Antarktik ispod leda skriva 470 jezera, a najnovije istraživanje američkih i britanskih naučnika ukazuje na to da ih ima i u sjevernoj polarnoj regiji, pišu britanski mediji.
Ona nijesu toliko velika, poput recimo jezera Vostok koje se nalazi na Južnom polu i dugačko je 250 kilometara. Najveće subglacijalno jezero na Grenlandu dugačko je samo šest kilometara, a novootkrivena jezera se nalaze pod ledenim pokrivačem debelim nekoliko kilometara.
Pritisak i geotermalna toplina uspijevaju da održe vodu u tekućem agregatnom stanju, a voda nastala otapanjem zadržava se u šupljinama. Uslijed sve viših temperatura led se otapa i kreće se prema okeanima, a voda olakšava pomjeranje leda. Kad bi se sav grenlandski led otopio, visina okeana porasla bi za sedam metara.
Džejd Bouling sa Univerziteta u Lankasteru proučila je i pregledala 570.000 kilometara ledenog pokivača zahvaljujući podacima prikupljenim radarom u sklopu Nasinog programa.
Naučnici američke svemirske agencije redovno su prelijetali ledenu ploču kako bi mapirali oblike stijena i njihovu unutrašnjost. Njihovi podaci ukazuju na to da se ispod ledene površine nalazi puno vode.
Bouling je tokom istraživanja ustanovila da postoje 54 jezera i da se, za razliku od onih antarktičkih, grupiranih oko unutrašnjih ledenih djelova, nova grenlandska jezera uglavnom nalaze pri kraju ledenog pokrivača koji je stabilan i sporo se pomjera.
"Ona su i znatno manja od onih na Antarktici (1,4 kilometara prosječne dužine)", rekla je za BBC. Bouling kaže da se na nekoliko mjesta vidi da je led 'pao', ali to je vjerovatno zato što su ti djelovi jezera isušeni.
"Ova 'aktivna' jezera koja se pune i prazne, rezultiraju podizanjem i spuštanjem leda", kaže koautor istraživanja Stiven Livingstoun i pojašnjava da voda iz jezera otiče sezonskim kanalima i da su ivice ledenog pokrivača vrlo dinamično područje.
Istraživanja su planirana na brojnim jezerima na Antarktiku. Vjeruje se da se u ovim starim jezerima nalaze drevni organizmi koji su dugo bili zarobljeni ispod debelog sloja leda. Hemijski sastav vode i sedimenata trebalo bi da donese nove podatke o vremenskim uslovima na Zemlji.
Profesor Martin Sigert s Londonskog Imperial Koledža vodio je istraživanja na antarktičkom jezeru Elsvort.
"S obzirom na to da se ledeni pokrivač bitno promijenio u posljednjem ciklusu Ledenog doba, ova grenlandska jezera najvjerovatnije nisu 'previše' stara. To znači da se odgovori koje možemo dobiti istraživanjem jezera Vostok ili Elvort razlikuju od onih koje bismo dobili bušenjem na Grenlandu", rekao je Sigert.
"Spomenuta jezera su samo potencijalni 'kandidati' za proučavanje i potrebno nam je još podataka da bismo donijeli odluku o tome je li ovde korisno sprovoditi istraživanja. Sljedeći logičan korak bio bi da se ispitaju koja su jezera najbolja za dalja istraživanja. Ako se pokaže da postoji interes nauke, mogu se poslati stručne ekspedicije", rekao je.
Bouling i njeni saradnici svoju su analizu subglacijalnih jezera Grenlanda objavili u časopisu Nature Communications.
Izvor: Nacionalna geografija
Bonus video:
