O KORONAVIRUSU

Gejtsove bilješke: Svijet nije pretjerano reagovao na pandemiju

Brine to što bi kada se podvuče crta veći broj preminulih na kraju mogao da bude iz zemalja u razvoju nego iz razvijenih zemalja koje su sada najviše pogođene
7976 pregleda 10 komentar(a)
Bil Gejts, osnivač Majkrosofta, Foto: Shutterstock
Bil Gejts, osnivač Majkrosofta, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 24.04.2020. 20:29h

Čitav svijet je ustao protiv koronavirusa, nove bolesti koja je načinila ogromnu štetu svim zdravstvenim sistemima širom svijeta i ubila veliki broj ljudi.

Bil Gejts, osnivač Majkrosofta i jedan od ljudi koji je poslednjih nedjelja u žiži interesovanja zbog teorija zavjere o tome da je on lično zaslužan za razvoj ovog virusa, smatra da je rješenje kojim će se stati na put ovom virusu u inovacijama.

“Ovo je kao svjetski rat, samo što smo sada svi na istoj strani i borimo se da razvijemo alate za suprotstavljanje koronavirusu”, napisao je Gejts.

On je svoje stavove i razmišljanja o koronavirusu podijelio u opširnom tekstu na sajtu Gates Notes, koji, unekoliko skraćen, prenosi časopis Nedeljnik.

Eksponencijalni rast i pad

Kada se pojavio koronavirus u Kini, a zatim i širom svijeta, broj zaraženih se povećao nekoliko puta u toku jedne nedjelje, negdje čak i za nekoliko dana.

Eksponencijalni rast nije intuitivan. Ljudi teško shvataju da kada kažete da je 2 odsto populacije zaraženo i da će se broj zaraženih udvostručiti svakih osam dana, mislite da će za 40 dana većina populacije biti zaražena.

Koristimo nešto što se zove indeksom reprodukcije virusa. Teško ga je izmjeriti, ali znamo da je manji od 1 ako broj zaraženih opada i da je iznad 1 ako broj zaraženih raste. Ono što se može djelovati kao mala razlika u ovom indeksu zapravo dovodi do velikih promjena.

Ako se prenošenje infekcije od jednog slučaja sa 2 nova koje izaziva smanji na 0,7, onda ćemo posle 40 dana imati jednu šestinu infekcija umjesto 32 puta veću. To je zapravo ukupno 192 puta manje inficiranih. Evo još jednog načina da se to bolje razumije: Ako imamo 100 slučajeva zaraze u jednoj zajednici, posle 40 dana ćemo imati 17 zaraženih ako je indeks reprodukcije mali, a čak 3.200 slučajeva ako je taj indeks kao u drugoj, većoj opciji. Stručnjaci polemišu o tome koliko dugo je potrebno držati nivo reprodukcije na tako niskom nivou prije nego što počne popuštanje mjera.

Eksonencijalni pad je još manje intuitivan. Malo ljudi može da shvati da u jednom trenutku nema mjesta u bolnicama, a posijle dvije nedjelje mali broj ljudi jeste zaražen. Dok prelazimo u ljeto, na nekim lokacijama koje održavaju promjenu ponašanja doći će do eksponencijalnog pada. Međutim, povratak normalnom životu zakomplikovaće situaciju. 

Da li smo prjeterano reagovali? 

Razumno je da se ljudi pitaju da li je bilo neophodno da se ovako postavimo i promijenimo život? Nevjerovatno, ali odgovor je da. Moglo je da se pretpostavi da će neki djelovi svijeta biti manje zahvaćeni virusom, ali niko nije mogao sa sigurnošću da tvrdi koji su to djelovi. Promjene koje su uvedene spriječile su mnogo brže širenje zaraze i povećanje broja umrlih.

Ipak, ekonomska cijena koja je plaćena za smanjenje zaraze je bez presedana. Rast nezaposlenosti je na istorijskom maksimumu, čitavi sektori ekonomije su ugašeni. Bogate zemlje već razmišljaju o otvaranju i to će biti rađeno postepeno. Određenom broju ljudi biće potrebno nekoliko mjeseci da povrate svoje poslovanje. Neki će pokušati i da prekrše propisana pravila kako bi što prije pokrenuli posao, ali je važno da u tom smislu država insistira na poštovanju zakona.

Razlike između država

Nijesu sve zemlje isto pogođene koronavirusom. On se pojavio u Kini, a zatim se proširio na druge razvijene zemlje, u kojima živi veliki broj ljudi koji vuku poreklo sa različitih krajeva sveta. To je pomoglo da oni donesu virus. Kada je koronavirus počeo da se širi jedino rješenje je bilo testirati što više ljudi jer da bi locirao nevidljivog nepriajtelja moraš da ga prepoznaš.

Razlike u testiranju uticale su i na razliku u broju zaraženih i preminulih. 

Neke od zemalja u razvoju, poput Indije i Nigerije imaju mali broj zaraženih i umrlih. Razlozi za to su sa jedne strane je njihovo veoma mlado stanovništvo, sa druge slabi imuni sistemi kod ljudi i nerazvijeni zdravstveni sistemi sa manjkom kapaciteta.

Brine to što bi kada se podvuče crta veći broj preminulih na kraju mogao da bude iz zemalja u razvoju nego iz razvijenih zemalja koje su sada najviše pogođene.

Inovacije će pobijediti neprijatelja

Tokom Drugog svjetskog rata otkrića radara, navodećeg torpeda, presretanja kriptovanih poruka, dovela su do bržeg završetka sukoba. Isto će biti i sa koronavirusom. Sve važne inovacije možemo smjestiti u pet različitih kategorija.To su: tretmani liječenja, vakcine, testovi, traženje kontakata i smjernice za dalje otvaranje.

Tretmani liječenja

Ako se ljudi u proleće 2021. godine vrate na stadione i u koncertne dvorane, to je znak da smo otkrili revolucionarni način liječenja koji je efikasan u 95 odsto slučajeva. Neki tretmani o kojima se priča biće uspješni, neki neće, ali ako budu ispod 95 odsto efikasnosti, onda će moći da nam obezbijedi siguran život jedino vakcina.

Jedan od tretmana koji bi mogao da da rezultate je liječenje krvnom plazmom pacijenata koji su izliječeni od koronavirusa.

Drugi je detektovanje koja antitela najbolje utiču na sprečavanje širenja virusa i korišćenje tih antitijela u liječenju.

Na trećem mjestu su ljekovi koji sprečavaju širenje virusa, a nauka je otkrila veliki broj antivirusnih medikamenata.

Na kraju, tu su i oni ljekovi koji utiču na način na koji tijelo reaguje na virus. Tu spada i hlorokin o kom se često govori. Ipak, male su šanse da će on moći da bude korišćen sveobuhvatno.

Vakcine

Ništa nije tako spašavalo ljudske život u istoriji kao vakcine i to je slučaj sa koronavirusom, osim ako ne bude otkriven revolucionaran način liječenja.

Problem je što je za razvoj vakcine neophodan period od pet godina u kom se prolazi kroz brojne faze: pravljenje vakcine, testiranje na životinjama, testiranje na malim grupama ljudi, testiranje na nešto većim grupama, široka klinička ispitivanja i tek na kraju, konačno regulatorno odobrenje za korišćenje.

Neke je faze moguće spojiti, pa tako istovremeno rade na testiranju vakcina na životinjama i izgradnji infrastrukture. Suština je u tome da je neophodno da se pravi veliki broj vakcina jer niko ne može da garantuje koja će na kraju dati dovoljno jak imunološki odgovor na ovaj virus.Pored toga, potrebno je pronaći dovoljno dobru probnu lokaciju, sa velikim brojem zaraženih.

Trenutno postoji pet studija koje imaju veliki potencijal, ali je potrebno odlučiti se za dvije sa najizglednijim šansama.

Da bi bila vakcinisana čitava populacija potrebno je proizvesti 7 milijardi doza, ili ako vakcina ima i revakcinu, 14 milijardi.

Zbog toga će biti potrebna proizvodnja na do sada neviđenom nivou.

A prioritet u vakcinisanju, kada se vakcina pojavi (ja se slažem sa američkim zvaničnicima, za oko 18 meseci), biće teško odrediti jer je teško povjerovati da će biti napravljen određeni globalni dogovor o prioritetima. Zato mislim da će razvijenije zemlje lakše priuštiti vakcine svojim građanima.

Testiranje

Testiranje se pokazalo kao jedan od ključnih faktora, kao recimo u slučaju Južne Koreje, ali masovno testiranje ne govori nužno o efikasnosti i pravim prioritetima u testiranju.

Gejts fondacija finansira razvoj unaprijeđene verzije testova vađenjem brisa što bi moglo da se primjenjuje i van zdravstvenih ustanova.

Trenutno se najviše koriste i proizvode mašine za PCR testove. Neke od njih imaju veliki kapacitet i važne su da bi dale što veći broj rezulatata, neke od njih imaju mali kapacitet ali su bolje u drugačijim situacijama. Povećanje broja PCR mašina svakako će doprineti unapređenju testiranja.

Druga metoda testiranja na čijem se razvoju radi je RDT testiranje. Na sličan način se uzima uzorak iz nosa, ali po principu testa za trudnoću, može da se radi u kućnim uslovima, tako što se uzorak stavi u određenu tečnost, a zatim bi se ta tečnost stavila na traku koja bi promijenila boju ako ste pozitivni.

Serološki testovi o kojima se govori su važni da bi se otkrilo ko ima antitijela ali su korisni u kasnijoj fazi zaraze, ne mogu pomoći u odluci da li neko treba da bude u karantinu ili ne.

Broj testova je važan da bi se otkrila žarišta prije nego što se napune bolnice i zbog toga je metod testiranja neophodno utvrditi prije nego što dođe do otvaranja. Idealno bi bilo da ljudi imaju mogućnost da se testiraju kod kuće.

Takođe, važno je da se prati da li testirani pacijenti poštuju preporuke o karantinu i da im se obezbedi izdvojeni prostor ukoliko nemaju uslove za karantin – žive sa starima ili sa decom.

Praćenje kontakata

Kada je pacijent jednom testiran pozitivno, važno je locirati njegove kontakte – time se širenje zaraze najbrže sprečava.

Međutim, to nije uvijek lak posao.

Kina i Južna Koreja su primorali pozitivne na koronavirus da naprave spisak svih kontakata na osnovu GPS traga na svom telefonu. Teško da će nešto slično uraditi zapadne zemlje, a već se govori o razvoju aplikacije koja bi u tome mogla da pomogne.

Ipak, mislim da će većina zemalja primijeniti “njemački model”. Oni intervjuišu sve zaražene i prave veliku bazu podataka o kontaktima.

Lokalne zdravstvene ustanove stupaju u kontakt sa svim kontaktima zaraženog i sprovode testiranje. Važno je da u tom smislu zdravstveni sistem bude dobro organizovan i da zaraženi daju tačne podatke.

Otvaranje država i popuštanje mjera

Većina zemalja uskoro ulazi u drugu fazu zaraze – polunormalan život. Ljudi će izlaziti ali ne tako često. Restorani neće raditi u punom kapacitetu, avioni će voziti smanjen broj putnika, hale i stadioni neće biti puni navijača. Ljudi će zarađivati novac i trošiti jedan njegov dio, ali ne kao prije pandemije.

Pravila ponašanja će se postepeno mijenjati, a zemlje će učiti jedna od druge. Najbolje je otvoriti one najvažnije sektore privrede, ali to nije tako lako sprovesti kao što je lako isplanirati.

Ako u restoranima i bude razmak dva metra, kako će vlasnici nabavljati namirnice, hoće im se isplatiti da rade sa smanjenim kapacitetom? Ako se napravi veći razmak na proizvodnim trakama u fabrikama, ko garantuje da će radnici na bezbijedan način dolaziti na posao? Gradskim prevozom ili automobilom?

Odgovori na ova pitanja su teški i time će se baviti vlasti na nacionanom, regionalnom i lokalnom nivou.

Škole jesu prioritet, ali koncerti i utakmice sa publikom nijesu.

Važan i nepredvidiv faktor je i ljudska priroda. Neko će raditi po propisima, neko će ih kršiti, neko će ih se pridržavati strože nego što je potrebno.

Zaključak

Melinda (supruga) i ja smo odrasli učeći o Drugom svjetskom ratu kao važnoj istorijskoj prekretnici. Tako će i ova pandemija – prva moderna pandemija – definisati ovu eru. Svi oni koji su živjeli tokom Prve pandemije (Pandemija I) to neće nikada zaboraviti.

Posledice će biti vrlo teške, a naročito su nesrazmjerno pogođeni siromašni i nacionalne manjine, kao što se problemi u ekonomiji najbolje očitavaju kod ljudi sa najmanjim platama.

Otvaranje poslije koronavirusa i popuštanje mjera ne smije napraviti nejednakost veću nego što je bila.

Impresioniran sam kako se svijet ujedinio. Svakodnevno razgovaram sa naučnicima, direktorima malih kompanija, farmaceutima. Imamo pred sobom heroje. Naročito one u bijelim mantilima, na prvoj liniji borbe. Kada se jednom pandemija okonča, ostaćemo im zauvjek zahvalni.