Ljekari u Uzbekistanu sprovode tajni program sterilizacije žena širom zemlje, često bez njihovog znanja i pristanka.
U Uzbekistanu se život vrti oko djece i porodice, i to je ono što definiše kvalitet ličnog uspjeha pojedinca. Adolat zna da to što joj se desilo nije njena krivica, ali je duboko postiđena i smatra se neuspješnom.
"Uvijek sam sanjala da imam četvoro djece, dva sina i dvije kćerke. Ali, nakon što sam rodila drugu kćerku, više nisam mogla da zatrudnim", kaže ona.
Nakon ljekarskog pregleda, utvrđeno je da je Adolat sterilisana nakon što je carskim rezom rodila drugo dijete.
"Bila sam u šoku, plakala sam i pitala se kako su i zašto to učinili", kaže ona. Odgovor ljekara na to pitanje je da je u pitanju uzbekistanski zakon.
Sterilizacija u Uzbekistanu nije zvanično regulisana zakonom. Ipak, dokazi do kojih su došli reporteri BBC-ja, ukazuju da vlasti u toj zemlji tokom posljednje dvije godine realizuju program sterilizacije žena u cijeloj zemlji, često bez njihovog znanja.
Strani novinari nisu dobrodošli u Uzbekistan, a krajem februara, reporterka BBC-a Natali Antelava je deportovana iz zemlje. Ona je prethodno u Uzbekistanu upoznala Adolat i mnoge druge žene koje su utočište našle kod rodbine u susjednom Kazahstanu. Do njihovih svjedočenja, reporterka je došla i u telefonskim razgovorima te mail komunikacijom, a snimke iz zemlje uspjela je da iznese zahvaljujući pomoći kurira.
Foto: BBC
Nijedna žene nije željela da se predstavi pravim imenom i prezimenom. Sve one dolaze iz različitih djelova Uzbekistana i njihove priče se pokpalaju sa onim što govore ljekari i zdravstveni radnici u zemlji.
"Za svaku godinu smo imali plan i svaki ljekar je govorio za koliki je očekivani broj žena koje će uzimati kontracepciju, te koliki je očekivani broj sterilisanih žena", kaže jedan ginekolog.
Ljekari imaju kvotu
Kao i svi drugi intervjuisani ljekari, i ova ginekološkinja je govorila pod uslovom anonimnosti, navodeći da bi razgovor sa stranim novinarem mogao da je odvede u zatvor.
Postoji jak pristisak na ljekare u ruralnim područjima Uzbekistana, gdje je norma čak sterilizacija do osam žena nedjeljno
Druga dva medicinska izvora navode da postoji jak pristisak na ljekare u ruralnim područjima Uzbekistana, gdje je norma čak sterilizacija do osam žena nedjeljno.
"Jednom ili dva puta mjesečno, ponekad i češće, medicinska sestra iz lokalne klinike dolazi u moju kuću i pokušava da me nagovori da odem u bolnicu na operaciju", kaže majka troje djece iz Žizah regije.
"Usluga je sada besplatna, a kasnije ćete morati da platite za nju", kazala je medicinska sestra toj ženi.
Šta će vam više djece, već imate dvoje
Još jedna majka svjedoči da je imala neobjašnjive bolove i krvarenje nakon što je rodila sina. Nakon ultrazvučnog pregleda utvrđeno je da joj je materica uklonjena.
"Samo su mi rekli 'šta će vam više djece, već imate dvoje'", kaže ona.
Do sličnog svjedočenja BBC-jeva reporterka je došla i u Ferhana dolini, u Bukara regiji, te u dva sela u blizini glavnog grada Taškenta.
Prema navodima izvora u Ministarstvu zdravlja, program sterilizacije se sprovodi u cilju kontrole rastuće populacije Uzbekistana, gdje živi oko 28 miliona ljudi. Neki demografi, međutim, navode da je od posljednejg popisa stanovništva 1989. godine, veliki broj ljudi napustio zemlju, tako da Uzbekistan, prema njihovim procjenama, danas ima oko 20 miliona stanovnika.
Širom zemlje je, prema riječima Sukroba Ismailova, iz jedne od rijetkih nevladinih organizacija koje djeluju u zemlji, sterilizano na desetine hiljada žena.
Tokom 2010. godine, prikupljeni su dokazi o sterilizaciji 80.000 žena, ali nije postojao način da se ti podaci provjere, kao i da li su procedure sprovedene uz pristanak pacijenta.
O prvim slučajevima prisilne sterilizacije prvi je izvijestila patolog Gulbahor Tuareva 2005. godine, koja je na leševima mladih žena vidjela da su im uklonjene materice.
Nakon što je prikupila dokaze o 200 prisilnih sterilizacija, svoje nalaze je saopštila javno i pitala svoje šefove za objašnjenje. Umjesto odgovora, dobila je otkaz.
Tuareva je 2007. zatvorena, pod optužbom da je krijumčarila nedozvoljenu literaturu. Poput mnogih, odbila je da razgovara sa reporterkom BBC-ja, zbog straha za njenu i sigurnost njene djece.
Iste godine su o prisilnim sterilizacijama u Uzbekistanu izvijestile i Ujedinjene nacije. Prema medicinskim izvještajima, tokom 2009. i 2010. vlada Uzbekistana je dala smjernice o opremanju klinika za obavljanje dobrovoljne hirurške kontracepcije. U 2009. usluga postaje dostupna i u ruralnim djelovima zemlje.
Postoje dokazi da je broj sterilizacija u to vrijeme opet počeo da raste.
"Na papiru, sterilizacija bi trebalo da bude dobrovoljna, ali ove žene zapravo nemaju izbora", kazao je jedan ljekar iz provincijske bolnice.
"Veoma je lako izmanupulisati ženu, posebno ako je njeno zdravlje loše. Možete joj reći da će njeno stanje biti pogoršano ako bude imala više djece. Kažete joj da je sterilizacija najbolje rješenje za nju. Ili jednostavno obavite operaciju".
U posljednje dvije godine je, navodi BBC, porastao i broj porođaja carskim rezom, što pruža priliku ljekarima da lako obave i sterilizaciju majke. Ljekari osporavaju te navode i prema njihovim riječima, tek 6,8 odsto žena se porodi na carski rez.
"Iako je pravilnik o carskom rezu jako strog, vjerujem da sada čak 80 odsto žena rađa tako. I to postupak sterilizacije čini jednostavnijim", kazao je glavni hirurg u bolnici iz okoline glavnog grada.
Što manje žena rađa, manje njih će i umrijeti
Nekoliko ljekara i medicinskih radnika kažu da sterilizacija nije samo sredstvo kontrole populacije, već i bizaran način smanjenja stepena smrtnosti porodilja i novorođenčadi.
"Formula je jednostavna - manje žena koje rađaju, manje njih će i umrijeti", kaže hirurg.
Dobijeni rezultat pomaže zemlji da poboljša svoj položaj u međunarodnim izvještajima o stepenu smrtnosti porodilja i novorođenčadi.
Nekoliko ljekara i medicinskih radnika kažu da sterilizacija nije samo sredstvo kontrole populacije, već i bizaran način smanjenja stepena smrtnosti porodilja i novorođenčadi
"U prošloj deceniji broj umrle djece mlađe od pet godina bio je prvi put u posljednjih 60 godina daleko ispod 10 miliona godišnje i ta brojka je bila nastavila da pada", rekla je direktor Svjetske zdravstvene organizacije Margaret Čan u novembru, 2011. koja je tada upozorila da "samo političko djelovanje može spriječiti porast stope smrtnosti djece u svijetu za vrijeme dužničke krize".
Čan je napomenula da su u Uzbekistanu "vidljivi rezultati političkog zalaganja na najvišem nivou" što se tiče brige za djecu poslije 1991. kada je ta bivša sovjetska republika stekla nezavisnost.
Predsjednik Uzbekistana Islam Karimov obećao je tada će izdvojiti "još 1,5 milijardi dolara u idućem periodu" za brigu za zdravlje djece.
Serdlou navodi da strane vlade mogu pomoći da se stanje u Uzbekistanu popravi i podsjeća da je malo koji od velikog broja državnika sa Zapada koji su tokom posljednjih mjeseci posjetili tu zemlju, javno govorili o stanju ljudskih prava u Uzbekistanu.
Serdlou smatra da je neophodno hitno prekinuti tišinu oko prisilne sterilizacije.
"Model za cio svijet"
U pisanom odgovoru na zahtjev BBC-ja za komentar o tome da se u Uzbekistanu sprovodi prisilna sterilizacija, tamnošnja vlada je saopštila da su te tvrdnje "klevetničke i da nemaju veze sa stvarnošću".
Iz vlade su takođe naveli da je hirurška kontracepcija dobrovoljna, da se ne sprovodi masovno i da se dešava nakon savjetovanja sa specijalistom i uz pismenu saglasnost oba bračna supružnika.
Naglašeno je i kako je rezultat vlade u zaštiti majke i bebe izvrstan i da se njihov model zaštite može primijeniti širom svijeta.
Međutim, za Nigoru je prisilna sterilizacija stvarnost. Rodila je carskim rezom, i porođaj je protekao odlično. Dan kasnije je saznala da je sterilisana. Istog dana, njena beba je umrla.
Nigora ima 24 godine i nikada neće imati djecu.
Bonus video:
