Ugrožen imidž neustrašivog lidera: PutinUkoliko je Boris Džonson loše reagovao na pandemiju, onda on nije jedini.
Lažne tvrdnje da je sve pod kontrolom, izbjegavanje odgovornosti, skrivanje od javnosti, upotreba krize za političku dobit, namjerno odvraćanje pažnje sa pandemije i okrivljivanje medija: ovakvom ponašanju pribjegli su neki od najmoćnijih - i prijetvornih - lidera.
Hoće li platiti cijenu za smrtonosnu kombinaciju nesposobnosti i cinizma? Moguće je da neki od njih hoće, mada će to iziskivati vremena. Pandemija mijenja političke kalkulacije širom planete.
Lideri koji su djelovali neranjivo odjednom su izloženi. To bi zauzvrat moglo iznenada i zauvijek promijeniti statešku računicu i promijeniti ravnotežu moći između država.
Ponašanje Donalda Trampa je lekcija kako se ne treba ponašati u vanrednim sitiuacijama. To bi čak mogla postati obavezna studija slučaja za buduće studente upravljanja u kriznim situacijama.
Tramp je odmah u početku minimizovao prijetnju, ponudio lažna uvjerenja i nije napravio plan.
Od tada optužuje Kinu da je namjerno proširila „kugu“ koristeći krizu kako bi blatio njegovoh demokratskog rivala Džoa Bajdena.
Putinova odluka da se zaštiti izolujući se daleko od Moskve, žestoko je naudila njegovom imidžu žestokog neustrašivog lidera.
Nije potrebno posebno isticati gdje je sve pogriješio. Međutim, djeluje da očajni Tramp neće prezati od ničega kako bi poboljšao svoje šanse za reizbor.
Ukoliko to znači hladni rat sa Kinom ili izazivanje rasnih podjela i antiimigrantskog i antimuslimanskog raspoloženja, on je i na to spreman. Ukoliko sve to ne urodi plodom, možda će pokušati da odloži novembarske izbore, scenario koji nije odbacio njegov beskrupulozni zet.
Koronavirus je na neki način od Trampa napravio gubavca. Nedostatak saveznog vođstva i njegova podrška preuranjenom ukidanju restriktivnih mjera koje nikada nije istinski podržavao izazvali su porast broja zaraženih koronavirusom u malim gradovima i ruralnim zajednicama od Ajove do Teksasa.
To su uporišta Trampove Amerike, gdje žive njegovi najlojalniji glasači.
Usljed toga, republikanci koji se kandiduju za Kongres bježe od Trampa, strahujući da ih ne zahvati smrad laži i nepovjerenje koji okružuju Bijelu kuću.
Dok desetine miliona ostaju bez posla, rastu nade demokrata da bi mogli pobijediti u senatu. Bajdenova prednost u ključnim državama se produbljuje, podstaknuta ekonomskim poteškoćama i Trampovim gafovima.
Vladimir Putin je još jedan lider koji je u ozbiljnom virusnom problemu.
Prije mjesec dana djelovao je nepobjedivo. U Rusiji se samo pričalo o ustavnim „reformama“ koje će mu omogućiti da ostane doživotni predsjednik.
Ti planovi su sada obustavljeni, možda zauvijek. Putinova odluka da se zaštiti izolujući se daleko od Moskve, žestoko je naudila njegovom imidžu žestokog neustrašivog lidera.
Nakon višenedjeljnog likovanja, Rusija se našla na drugom mjestu po broju zaražen u svijetu.
Premijer Mihail Mišustin, kojeg je Putin lično izabrao, nalazi se u bolnici kao i portparol Kremlja Dmitrij Peskov.
Na videokonferenciji o krizi, Putin je više djelovao kao da se dosađuje nego kao da je zabrinut. Empatija nikada nije bila njegova jača strana.
Političke implikacije su možda dalekosežne. U naporu da izbjegne ličnu krivicu za dvostruku ekonomsku i zdravstvenu katastrofu, Putin je prebacio odgovornost za upravljanje krizom na regione, koji su praktično prepušteni sami sebi. Bogati biznismeni - takozvani oligarsi - su pritekli u pomoć. Na takav način moć jednog lidera blijedi.
Ima i drugih lidera koji ispoljavaju stepen bezobzirne nezainteresovanosti u odnosu na koje Boris Džonson izgleda kao pozitivan primjer.
Predsjednik Brazila Žair Bolsonaro pao je na najniže grane neodgovornosti nakon što je ismijavao mjere javne zaštite. Brazil ima najveću stopu smrtnosti od kovida-19 u Latinskoj Americi.
Međutim, Blosonaro više voli roštilj zabave od posjeta bolnicama. Za ovakvo ponašanje mogao bi platiti, budući da je Brazil zemlja u kojoj procedura opoziva predsjednika zapravo funkcioniše. U Turskoj u međuvremenu, virus je ogolio mnoge boljke.
Pokazalo se da strukturno krhka ekonomija, slabo građansko društvo i mediji i klima straha koju je stvorio Redžep Tajip Erdogan nije dobar podsticaj za ujedinjene nacionalne napore - usljed čega pojedini analitičari ukazuju da se vladavina sultana predsjednika možda bliži kraju.
Mnoge kurdske oblasti na istoku Turske, na primjer, poprištu čestih sukoba sa centralnom vladom, navodno su žestoko pogođene.
Aktivista iz Dijarbakira i pisac Nurdžan Bajsal priča poznatu priču o zdravstvenim radnicima koji se plaše da idu na posao usljed nedostatka zaštitne opreme. Međutim, to je takođe i politički problem.
„Danas nema dovoljno testova, nema dovoljno doktora, nema građanskog društva, nema gradonačelnika, nema dovoljno mjera za suzbijanje koronavirusa u kurdskim gradovima“, kazao je Bajsal - dijelom zbog toga što su mnogi kurdski doktori i medicinske sestre smijenjeni u Erdoganovim čistkama.
Centralni igrač u ovoj globalnoj drami, moderni kineski imperator Si Đinping nije pri padu – mada to zaslužuje.
Zapravo ohrabreni Si rizikuje da se zaigra pokušavajući da transformiše zatišje u PR pobjedu kineske meke moći, jačajući uticaj Pekinga na račun oslabljenih zapadnih država.
Američka nespretnost, plus ruska i evropska metiljavost, nude Siju obilje prilika da progura njegovu viziju Kine kao globalne sile.
Međutim agresivne „bokserske“ i „ratničke“ provokacije njegovih diplomata i partijskog kadra pothranjuju međunarodnu reakciju.
Raste pritisak da se uzvrati stavljanjem Pekinga u karantin, politički i ekonomski.
To zauzvrat, jača Trampovu konfrontacionu samozadovoljavajuću retoriku.
Tramp tvrdi da Kina želi da mu uskrati drugi mandat. Ipak moguće je da je sasvim suprotno. Si umije da prepozna korisnog idiota kada ga vidi - a ovog predsjednika SAD je lako nadmudriti. Pomisao da bi Tramp zahvaljujući kineskoj taktici mogao biti ponovo izabran dovoljna je da izazove mučninu.
Bonus video:
