Više od 60.000 Amerikanaca bilo je podvrgnuto sterilizaciji, od kojih mnogi protiv svoje volje, u okviru eugeničkog programa koji je okončan 1979, a čiji je cilj bio da siromašne i mentalno oboljele spriječi da imaju djecu.
Sada, nekoliko decenija kasnije, jedna savezna država razmatra mogućnost kompenzacije, prenio je BBC.
Ilejn Ridik je 1968. bila žrtva silovanja, a komšija koji ju je napastvovao prijetio je da će je ubiti ukoliko ispriča šta se dogodilo. Tada je imala 13 godina, bila je kćerka nasilnih roditelja koji su je zlostavljali i živjela je u užasno siromašnom mjestu Vinfol, u Sjevernoj Karolini.
Dok je bila u bolnici zbog porođaja, država ju je napastvovala drugi put, priča Ridikova.
Socijalni radnik koji je tom prilikom procijenio da je „mentalno zaostala“ zahtijevao je od državnog Eugeničkog odbora da je podvrgnu sterilizaciji. Zvaničnici su natjerali njenu nepismenu babu da se potpiše sa „X“ na pismenom pristanku.
Vlada im je učinila užasnu stvar
Nakon izvršenog „carskog reza“, doktori su je sterilisali „kao što se kasapi svinja“, ispričala je.
„Ubili su mi djecu prije nego što su i došla do mene. Zaustavili su ih“, kazala je Ridikova.
Dok je bila u bolnici zbog porođaja, država ju je napastvovala drugi put, priča Ridikova.
Grupa se nada da će sakupiti njihove priče i konačno predložiti da im država isplati odštetu. Međutim, uz javne finansije koje su, usljed slabašnog oporavka, izložene žestokom pritisku, nije izvijesno da će se nadležni organi složiti.
„Ja znam da to ne mogu popraviti, ali se makar mogu pozabaviti time“, kaže poslanik iz Sjeverne Karoline Lari Vombl. On se nada da će „upoznati svijet sa tim kakvu je užasnu stvar vlada učinila ovim dječacima i djevojčicama“.
Pogođeni su bili Afroamerikanci i Hispanoamerikanci
Američki pokret za sterilizaciju bio je dio širih napora da se stanovništvo zemlje očisti od karakteristika i društvenih grupa koje su smatrane nepoželjnim. Ti napori su uključivali protivljenje miješanju rasa i nametanje strogih kvota za ulazak imigranata namijenjenih Istočnoevropljanima, Jevrejima i Italijanima.
Počevši sa Indijanom 1907, 32 savezne države su usvojile zakone kojima je vlastima dopušteno da sterilišu ljude za koje se smatralo da su nepodobni da imaju potomke. Posljednji program je okončan 1979.
Smatra se da je, po eugeničkim zakonima, tokom XX vijeka sterilisano više od 60.000 Amerikanaca.
Ti zakoni su, kako kažu stručnjaci, očigledno počivali na prisili, mada su neki podrazumijevali potpisivanje pristanka – obrasci su davani na potpis nepismenim nadničarima na farmama, onima koji su bili zatvoreni u institucijama je saopštavano da ih neće pustiti napolje ukoliko se ne podvrgnu intervenciji, siromašnim roditeljima je prijećeno da će im biti oduzeta socijalna pomoć ukoliko ne odobre da se njihovoj jogunastoj kćerki uklone jajovodi.
Po mišljenju Pola Lombarda, istoričara sa Univerziteta u Džordžiji i autora studije „Vijek eugenike u Americi“, zakone je motivisala indignacija pri pomisli da bi ljudi koji su prekršili seksualne norme kasnije mogli da završe kao socijalni slučajevi.
„Mi u SAD smo izuzetno osjetljivi kada je u pitanju seksualna neprikladnost. To je naročito dramatično kada se dođe do situacije da mislimo kako trošimo novac od poreza da bi izdržavali ljude koji krše društvene norme. To je naša puritanska pozadina koja se bori protiv našeg osjećaja individualnosti“, smatra Lombardo.
Konteks rase je bio neizbježan
„Što manje crnačkih beba imamo, to bolje – to su neki govorili“, naveo je Lombardo. „Samo će završiti primajući socijalnu pomoć.“
Zakoni o sterilizaciji su bili posljedica klasične eugeničke ideje da bi vlasti, kao i kod konja, mogle da koriste genetičke principe kako bi, kroz selektivno rađanje, unaprijedili naciju.
U odluci Vrhovnog suda iz 1927. kojom su podržani zakoni, čuveni pravnik Oliver Vendel je napisao: „Za cijeli svijet je bolje ukoliko društvo može da spriječi produžavanje vrste onih koji su očito nepodobni, umjesto da čeka da njihovi degenerisani potomci počine zločin i dobiju smrnu kaznu ili da ih zbog njegove imbecilnosti pusti da gladuju.“
„Veoma sam ljuta“, kaže. „Bog je rekao budi plodan i množi se. Oni se nisu ogriješili samo o mene, nego nego su počinili i grijeh protiv boga.“
Posljednjih godina nekoliko saveznih država su preispitale svoje zaboravljeno nasljeđe – u nekim slučajevima su to podstakla novinarska istraživanja – i zvanično se izvinile. Sjeverna Karolina je to uradila 2003, ali Vombl nastavlja da insistira da žrtve dobiju novčanu kompenzaciju.
Ovoga mjeseca će radna grupa koja je formirana na njegov predlog održati javnu sjednicu tokom koje se očekuje da žrtve ispričaju svoje priče.
Grupa će vlastima predložiti visinu kompenzacije – pominje se suma od 20.000 dolara po osobi. Međutim, ova država se suočava sa manjkom od 2,5 milijarde dolara u budžetu, pa je malo vjerovatno da će republikanci koji su na vlasti u Sjevernoj Karolini odobriti dodatnih 58 miliona za odštete.
Eugenika – politika nacista
Očekuje se da će svjedočiti i Ilejn Ridik, koja sada živi u Atlanti. Ona smatra da je potencijalnih 20.000 dolara odštete uvreda.
„Veoma sam ljuta“, kaže. „Bog je rekao budi plodan i množi se. Oni se nisu ogriješili samo o mene, nego nego su počinili i grijeh protiv boga.“
Žrtve su bili kriminalci i maloljetni delikventi, žene sa seksualnim devijacijama, homoseksualni muškarci, siromašni ljudi koji su dobijali socijalnu pomoć, mentalno oboljeli i ljudi koji su patili od epilepsije
Dok je eugenika sada prepoznata kao pseudonauka – a nakon nacista i kao teorija koja za posljedicu ima ubistva – nekada je smatrana uglednom društvenom naukom. Vinston Čerčil je nekada pozivao na prinudnu sterilizaciju „mentalno zaostalih i umobolnih“.
Mada eugenička sterilizacija nikada nije postala zvanična politika u Ujedinjenom Kraljevstvu – dijelom i zbog protivljenja katoličke crkve – Finska, Norveška i Švedska su 1930-ih usvojile zakone o sterilizaciji.
Prema podacima iz američkog Memorijalnog muzeja holokausta, po zakonima o „rasnoj higijeni“ je sterilisano više od 400.000 Njemaca između 1933. i 1945.
Bonus video:
