17.59 - Pobunjenici zauzeli Bregu i kreću se prema zapadu Libije >>>
17.31 - Pobunjenici: Strane snage sada mogu da napuste zemlju >>>
16.36 - Koalicione snage bombardove skladište u Misrati >>>
14.09 - Turska će primiti na liječenje povrijeđene Libijce >>>
13.40 - Obama: Misija u Libiji je jasna i ciljana >>>
10.17 - Pobunjenici povratili strateški grad Adždabiju >>>
9.46 - Pogođen vojni radarski centar u predgrađu Tripolija >>>
Nedjelju dana nakon vojnih napada na Libiju strane sile se možda nalaze na početku dugotrajnog rata bez saglasnosti oko toga da li bi trebalo da štite civile od Moamera Gadafija ili da ga zbace, navodi se u analizi agencije Rojters o ciljevima misije.
Dok su britanski, francuski i američki napadi spasili opoziciju u Bengaziju, Gadafi je i dalje na vlasti u Tripoliju i nastavlja da bombarduje pobunjenike u zapadnom gradu Misrata.
Neki analitičari, navodi Rojtersov komentator Piter Eps, kažu da je dio ovog pitanja da ni libijska vlast ni opozicija nijesu išle putem kojem su se nadale zapadne sile.
„Kreatori politike su imali dvije pretpostavke”, kaže Nikolas Gvozdev, profesor studija nacionalne bezbjednosti na vojno-pomorskom koledžu SAD na Roud Ajlendu. „Da će odlučna demonstracija sile izazvati rušenje Gadafijevog režima i ohrabriti pobunjenički pokret da nastavi pohod ka Tripoliju.
Ako SAD smanje obim operacija, da li će ostali nadoknaditi razliku? Ili će misija postati pasivnija?
„Ništa od ovoga se još nije desilo. Sada ostaje neriješeno pitanje da li je misija zaštita civila ili nastavak akcije za promjenu režima”. Kakav god da je odgovor, on smatra da je sve vjerovatnije da će strane sile biti uvučene u puno duži rat a pri tom su mnogi zabrinuti zbo toga što su sukobi u Iraku i Avganistanu daleko od rješenja.
Čak i pristalice intervencije kažu da bi kampanja u Libiji mogla ići bolje, iako priznaju da se uvijek očekivala određena zbrka.
Dvostruki problem
„Intervencija u Libija nije prvi nejasno definisani rat. Koji je cilj u Avganistanu? Demokratija? Protivterorizam?” kaže Danijel Korski, viši politički saradnik Evropskog savjeta za spoljne poslove i snažan pobornik vojne akcije.
„Dvostruki problem nedostatka dogovora oko ciljeva i nedostatka dogovora oko sredstava... posebno zabrinjava.” Neki zagovornici intervencije vjeruju da bi akciju stranih sila trebalo brzo pojačati možda preko obuke i naoružavanja pobunjenika ili čak raspoređivanja nekih kopnenih snaga. Međutim, trenutno se čini da za to nema previše volje, a neki tvrde da bi moglo biti opasno izlaziti iz okvira prošlonedjeljne revolucije Savjeta bezbjednosti koja je odobrila ne puno više od zaštite civila.
„Pokušaj ispunjenja očekivanja Gadafijevog odlaska, promjene režima ili borbe za ili sa pobunjenicima (mimo rezolucije) značio bi gubitak moralne pozicije i arapske podrške“, kazao je penzionisani general-lajtnant Greim Lamb, bivši direktor britanskih specijalnih snaga i savjetnik američkih komadanata u Iraku i Avganistnu.
Neki Libijci koji žive u inostranstvu i opozicione ličnosti kažu da bi voljeli veću akciju i brinu za sudbinu onih koji su blokirani u oblastima koje vlada još drži
On je ocijenio da je zadržavanje međunarodne i arapske podrške od suštinskog značaja.
„Na libijskom narodu je da izabere svoje rukovodstvo i budućnost, ne na nama,” kazao je.
Pasivnija misija?
Ostaju pitanja oko toga kako se može održati vazdušna kampanja protiv Gadafija.
Francuski predsjednik Nikola Sarkozi i britanski premijer Dejvid Kameron obezbjedili su glavnu diplomatsku podršku rezoluciji SB UN koja odobrava akciju, ali su Sjedinjene Države obezbijedile vojnu silu. Dok SAD žele da smanje svoje učešće nije jasno da li bi evropske sile – od kojih mnoge krešu već skromne vojne budžete – mogle same nastaviti tu kampanju.
„U utorak je bilo 175 napada – od kojih su 113 izveli američki avioni”, kazao je Gvozdev.
„Ako SAD smanje obim operacija, da li će ostali nadoknaditi razliku? Ili će misija postati pasivnija?”
Ako američka vojska smanji učešće, intervencija bi mogla biti svedena na vazdušne patrole, pomorsku blokadu i možda tek povremeno bombardovanje. Do sada je koalicija uspjela da izbjegne dokazane civilne žrtve uprkos čestim tvrdnjama Gadafijeve vlade da su mnogi ubijeni. Masovni broj žrtava – bilo da ga izazove koalicija ili vladine snage, mogao bi izazvati bijes i poremetiti diplomatsku ravnotežu.
Tenkovi u civilnim oblastima
Sa druge strane, zastoj i podjela zemlje djeluju neizbježno i mogla bi se ponoviti situacija iz Iraka, gdje je desetogodišnja zona zabrane leta trajala do invazije na čelu sa SAD 2003.
To je pomoglo da se zaštiti kvazinezavisna kurdska enklava na sjeveru – ali je malo pomoglo da se zaustavi Sadamovo brutalno gušenje pobune u južnim iračkim močvarama.
Ako dođe do podjele, puno će zavisiti od toga da li će ključna naftna postrojenja poput onoga u Bregi – trenutno pod kontrolom Gadafija – ostati pod kontrolom Tripolija ili Bengazija ili će se jednostavno biti uništena u borbi za njih.
Neki Libijci koji žive u inostranstvu i opozicione ličnosti kažu da bi voljeli veću akciju i brinu za sudbinu onih koji su blokirani u oblastima koje vlada još drži.
Međutim, oni kažu da napadi imaju efekta i da su već spasili živote.
„Teško je, posebno kada Gadafi ima tenkove u civilnim oblastima”, kaže Kaeri Abošagor, britanski predstavnik libijske Lige za ljudska prava, opozicione grupe koja podržava vojnu akciju. Međutim, mislim da ljudi smatraju da je akcija generalno uspješna. Bez nje, borci za slobodu bi bili uništeni.“
(Prevela Angelina Šofranac)
Galerija
Bonus video:
