merdak iz regionalne agencije za doniranje organa.

Nezami je sahranjena 18. decembra. Dok je padao snijeg, bolnički kapelan je čitao islamske molitve iznad odra u prisustvu dvadesetak ljekara i sestara, uglavnom onih koji su se brinuli o njoj.

Sveštenik je ispričao da je obećao Sanazinom ocu da „dokgod diše i živi u ovom gradu, njegova kćerka nikada neće biti sama“.

„Nikada nisam vidio da je nekoga toliko njih prihvatilo“, kazao je sveštenik. „S obzirom na aktuelnu sezonu, Sanaz je dala nevjerovatan poklon. Ali je ovo i dar od zajednice. To je shvatanje dobrote humanosti i onoga što ljudi mogu da učine u stvarno ciničnim vremenima.“

NEKA zna da je volimo

U Teheranu su rođaci ulazili i izlazili iz dnevne sobe u kući Sanazinog oca gdje se pratilo šta se događa u Mičigenu.

„Mnogo smo plakali“, ispričala je njena sestra.

„Molili smo se na persijskom, na arapskom, na engleskom. Sestre su nam rekle da Sanaz ima oštećenje mozga – da je njen mozak mrtav.“ U jednom momentu, sestru Grut su zamolili da je pomiluje po glavi i poljubi je u čelo. „Tražili su od nas da radimo ono što bi oni uradili za Sanaz“, kazala je Grut. „Govorili su 'Neka zna da je volimo i da smo tu'“.

Prevod: Danka Vraneš Redžić

Galerija

Bonus video: