"Bilderberška grupa" se sastaje jednom godišnje. Njeni članovi spadaju u najuticajnije ljude na svijetu – u oblastima politike, privrede i medija. Sastanci su privatnog karaktera.
Bilderberške sastanke uvIJek štite jake policijske snage, vazdušni prostor iznad mjesta održavanja je zatvoren i smiju da ga koriste samo policijski helikopteri; ako je sastanak na moru, priobalno područje takođe je blokirano, a oko hotela rezervisanog za sastanak kruže džipovi u kojima sjede dobro naoružani momci.
To su sve mjere predostrožnosti elitnog kluba koji se prvi put okupio 1954. u hotelu "Bilderberg" (po kome je i nazvan) u holandskom selu Osterbeku. I pored žestokih mjera obezbjeđenja plaćenih mahom novcem poreskih obveznika, ovaj klub sebe naziva "malim, fleksibilnim i informativnim forumom koji ne radi javno" , već samo "raspravlja o aktuelnim temama posebno na planu spoljnih poslova i međunarodne privrede". Riječ je o klubu multiplikatora ideja i projekata zapadne političko-privredno-finansijsko-medijske elite.
Koncerni, instituti, odabrani mediji…
Na konferencijama je od početaka Bilderberga do danas bilo oko 2.500 učesnika, među kojima od poznatih ličnosti novijeg vremena treba pomenuti američkog diplomatu Ričarda Holbruka, bivšeg francuskog ministra vanhjskih poslova Bernara Kušnera, a tu su i milijarder Džordž Šoroš, te aktuelni šefovi uprava nekih od najvećih svjetskih koncerna. Tako je šef Upravljačkog komiteta Grupe Francuz Anri de Kastr, bivši generalni direktor osiguravajuće koncerna Aksa. Na sastancima su redovno i glavni urednici listova Vašington post i Njujork tajms i drugih važnih zapadnih medija.
U stalne članove "uprave" Bilderberške grupe spadaju šef nadzornog odbora "Dojče bank" Paul Ahtlajtner (od 2015. - prije toga je na toj funkciji bio Jozef Akerman), šef "Erbasa" Tomas Enders, tu su i mnogi drugi privredni bosovi svjetskog ranga. Šef savjetodavne grupe je praktično do svoje smrti bio američki bankar i državnik Dejvid Rokefeler. Jedan od ključnih članova grupe je američki političar Henri Kisindžer. Jedan od glavnih stožera konferencije je decenijama bila holandska kraljica Beatriks. Vrata Kluba su uglavnom zatvorena za članove van Sjeverne Amerike i Zapadne Evrope, sa malim izuzecima tokom proteklih godina kada se na sastanku našao i poneki gost iz Rusije ili Kine.
"Transatlantski dijalog"
Najveći broj članova je tradicionalno iz država NATO. Impuls za osnivanje Kluba je neposredno po završetku Drugog svjetskog rata dao Jozef Retinger, tadašnji generalni sekretar Ekonomske lige za evropsku saradnju (ELEC) iz koje je kasnije proistekao Evropski pokret. Lobirajući za "Evropski pokret", Retinger je u Sjedinjenim Američkim Državama dobio značajnu finansijsku podršku vlade u Vašingtonu ali i privatnih finansijera poput Američkog komiteta za ujedinjenu Evropu (ACUE) i drugih institucija.
Ubrzo su nastali planovi za održavanje godišnje konferencije predstavnika značajnih zapadnih država, a za njenog predsjedavajućeg i simboličku ličnost ovog transatlantskog dijaloga izabran je holandski princ Bernhard, predratni nacista i esesovac. On je Drugi svjetski rat proveo u egzilu u Londonu, da bi potkraj rata prešao na stranu Saveznika i postao glavni komandant Holandskog kraljevskog vazduhoplovstva za vrijeme savezničkih vazdušnih napada na Njemačku.
Mreža veza i "odskočnih dasaka"
Mnogi gosti bilderberških konferencija kasnije dobijaju važne funkcije. Tako je 1991. na konferenciju pozvan tadašnji guverner Arkanzasa, Bil Klinton, godinu dana prije nego što je postao predsjednik SAD. 1993. pozvan je i Toni Bler, koji je godinu kasnije postao lider Laburista. Kroz bilderberške sastanke su prošli i mnogi gosti iz Njemačke: od 60-ih godina, na sastancima je uvek bar jedan predstavnik Dojče bank , kao i bar jedan predstavnik nedjeljnika Cajt. Među njemačke učesnike spadaju i bivši šef Dajmler-benca Jirgen Šremp. Član kluba je bio i bivši njemački kancelar Helmut Šmit.
Godine 2005. je u klubu gostovala njemačka kancelarka Angela Merkel, a 2007. tadašnji predsjednik njemačke Stranke slobodnih demokrata (FDP) vođa opozicije u Bundestagu Gido Vestervele (kasnije – do decembra 2013. i ministar vanjskih poslova Njemačke). Godine 2013. se na listi gostiju našao drugi političar iste stranke – Kristijan Lindner. U vrijeme konferencije on je bio šef ogranka FDP za Sjevernu Rajnu Vestfaliju, a u decembru iste godine, poslije neuspjeha stranke na saveznim izborima i krupnih kadrovskih promjena koje su ga pratile, Lindner postaje predsjednik FDP. To su samo neki od njemačkih aktera, među kojima je 2008. bio i bivši ministar vanjskih poslova i političar Zelenih Joška Fišer, a 2012. njegov stranački kolega i šef poslaničkog kluba Zelenih u Bundestagu – Jirgen Tritin.
Osim predsjedavajućeg Paula Ahtlajtnera, iz Njemačke su ove godine na Bilderberškoj konferenciji prisutni ministarka odbrane Ursula von der Lajen, šef koncerna "Aksel Špringer" Matijas Depfner i direktorka instituta za istraživanje javnog mnjenja "Alenzbah" Renate Keher.
Ideolozi i multiplikatori
Jedan od najboljih poznavalaca Bilderberške konferencije je novinar Danijel Estulin koji je o njoj objavio više publikacija. On prenosi da je u pitanju grupa čiji plan nije formiranje svjetske vlade, već "aristokratije čija je namjera da stvore Svjetsku kompaniju sa ograničenom odgovornošću koja ima kontrolu nad novcem i resursima. Tako je u Evropi sa eurom: stvoren je veliki blok koji kontrolišu".
Estulin prenosi da je jedan od najstarijih projekata Bilderberške grupe – Evropska unija.
Godine 2010. bivši generalni sekretar NATO i dvostruki učesnik Bilderberške konferencije, Vili Klas, u intervjuu za belgijski radio je rekao da se od učesnika konferencije očekuje da izvještaje sa njih upotrebe kao instrukcije za političko djelovanje u svojim sredinama (podv. S.B).
Srbija
Na ovogodišnju konferenciju je, kao jedino lice sa Zapadnog Balkana, pozvana i premijerka Srbije Ana Brnabić. Prema pisanju srpskih i stranih medija, poziv je dobila nakon izlaganja na sastanku grupe "Novi lideri za Evropu" na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, a uputio joj ga je predsjednik Upravljačkog komiteta Bilderberške grupe Anri de Kastr, nekadašnji izvršni direktor osiguravajuće kompanije Aksa.
Novinaru Danijelu Estulinu se povodom poziva Bilderberga Ani Brnabić obratila i istraživačka mreža BIRN. Danijel Kovačević iz BIRN-a je na sajtu Balkans insajt prenio Estulinove riječi da "poziv Ani Brnabić nije baš dobra vijest za Srbiju" kao i da "ljudi koji idu na bilderberške sastanke predstavljaju ideologiju koja nema veze sa nacijama, državama i granicama, već sa supranacionalnim organizacijama, a činjenica da je srpska premijerka pozvana samo je znak da će biti više nevolja u Vašem dijelu svijeta“.
Korporativni mediji uglavnom ćute
Vodeći korporativni mediji ne izvještavaju o bilderberškim konferencijama jer izvještavanje o njima nije poželjno. Osim toga, urednici nekih najuticajnijih medija su obično gosti konferencije. Upravo takvi mediji kritičke glasove o Bilderbergu najčešće omalovažavaju kao "teorije zavjere“. S druge strane, mnogi smatraju da je riječ o elitnom klubu "vladara iz sjenke", o globalnoj vlasti koja u svojim rukama drži novac i politiku. Jer, ako je riječ o "malom informativnom forumu", postavlja se pitanje: čemu tolika tajnost i policija? Posljednjih godina, takva pitanja su dovela i do demonstracija u blizini mjesta održavanja sastanka; 2010. u Sitgesu u Španiji, demonstranti su se obratili policiji sa porukom: "Oni kreiraju ekonomsku krizu da bismo svi ostali na ulici. Niste ovdje da branite njih. Nismo mi vaši neprijatelji, već oni…"
No, u skladu sa glavnim motom demonstracija zbog finansijske krize, protest u Čantiliju je 2017. protekao u znaku poziva "Okupiraj Bilderberg". Među demonstrantima su obično nezavisni i kritični novinari i članovi antiglobalističkih pokreta. No, zbog moćnih mera obezbjeđenja, poruke sa demonstracija uglavnom ni ne dopiru do učesnika konferencije.
Bonus video:
