Na sjeveru Sirije žestoki sukobi sirijskih Kurda i Al-Kaide

Ukoliko bi Kurdi uspjeli da zadrže kontrolu nad naftnim bušotinama, mogli bi da se dogovore s vladom u Damasku o isporuci nafte centralnom dijelu zemlje
0 komentar(a)
Ažurirano: 04.08.2013. 09:31h

Vođa Sirijske Nacionalne Koalicije (SNC), Ahmad al Jarba, nakon posjete Njujorku gdje je dobio niz obećanja ali nikakvu konkretnu pomoć, prije nekoliko dana je posjetio Dohu "jer je htio lično da čestita funkciju novom emiru i da naglasi važnost podrške koju je Katar cijelo vrijeme pružao sirijskoj opoziciju". Iako je Nizar Al-Haraki, ambasador SNC-a u Dohi, izjavio "da će novi katarski emir, šeik Tamim bin Hamad al-Tani, podržavati sirijsku opoziciju do pada Bašara Al-Asada", takva izjava nije potvrđena od strane katarskih zvaničnika.

Ono što je sirijska opozicija za sada uspjela da dobije od katarskog emira je 5 miliona dolara humanitarne pomoći i mogućnost obraćanja svjetskoj javnosti putem katarske televizije Al-Jazeere, koja je uradila intervju s Ahmadom Al-Jarbom (SNC) u kojem on tvrdi da "Asad neće pobijediti" i "da će se nakon pobjede opozicije roditi jedna nova Sirija u kojoj neće biti mjesta ekstremizmu i u kojoj će svi uživati jednaka prava".

Obećao je i stvaranje "alternativne vlade" onoj u Damasku, koja će se oformiti do kraja avgusta kako bi bila spremna da pregovara s predstavnicima Bašara Al-Asada na konferenciji "Ženeva 2". Ovo su prilično konfuzne izjave vođe sirijske opzicije koji u jednom trenutku izjavljuje "da će Asad izgubiti rat", a onda se sprema za pregovore s "njegovim predstavnicima" i to za one pregovore u koje SNC ne vjeruje.

Ovo je samo još jedan dodatak opštoj konfuziji koja trenutno vlada u Siriji u kojoj u sukobu s vladinim snagama pobunjeničke grupe, frakcije, brigade i Slobodna sirijska vojska (FSA) vode još jedan rat unutar rata u kojem ni sami više na znaju ko se protiv koga bori. Sredinom jula je i katarska TV Al Jazeera koja čitavo vrijeme sukoba podržava pobunjenike objavila da postoji "Rat unutar rata" i da se FSA, osim od Asadovih trupa, mora braniti i od pripadnika Al-Nusra Fronta, pakistanskih talibana koji su stigli u Siriju, jedne od naokrutnijih frakcija Al-Kaide, boraca "Islamske države Iraka i Sirije/Levanta".

Po svemu sudeći Sirijskoj Nacionalnoj Koaliciji nije suđeno ni da upravlja sjevero-istokom zemlje. Za kontrolu nad tim dijelom Sirije traju žestoki sukobi između Kurda koji su odlučni u ostvarivanju autonomije i žele da se izbore u posljednjim trenutcima da samostalno učestvuju u predstojećim pregovorima u Ženevi i ratnika 'globalnog džihada' iz Al-Nusra Fronta, kao i protiv fanatičnih boraca iz "Islamske države Iraka i Sirije". Al-Kaidini ogranci su odlučni da stvore islamski emirat na osvojenim područjima, ali Kurdi ni u kom slučaju ne žele da prepuste svoje istorijske teritorije stranim plaćenicima, koje pri tome obiluju ogromnim naftnim rezervama.

Pripadnici Al-Nusra Fronta su u proteklih nekoliko dana napali Kurde u Alepskim četvrtima, kao i u brojnim selima u provincijama Alepa, Raka i Hasaka. Pripadnici Al-Nusra Fronta i ostalih ekstremističkih grupa ne skrivaju svoje namjere prema sirijskim Kurdima. Juče su objavili snimak na kojem u jednom Kurdskom selu Halabja ubijaju 35 civila, a preko 350 ih odvode u zatočeništvo i njima se kasnije služe kao živim štitom ili ih jednostavno likvidiraju kako bi ostale obeshrabrili u pružanju otpora.

Na sjeveru Sirije bitka za naftu

Važno je naglasiti da se na sjeveru Sirije ne vodi samo rat između "pravih muslimana" (kakvima sebe smatraju salafistički plaćenici) i Kurda, nego se vode sukobi za kontrolu nad naftnim bušotinama, od kojih su najveće Rmeilan i Suvaidija sa 150.000 barela dnevno koje za čitavo vrijeme sukoba u Siriji nisu prestajale sa eksploatacijom "crnog zlata".

Nakon što nisu uspjeli da zauzmu Ras Al-Ain, pripadnici ekstremističkih frakcija su u utorak u kurdskom gradu u blizini turske granice iz osvete likvidirali lidera Kurdske demokratske stranke u Siriji (Kurdish Democratic Union Party- PYD) i člana Vrhovnog savjeta sirijskih Kurda, Isu Hisa. Reakcija kurdskih milicija je bila masovna mobilizacija i pružanje otpora islamističkim ekstremistima i fanaticima i to baš u onim regijama u kojima Sirijska Nacionalna Koalicija nema nikakvo pravo glasa i u kojima može računati samo na podršku malobrojnih lokalnih sunitskih klanova, piše advance.hr.

Kurdske milicije (YPG) sa svoje strane učvršćuju kontrolu nad ležištima nafte Rmeilan i prije nekoliko dana su odbili napad 500 pripadnika Al-Nusra Fronta. Stav vlade u Damasku je da će se sva pitanja rješavati politički, pa tako i status sirijskih Kurda čija se autonomija ne dovodi u pitanje.

Na bojnom polju je kurdskim milicijama u borbama pomoglo sirijska vojna avijacija i to najviše u borbama 29. jula u blizini Tel Abiada. Ničemu nije poslužila podrška ekstremistima koju im je pružio lokalni klan "Shummar" i sirijski Kurdi su dobili tu bitku.

Pojedini mediji navode da im u obrani pomaže i turski PKK(Radnička partija Kurda), ali je isto tako istina da YPG uživa masovnu podršku u svome narodu. Osim bitke za Tel Abiad, borci YPG-a su protjerali i islamske ekstremiste iz milicija "Ahrar al-Shama", "Ahrar Ghoweirana", "Brigade slobodna Sirija" i "Brigade Umma", koji su u povlačenju u znak odmazde zapalili naftne bušotine Vardu i Timu.

Ukoliko bi Kurdi uspjeli da zadrže kontrolu nad naftnim bušotinama, mogli bi da se dogovore s vladom u Damasku o isporuci nafte centralnom dijelu zemlje, ali uz preduslov da ekstremisti nemaju prilaz naftovodima koje bi morala da čuva sirijska vojska.

Al-Nusra Front i ISIS (Islamic State of Iraq and Syria) imaju druge planove. Njima je cilj da se dokopaju naftnih bušotina kako bi imali čime da finansiraju administraciju svog budućeg "emirata" zbog čega im je na prvom mjestu da se dočepaju pokrajine Raka. Zbog toga im je i važan Tel Abiad, jer je to jedini put kojim preko Rake u Tursku mogu kamionima-cisternama da izvoze naftu iz ležišta u Deir El-Zouru.

Vraćajući se na početak i Sirijsku Nacionalnu Koaliciju i njihovo "vojno krilo" Slobodnu sirijsku vojsku, danas je još smješnija odluka Europske Unije koja je njima dala za pravo i zbog njih ukinula embargo na izvoz nafte iz ležišta u Hasaki i Deir El-Zouru i to zbog toga što niti SNC, niti FSA nikada nisu imali kontrolu nad tim područjima.

Galerija

Bonus video: