UNOSNIJE TRŽIŠTE

Filmska industrija se seli: Kina će zamijeniti Holivud

Spremnost zapadnjačkih producenata da ispoštuju kinesku „osjetljivost“ graniči se sa autocenzurom
58 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 09.02.2013. 11:20h

Filmska industrija se sve više seli u pravcu Azije, naročito Kine, što izaziva zabrinutost holivudskih studija. Ove dvije kulture se sukobljavaju na Berlinskom filmskom festivalu, koji je prije dva dana otvoren kineskim epskim filmom „Veliki majstor“ reditelja Vonga Karvajia.

Keli Čeng ponosno priča kako je kupila flašu francuskog vina „šato lafit“ na jednoj aukciji u Hongkongu. Kaže da je izgubila strpljenje u trenutku kada je njegova cijena dostigla 700.000 hongkongških dolara (67.000 eura). „Iznenada sam povikala 'milion i po', i flaša je bila moja“.

Čeng je jedna od nekoliko veoma imućnih kineskih ljubitelja vina opisanih u dokumentarnim filmu „Crvena opsesija“. Jedan od likova u filmu, koji će biti prikazan na Berlinalu, kaže: „Kinezi vole da gutaju zapadnu civilizaciju“.

Film govori o tome kako se vinski biznis seli na Istok. U filmu, francuski proizvođači hrabro brane svoje vinske podrume od pohlepnih azijskih mušterija. „Crvena opsesija“ daje gledaocu nagovještaj onoga što bi se moglo desiti i u filmskoj industriji.

Studija konsultantske firme „Ernst i Jang“ prognozira da će Kina zamijeniti Sjevernu Ameriku kao najveće filmsko tržište u svijetu do 2020. „Mislim da će se to desiti i ranije“, rekao je direktor Berlinala Diter Koslik. „Ukoliko Kinezi otvore svoje tržište, to će se sigurno desiti“.

Ulaganje u američke filmove

Nije u pitanju samo Kina. I Rusija i Južna Koreja postaju sve važnije u filmskom biznisu posljednjih godina. Rusko tržište poraslo je za gotovo 20 procenata u 2012. Animirani film „Ledeno doba 4“ je u Rusiji zaradio 50 miliona dolara, ili više od pola njegovog budžeta.

„Više ne možemo rizikovati da napravimo skupi film sa zvijezdom koja nije popularna u Aziji“, rekao je holivudski producent Džeri Brukajmer („Pirati sa Kariba“). Iako su američki filmovi 1980-ih zarađivali i do dvije trećine ukupnih prihoda na teritoriji Sjeverne Amerike, danas donose samo trećinu.

Holivud strahuje od izdaje, još od kada je indijska investiciona firma „Relajns“ kupila većinu dionica filmskog studija „Drim vorks“ a jedna kineska kompanija kupila drugi po veličini lanac bioskopa u Sjedinjenim Državama. Samo je pitanje vremena kada će Kinezi kupiti svoj prvi holivudski studio.

To se desilo jednom ranije, kada su japanske kompanije poput „Sonija“ prije više od 20 godina kupile određen broj filmskih studija. Međutim, interesi Kine i Japana se razlikuju, ističe stručnjak za američku industriju Tomas Plejt. „Nije toliko u pitanju novac, koliko ekspertiza“.

Novac, takođe, nije jedini problem za Holivud. Amerikanci smatraju kinematografiju lično svojom umjetničkom formom, koji namjenski služi prezentovanju američkih priča svijetu i za glorifikovanje američkih vrijednosti. „I u budućnosti ćemo praviti filmove o ragbiju“, rekao je Brukajmer, „ali sa daleko manjim budžetima. To je zbog toga što su isključivo američki gledaoci zainteresovanu za ragbi“.

Brukajmer je morao da ubjeđuje svoje scenariste da „razmišljaju globalno“ i da pišu uloge za azijske zvijezde.

„Odbrojani su dani kada ste u bioskopima mogli da zaradite puno novca sa 'američkim snom'“, rekao je Štefan Arnt iz berlinske produkcijske kuće „X filme“. Arnt je producirao „Atlas oblaka“, filmsku verziju romana Dejvida Mičela, sa zvijezdama poput Toma Henksa i uz puno njemačkog, ruskog i kineskog novca. Film nudi šest paralelnih priča koje se dešavaju u šest različitih vremenskih razdoblja.

To je priča o reinkarnaciji, „duhovnim aspektima koji imaju velikog značaja u Aziji“, rekao je Arnt. Kako nijedan američki studio nije bio spreman da finansira takav film sa budžetom teškim 100 miliona dolara, Arnt je išao od zemlje do zemlje sa ovim projektom. „Sakupili smo novac za nekoliko mjeseci“.

Brza ruka kineskih cenzora

„Atlas oblaka“ je već prikazan u Rusiji, gdje je film vidjelo više od dva miliona gledalaca. Duplo više nego u Njemačkoj, ali ne mnogo manje u odnosu na Sjedinjene Države. „Ovaj film govori o borbi za slobodu i potrazi za spasenjem, što je blisko ruskoj publici“, kaže distributer Aleksander fan Dulmen, koji je koproducirao film u distribuirao ga u bioskope u Rusiji i Istočnoj Evropi.

Ovaj biznis funkcioniše drugačije u Rusiji nego u Sjedinjenim Državama ili Njemačkoj. „Gotovo svaki film se prikazuje samo dvije sedmice u bioskopima“, pojašnjava Fan Dulmen, „zbog čega morate da obezbijedite veliku podršku javnosti“. U prvoj sedmici, „Atlas oblaka“ se prikazivao u pola ruskih bioskopa, a samo na njegovu promociju utrošeno je 3,5 miliona dolara. „To je veoma unosno, ali i veoma riskantno tržište“, rekao je Fan Dulmen. Film je prošle sedmice imao uspješnu premijeru u Kini, gdje je prikazan u 4.000 bioskopa. Međutim, Kinezi su vidjeli znatno kraću verziju od gledalaca u drugim djelovima svijeta. Cenzori su skratili „Atlas oblaka“ za 23 minuta.

„Uglavnom cenzurišu seks, ali ne i nasilje“, rekao je njemački režiser Tom Tikva. „Izbačeni su i djelovi filma koji propovjedaju revoluciju protiv postojećeg sistema. Ali sve mogu vidjeti u najavama za film, uključujući gej poljupce i scene seksa. Zanimljivo“.

Cenzurisanje zapadnjačkih filmova je uobičajno u Kini. Na primjer, aluzije na prostituciju u Šangaju izbačene su iz najnovijeg filma o Džejmsu Bondu „Skajfol“, kao i scena u kojoj plaćeni ubica likvidira člana obezbjeđenja. Kineski cenzori imaju pravo da upotrijebe makaze kada je u pitanju nacionalna bezbjednost.

Producent Brukajmer je smatrao da je dobra ideja angažovati hongkongšku zvijezdu Čov Jun-Fata u trećem dijelu „Pirata sa Kariba“. Nažalost, cenzorima u Pekingu se nije dopalo kako ovaj glumac predstavlja eksentričnog Kineza. Smatrali su da karikira Kineze i zato su sve njegove scene izbacili iz filma.

U Kini se gotovo isključivo prikazuju najveći filmski hitovi, poput „Transformersa“ i „Avatara“. Filmovi poput „Linkolna“, „Arga“ i „Trideset minuta poslije ponoći“, koji se bave američkom istorijom, teško da imaju šansu da uspiju – ukoliko uopšte dobiju dozvolu za prikazivanje.

Prilagođavanje željama Pekinga

Kinsko tržište je čvrsto regulisano. U ovom trenutku, samo 34 strana filma mogu biti prikazana u zemlji na godišnjem nivou. Kako bi zaobišli pravila, američki i evropski producenti traže kineske partnere. „Atlas oblaka“ se vodi kao kineski film, jer je dijelom finansiran novcem iz Kine.

Spremnost zapadnjačkih producenata da ispoštuju kinesku „osjetljivost“ graniči se sa autocenzurom. Holivudski film „Crvena zora“ bavi se invazijom kineskih trupa na Sjedinjene Države. Pošto je snimljen, producenti su upotrijebili digitalne trikove kako bi transformisali Kineze u Sjevernokorejance.

Možda je u redu to što se američki filmski stvaraoci, iz ekonomskih razloga, više ne usuđuju da vrijeđaju druge nacije, ali ako se Sjeverna Koreja ikada otvori prema Zapadu, Holivudu će ponestati negativaca.

Azijsko tržište je toliko veliko da studija pretražuju arhive za materijalom kako bi napravili rimejke isključivo za lokalna tržišta. Sada postoji indijska verzija gangsterskog filma „Posao u Italiji, kao i kineska vezija komedije „Šta žene žele“. Kineski noar film „Žena, pištolj i rezanci“, koji je bio na programu Berlinala prije tri godine, zasnovan je na režiserskom debiju braće Džoela i Itana Koena „Krvavo prosto“. Rimejk je zaradio 10 puta više u Kini, nego originalni film u Sjedinjenim Državama.

Svake godine, uspjeh direktora festivala Ditera Koslika mjeri se brojem holivudskih filmova koji su prikazani na Berlinalu. I to bi uskoro moglo da se promijeni.

Bioskopi samo za najimućnije Kineze

Cenzura je na neki način beskorisna u Kini, jer je većina Kineza upoznata sa necencurisanim verzijama zapadnjačkih filmova prije i nego što se pojave u bioskopima – sa ilegalnih DVD izdanja.

Veliki broj ovih DVD-ja je napravljen u Rusiji. Čim se film pojavi u tamošnjim bioskopima, ne prođe mnogo prije nego diskovi sa kineskim prevodom osvanu u Pekingu. Kinezi „testiraju“ filmove na DVD-ju kako bi odlučili vrijedi li pogledati ga i u bioskopu.

Ulaznice za bioskop mogu sebi priuštiti jedino pripadnici srednje i više klase u Kini. Sa svim naknadama, ulaznice mogu koštati i do 25 dolara. Oni koji imaju manje novca moraju da se zadovolje piratskim DVD izdanjima. „U Kini, bioskopi su mjesto društvene podjele“, smatra Rolf Gisen, profesor filmske animacije u Pekingu.

Galerija

Preporučujemo za Vas