ZLOUPOTREBA OTKRIVENA 14 MJESECI PRIJE IZBORA 2020. GODINE

Tramp može nanijeti više štete od Niksona

Afera Votergejt je srušila predsjednika u drugom mandatu. Ako Tramp preživi i ponovo osvoji Bijelu kuću, sve je neizvjesno
4483 pregleda 4 komentar(a)
Nikson je dao ostavku da bi izbjegao opoziv, Foto: AP
Nikson je dao ostavku da bi izbjegao opoziv, Foto: AP

Razlika između zloupotrebe položaja Ričarda Niksona (pokušao da se domogne prljavštine o političkim oponentima kako bi bio ponovo izabran 1972) i Donalda Trampa (pokušao da natjera predsjednika Ukrajine da sazna prljavštinu o političkom oponentu kako bi ojačao šanse za reizbor 2020. i potom to zataškao) nije samo u tome što Niksonov slučaj uključuje traljavu pljačku u Votergejtu, a Trampov jednu stranu državu.

Poenta je u tome da je Niksonova zloupotreba otkrivena tokom njegovog drugog mandata, pošto je ponovo izabran. I dalje je bio opasan prevarant, ali do tada više nije imao razloga da nanese još štete američkoj demokratiji, kaže američki profesor ekonomije i politički komentator Robert Raiš.

Trampova zloupotreba je otkrivena 14 mjeseci prije izbora 2020, u vrijeme kada i dalje ima svaku moguću inicijativu da učini sve što može da bi pobijedio.

Da je specijalni savjetnik Robert Muler našao konkretne dokaze da je Tramp tražio pomoć od Vladimira Putina u pronalaženju “prljavog veša” Hilari Klinton 2016, to bi bio dokaz koji bi mogao okončati Trampovo predsjednikovanje.

Pošto je otkriveno da je Tramp tražio od predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog prljavštinu o Džou Bajdenu zbog izbora 2020, ko može reći da i ovoga puta ne traži pomoć od Vladimira Putina, navodi Raiš.

“Vašington post” je objavio da je Tramp rekao dvojici ruskih zvaničnika na sastanku u Ovalnom kabinetu 2017. da nije zabrinut zbog miješanja Moskve u američke izbore jer su SAD radile isto u drugim državama. Zbog toga su zvaničnici Bijele kuće ograničili pristup Trampovim izjavama.

Profesor Raiš navodi da je Tramp u boljoj poziciji da pravi takve dogovore nego što je bio 2016. jer kao predsjednik ima gomilu američke vojne pomoći i međunarodne kredite i grantove koji mogu učiniti život nekog stranog lidera veoma komotnim ili, ako ih uskrati, izuzetno teškim.

Razgovori sa stranim liderima strogo povjerljivi

Siže Trampovog sastanka sa ruskim ministrom spoljnih poslova Sergejm Lavrovim i ambasadorom u SAD Sergejem Kisljakom bio je dostupan samo nekolicini zvaničnika kako predsjednikovi komentari ne bi dospjeli u javnosti, prenio je “Post” pozivajući se na bivše zvaničnike.

Član obavještajne zajednice koji je uložio žalbu protiv Trampa rekao je da se bilješke sa drugih razgovora predsjednika sa stranim liderima čuvaju u strogo povjerljivom kompjuterskom sistemu, što je odstupanje od uobičajene prakse, kako bi se zaštitile informacije koje su osjetljive politički, a ne iz razloga nacionalne bezbjednosti.

CNN je objavio da se ograničavanje pristupa Trampovih razgovora sa stranim liderima odnosi i na telefonske razgovore sa saudijskim princom prestolonasljednikom Muhamedom bin Salmanom i ruskim predsjednikom Putinom.

Visoka savjetnica u Bijeloj kući Kelijan Konvej je rekla novinarima da je procedura čuvanja snimaka Trampovih razgovora sa svjetskim liderima promijenjena početkom njegovog mandata nakon što su procureli razgovori sa predsjednikom Meksika i premijerom Australije.

Vidjeli smo da Tramp za lični dobitak koristi sve mehanizme kojih se može domoći, i to je umijeće pregovaranja, kaže Robert Raiš, aludirajući na Trampovu knjigu u kojoj je opisao tajne poslovnog uspjeha.

On ne očekuje da će ministar pravde Vilijam Bar zaštititi izborni proces 2020. s obzirom na transkript Trampovog telefonskog razgovora. On poziva Zelenskog da sarađuje sa ministrom u istrazi o Bajdenu u čak mu kaže da će ga Bar lično nazvati.

Poznato je i da je Barovo ministarstvo zaključilo da Tramp nije djelovao nezakonito i rekao direktoru nacionalne obavještajne službe da pritužbu zviždača ne prosljeđuje Kongresu.

Raiš podsjeća da je to isti onaj ministar pravde koji je, ne slučajno, rekao da je Mulerov izvještaj abolirao Trampovu kampanju od kovanja zavjere sa Rusijom iako je Muler otkrio da je kampanja objeručke prihvatila pomoć Rusije, i koji je rekao da je Muler zaključio da Tramp nije opstruirao pravdu iako je Muler odbio da to konkretno kaže.

“Bar ne radi za Sjedinjene Države. On radi za Trampa, isto kao i Rudi Đulijani i svi ostali poslušnici i ulizice”, ističe Raiš.

Protest na Kapitolu
Protest na Kapitolu u znak podrške opozivu(Foto: AP/J. Scott Applewhite)

Dodaje da je sreća što neki u vladi i dalje rade svoj posao i da Amerikanci duguju anonimnom obavještajcu koji je prijavio Trampove razgovore sa predsjednikom Ukrajine, i Majklu Etkinsonu, generalnom inspektoru obavještajne zajednice, koji je smatrao da je ta pritužba za “hitnu zabrinutost”.

“Međutim, da bi izbori 2020. bili legitimni, naciji je potrebno puno više zviždača i zvaničnika sa integritetom”, dodaje američki profesor.

Ističe da je Tramp u posljednje dvije i po godine pokazao da je spreman da pregazi bilo koji aspekt američke demokratije koji mu se nađe na putu - napadajući medije, koristeći predsjedništvo za ličnu korist, postavljajući svoje ljude u savezne sudove, verbalno napadajući sudije, trošeći novac na način koji Kongres nije odobrio i podrivajući podjelu vlasti.

“On vjeruje da je nepobjediv. On sada izaziva naš čitavi ustavni i politički sistem da ga zaustavi”, navodi profesor.

Za opoziv je bitna zloupotreba ovlašćenja, ne krivično djelo

Pravni eksperti smatraju da demokratski poslanici imaju snažan argument za Trampov opoziv ako dokažu da je zloupotrijebio položaj kada je od predsjednika Ukrajine tražio da “provjeri” njegovog političkog rivala.

Oni ističu da je centralno pitanje u istrazi o opozivu da li je stavio svoj interes iznad interesa nacije ucjenjujući Ukrajinu pružanjem pomoći u zamjenu za inkriminišuće informacije. Dokazi o prikrivanju bi ojačali argumente za impičment, kažu oni. “SAD imaju nacionalni bezbjednosni interes u Ukrajini i čini se da je predsjednik taj interes izložio riziku u zamjenu za političku korist”, kaže Luis Majkl Sejdman, profesor prava iz Džordžtauna.

Profesor Raiš vjeruje da je prava vrijednost formalnog impičmenta koji je u toku u tome da se Trampu stavi do znanja da ne može proći nekažnjeno ako zloupotrijebi položaj da bi bio ponovo izabran.

“On će i dalje pokušavati, ali je makar linija povučena i sad svi čekaju. Bez obzira na to kako se impičment završi, Trampovo predatorstvo se može obuzdati ukoliko se njegovo predsjedništvo okonča na izborima 2020. Ako se taj izborni proces naruši i ovaj čovjek bude ponovo izabran, niko ne zna šta nas čeka”, kaže Raiš.

Ako Predstavnički dom, koji vode demokrate, usvoji sve članove opoziva, Senat, koji kontrolišu republikanci, odlučiće da li da proglasi Trampa krivim i smijeni ga.

Za impičment je potrebno 218 glasova, prosta većina u Predstavničkom domu od 435 članova. Za proglašenje krivim su potrebne dvije trećine glasova u 100-članom Senatu, tj. 67 glasova.

Prema američkom ustavu, predsjednik može biti opozvan zbog “izdaje, podmićivanja ili drugih teških krivičnih djela i prekršaja”.

Pravni eksperti kažu da je Trampov razgovor sa Zelenskim, koji je tražio američke rakete, prekršio statut o podmićivanju ili zakon o finansiranju kampanje, što predstavlja krivično djelo traženja koristi za kampanju od stranog državljanina, navodi Rojters.

Međutim, tokom istrage o impičmentu, poslanici se ne moraju držati striktnih pravnih definicija i mogu šire provjeravati da li je Tramp koristio ovlašćenja za ličnu korist, kazali su eksperti.

“Da li je to krivično djelo ili ne, nije bitno za svrhu impičmenta. Traženje od strane zemlje da obezbijedi prljav materijal kampanje u zamjenu za oružje je zloupotreba ovlašćenja i tačno ono što su tvorci ustava vjerovali da će opravdati opoziv”, rekao je bivši federalni tužilac Hari Sendik.

Tramp je rekao da u njegovom razgovoru sa Zelenskim nema ništa sporno. Porekao je da je vršio pritisak na ukrajinskog predsjenika da provjeri Bajdena, za kojeg Tramp kaže da je na nedozvoljen način pokušao da stopira ukrajinsku istragu o kompaniji povezanoj sa njegovim sinom Hanterom.

Nema dokaza da je Bajden iskoristio položaj potpredsjednika da pomogne sinu.