NEOKOLONIJALIZAM?

Šta će Francuska u Maliju?

Francuska vojno interveniše u Maliju kako bi zaustavila napredovanje islamističkih pobunjenika. Tu je na zahtjev vlade u Bamaku i uz blagoslov UN
57 pregleda 19 komentar(a)
Ažurirano: 16.01.2013. 17:43h

Potpuno je neizvjesno koliko dugo će trajati vojni angažman Francuske u Maliju. Činjenica je da region treba dugoročno stabilizovati kako bi se spriječilo širenje radikalnih islamističkih pokreta. Zbog toga Društvo za ugrožene narode (STP) zahtijeva da se predstavi stvarni plan. „Jer, islamisti će iskoristiti svoju staru taktiku i brzo se povući u nedostupne planine i pećine kako bi se pregrupisali", kaže Ulrih Delijus referent za Afriku u STP.

Zvanično, Parizu su bezbjednosni interesi u prvom planu. Francuska vlada intervenciju opravdava namjerom da na vrijeme spriječi da pobunjenici u zapadnoj Africi postanu prijetnja Evropi.

„Francuska strahuje da bi Mali, ako tamo nastane islamska država, mogao da postane mjesto za povlačenje i obuku islamističkih terorista“, objašnjava Katrin Prodano iz Njemačkog društva za spoljnje odnose (DGAP). Osim toga, kao bivša kolonijalna sila, Francuska sebe vidi izloženom velikom riziku da postane meta terorističkih napada.

Na primjer, radikalni islamisti u Maliju, od 2010. u zatočeništvu drže četiri radnika francuskog nuklearnog koncerna Areva, dok teroristička mreža Al-Kaida sada prijeti daljim otmicama i napadima u Francuskoj i na oko 5.000 francuskih državljana u Maliju.

Prikaz borbi na sjeveru Malija

Nafta i uranijum

Međutim, ne radi se samo o potencijalnim terorističkim prijetnjama. „Dugoročni interes Francuske je usmjeren na prirodne resurse u zoni Sahela, posebno na naftu i uranijum, koje francuski nuklearni koncern Areva već decenijama crpi iz susjednog Nigera“, kaže Katrin Prodano. Međutim, proći će dosta vremena dok se ne počne sa iskorišćavanjem prirodnih bogatstva u Maliju – ova vojna intervencija ima prvenstveno bezbjednosno-poltičke ciljeve, kaže Prodano za Dojče Vele.

Ulrih Delijus podsjeća na francuski napad na Libiju od prije dvije godine: „Za Libiju su naravno bile zainteresovane mnoge zemlje, prije svega zbog nafte. U slučaju Malija je drugačije“, kaže ovaj stručnjak za Afriku: ovdje Pariz slijedi konkretne strateške ciljeve.

Za Francusku je angažman u Maliju dvosjekli mač: s jedne strane su bezbjednosni i ekonomski interesi, s druge strane, postoji rizik da bude proglašena neo-kolonijalnom silom. Francuska se pritom oslanja na rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN iz decembra 2012.

„Postoji i jedan odbrambeni sporazum između Francuske i Malija, koji je napisan baš za ovakve slučajeve“, kaže Aleksandar Štro, naučni saradnik na njemačkom Institutu za globalne i regionalne studije (GIGA).

Francuska svojim angažmanom, dakle, ispunjava zahtjev vlade Malija da zaustavi marš pobunjenika prema glavnom gradu.

Unutrašnjopolitičke kontradiktornosti

Francuski predsjednik Fransoa Oland pritom iz vida ne smije da ispusti ni domaću političku scenu: Tokom izborne kampanje on je najavio povlačenje vojnika iz Avganistana. I to je ostvario.

Vojnom operacijom u Maliju mogao bi da naruši svoj kredibilitet. Osim toga, ni budžet mu ne ostavlja mnogo manevarskog prostora: nema tu mnogo para za skupe akcija u inostranstvu.

Francuska ne želi solo poduhvat u Maliju i apeluje da to bude multilateralna intervencija na čijem će prednjem frontu biti afrički vojnici.

Savjet bezbjednosti UN odobrio je intervenciju. Evropska unija je obećala da će obučavati vojsku Malija - a to je važno za Pariz, jer to znači podjelu posla i podršku iz Brisela.

Galerija

Preporučujemo za Vas