Mislio sam da sam sve to već čuo, ali nisam bio u pravu.
„Doktore, moja prijateljica ih je uzela i izgledala je sjajno. Želim i ja da izgledam lijepo...“
„Doktore, kada se moj muž okrenuo za drugom ženom, znala sam da će gledati mene ako...“
„Smršala sam pa su počele da se opuštaju...“
„Nisam puno istraživala, ali su ih stalno pominjali u kozmetičkim salonima, pa sam ih i ja uzela...“
„Doktore, znala sam o čemu se radi, ali nisam ni pomišljala da će biti tako loše, samo sam htjela da iznenadim supruga...“
Ovo su rečenice pacijenata doktora Daniela Slobodianika, o tečnosti koja im je ubrizgana kako bi popunili djelove tijela koje su smatrali ružnim. On svakodnevno radi sa ženama i muškarcima koje ne muči samo fizička nelagoda nego i osjećaj krivice, straha, frustracije i kajanja. Oni mjesecima čekaju red na operaciju uklanjanja strane supstance koja je ubrizgana u neki dio njihovog tijela.
Venecuelanke su sinonim za ljepotu. Mnoge su dobile glavne nagrade na takmičenjima u ljepoti širom svijeta, a ideal ženstvenosti koji one predstavljaju je pokretač unosne industrije plastične hirurgije koja prihoduje skoro tri milijarde dolara godišnje.
Međutim, ako sujeta i pohlepa idu ruku pod ruku sa nevinošću i neznanjem, onda je to ono što je navelo mnoge žene i muškarce da pokušaju nezamislive tehnike ostvarenja ciljeva. Jedan od njih je ubrizgavanje tečnosti kao što su tečni silikon, motornog ulje, pa čak i silikonski gel predviđen za dihtovanje prozora i vrata. Ne mogu da zamislim da čak postoji supstanca koja će riješiti nezadovoljstvo žene njenim tijelom.
Venecuelansko Udruženje plastičnih hirurga je u posljednjih 12 mjeseci registrovalo više od 15 smrtnih slučajeva od komplikacija izazvanih ovim injekcijama. Kada se supstanca ubrizga, tijelo počinje proces odbacivanja. Prirodno je da će pokušati da prihvati stranu supstancu praveći kuglice ispunjene tečnošću, izazivajući jak bol, alergije, pa čak i odumiranje okolnog tkiva. Ne postoji tehnika koja omogućava potpuno uklanjanje supstance nakon što se ona proširi od tačke ubrizgavanja i zahvati mišićna vlakna.
Miris zapaljenog ulja i masne mrlje obično nas asociraju na roštilj ili mehaničarsku radnju. Ali, to je moje iskustvo iz sterilne operacione sale gdje su ljekari pokušavali da poprave štetu nastalu ovom neodgovornom estetskom procedurom.
Ako sujeta i pohlepa idu ruku pod ruku sa nevinošću i neznanjem, onda je to ono što je navelo mnoge žene i muškarce da pokušaju nezamislive tehnike ostvarenja ciljeva
„Stavi rukavicu i takni ovo“, rekao mi je dr Slobodianik kada sam ušao u salu. Prisustvovao sam operacijama i ranije ali je ovo bio stvarno mučan prizor. Masna supstanca se lijepila za doktorove rukavice, instrumente, operacioni sto i kožu pacijenta. Ali najgore je bilo baratati jednim od stvrdnutih komada, sličnim masnom okrajku odreska sa roštilja i lopticama punim tečnosti, koji su izvađeni iz zadnjice pacijenta, posebno dok su bili još topli.
Kao i uvijek u ovakvoj priči, bilo je teško naći ljude koji će pristati da se fotografišu u svoj svojoj intimi. Dr Slobodianik je od početka odlično sarađivao. On ovakve zahvate obavlja najmanje četiri puta nedjeljno i njegova ambulanta je uvijek puna. Ali, čak i uz njegovu pomoć, samo prisustvo u prostoriji sa poluodjevenom pacijentkinjom koja je morala pokazati doktoru svoje probleme, kako je došlo do toga i gdje joj je ubrizgana tečnost, bilo je u najmanju ruku neprijatno.
Na kraju, vjerujem da je su bar ovi pacijenti naučili lekciju da su ljudska bića a ne automobili u automehaničarskoj radnji. Ne mogu očekivati da tek tako popune udubljenje gdje god i kad god žele.
Prevela: Angelina Šofranac
Bonus video:
