godine zatočeništva u gvantanamu

Priča o zatvoreniku broj 760

Mohamedu Slahi je 14 godina bio zatočen u Gvantanamu zbog greške koju CIA nikad nije priznala. Sada Holivud snima film o čovjeku koji kaže da je oprostio svojim mučiteljima

11219 pregleda 2 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Nije još ni šest sati ujutro, a Mohamedu Slahi je satima na setu. Stoji na pješčanoj dini, 30 kilometara južno od Nuakšota, glavnog grada Mauritanije.

Filmska ekipa je postavila kamere i reflektore oko logorske vatre. Snimaju scenu iz Slahijevog djetinjstva. Dječak, koji spava pored vatre, glumi 10-godišnjeg Slahija. “Mohamedu,” kaže reditelj, “šta ti je otac govorio u pustinji?” Slahi se smije. Otac mu je pjevao pjesmu o bogu, životu u smrti. “Hvala ti, Alahu, na mom dolasku i odlasku, na djeci i godinama, i prije nego što umrem, nadam se da ćeš me prihvatiti u mom nastojanju.”

Ovaj beduinski stih govori o vjerovanju u sudbinu i o tome kako stvari ponekad mogu izgledati kao pješčana oluja, prijeteće i sklone naglim promjenama smjera. Govore o zakonima pustinje, kojima ga je otac podučavao tokom noćnih šetnji sa kamilama. Kao beduin, Slahi je naučio da ostane hladan čak i u najtežim okolnostima - i da prihvati sudbinu, šta god to bilo. To bi moglo da objasni kako je uspio da preživi Gvantanamo, piše “Špigl”.

Izabrati ljubav

Zatvor je Mohameduu Uldu Slahiju oteo 5.445 dana života. Nekoliko nedjelja nakon napada 11. septembra, CIA ga je kidnapovala u Mauritaniji. Amerikanci su ga sumnjičili da je pomagao u planiranju napada, što je potpuna greška, koju SAD nikad nisu priznale niti se izvinile. Ono što je uslijedilo bilo je teško iskušenje, blago rečeno. Slahi je prvo saslušan u Jordanu, pa u Avganistanu. Konačno je avionom prebačen u američku vojnu bazu u zalivu Gvantanamo na Kubi, gde je postao zarobljenik br. 760.

Mohamedu Slahi
Mohamedu Slahifoto: Screenshot/Youtube

Sada se njegova priča pretočena u filmu u kojem glume Džodi Foster i Benedikt Kamberbač. Prikazivanje “Zatvorenika 760” planirano je za početak 2021. godine. Kamberbač glumi konzervativnog američkog sudiju Stjuarta Kouča, koji je trebalo da procesuira Slahija, ali je na kraju odustao od slučaja zbog nedostatka dokaza.

“Film je politički triler. On pokazuje kako se naša društva mijenjaju”, kaže režiser Kevin Mekdonald.

Jednog jutra sredinom marta, Slahi je sjedio u svom jednoiposobnom stanu u centru Nuakšota. Za nekoliko sati je morao ponovo da se pojavi na setu. Za njemački časopis je ispričao kao su ga američki mučitelji gliserom dovezli na Karipsko more. Vezanom, sa povezom oko očiju i tijelom umotanim u led, valjda da bi se sakrili tragovi nasilja, rekli su mu da nikoga neće biti briga ako nestane u okeanu. Potonuo bi kao kamen, rekli su mu. Tukli su ga dok su mu slomili rebra.

Kaže da je u početku bio pun bijesa. “Mogao sam baciti bombu na Bijelu kuću.” Ovaj 49-godišnjak skida široku odoru od damaska i turban, otkrivajući vitkog muškarca obrijane glave i nježnog lica, u pantalonama i majici kratkih rukava, na kojoj piše “Izaberi ljubav”.

”Moja vrata su otvorena”

“Špigl” navodi da Slahi, za razliku od mnogih drugih, nije poludio u Gvantanamu. Zatvorenik br. 535, na primjer, Egipćanin, vjerovao je da je zapravo otišao u pakao. Samo tokom 2003. godine, 120 zatvorenika je pokušalo da izvrši samoubistvo. Vrlo mali broj onih koji su oslobođeni, uspjeli su da se vrate normalnom životu. Slahi kaže da su mu zvukovi iz detinjstva pomogli da prebrodi najmračnije sate.

CIA ga je tek 17. oktobra 2016. vratila na mjesto gdje su ga oteli deceniju i po ranije, na aerodrom u Nuakšotu. Do tada, njegov stari život više nije postojao. Majka mu je umrla. Brat, koji je uvozio automobilske gume iz Njemačke, izgubio je posao. Slahi se sreo sa nećakama i nećacima u tinejdžerskim godinama, za koje nikada nije ni znao da postoje.

Nakon oslobađanja, na Fejsbuku je napisao objavu za sve koji su ga čuvali i maltretirali: “Puno smo naučili jedni o drugima. Nadam se da ćemo se ponovo sresti i popiti čaj. Moja vrata su otvorena.”

Detalj iz zatvora u Gvantanamu
Detalj iz zatvora u Gvantanamufoto: AP Photo

Slahi kaže: “Oprostio sam mojim mučiteljima. Ne postoji drugi način da preživite ovakvu sudbinu, a da ne poludite.”

Jedna istražiteljka američke mornarice, na Slahijevu objavu je odgovorila fotografijom sa odmora, na kojoj pozira ispred Berlinskog zida. “Zdravo jastuk! Nadam se da je sve u redu. Drago mi je što si kod kuće.” Jastuk je bio nadimak koji su vojnici dali Slahiju. Tako su ga zvali zato što je jastuk bio prva stvar koju je smio da zadrži u ćeliji nakon najsurovije runde torture, koja je trajala 70 dana. Drugi vojnik, koji se predstavlja kao Džedi, napisao je: “Samo želim da kažem da mi je žao ako sam ti ikad učinio bilo šta nažao. Želim ti sve najbolje u životu.”

5.445 dana života je zatvor oteo Mohameduu Uldu Slahiju

Džedi je bio stacioniran u pritvornom centru Gvantanamo od 2003. do 2004. godine, tokom Slahijevog najmračnijeg perioda. Vojnik bi ga stalno drmusao kako bi ga držao budnim, uskraćujući mu san i hranu, a kad bi došlo vrijeme da posti, bio je primoran da jede. Slahi je uzvratio: “Hej, brate! Uvijek si bio dobar prema meni, sjeti se “mauntin djua” (bezalkoholno piće) i mafina od borovnica. Hvala ti što si se javio.” Slahi se takođe sprijateljio sa jednim od stražara. Igrali su šah i gledali filmove. Prije dvije godine, ovaj bivši vojnik, Stiv Vud, posjetio je Slahija u Mauritaniji.

Poziv koji ga je povezao sa Bin Ladenom

Slahi, ipak, i danas pati od posljedica mučenja. Njegova spavaća soba nije ništa veća od nekadašnje ćelije. Može samo sam da spava. Često sanja da se vratio u Gvantanamo, da leži go na podu pod neonskim svjetlima, dok odjekuje američka himna, a isljednici urlaju na njega. Sada ga hiljade kilometara dijele od Kube. Ali, dio Gvantanama je i dalje je sa njim.

Slahi je u zatočeništvu napisao knjigu, “Dnevnik iz Gvantanama”, koja je postala bestseler i prevedena je na 27 jezika. Knjiga je jedino autentično svjedočenje nekog bivšeg zatvorenika o životu u zatvoru. Slahijeva advokatica, Nensi Holander, godinama je vodila pravnu bitku protiv američkih vlasti da bi izdejstvovala objavljivanje rukopisa.

Knjiga je takođe poslužila kao osnova za film “Zatvorenik 760”. To je priča o dječaku beduinu iz plemena Idab Lahsan na jugozapadu Mauritanije, koji je dobio stipendiju Karl Duisberg u Njemačkoj za izvanredne rezultate u školi. Mladić je nakon toga upisao studije elektrotehnike. U Njemačkoj je živio 12 godina.

Kao beduin, Slahi je naučio da ostane hladan čak i u najtežim okolnostima - i da prihvati sudbinu, kakav god bila. To bi moglo da objasni kako je uspio da preživi Gvantanamo

Potom je Slahi dobio poziv od jednog rođaka. Taj rođak je pratio osnivača Al kaide, Osamu bin Ladena, u Sudan, i nazvao je Slahija sa telefona teroriste, tražeći da pošalje novac njegovom bolesnom ocu. Slahi je prihvatio taj zahtjev. Američki špijuni su presreli telefonski poziv i na osnovu njega CIA je zaključila da je Slahi glavni Bin Ladenov čovjek za regrutovanje u Nemačkoj - što je greška koju agencija nikada nije priznala, piše njemački nedjeljnik.

SAD: Opasni manipulator

U filmu “Zatvorenik 760”, Slahija igra jedan francuski glumac. Džodi Foster glumi Nensi Holander, Slahijevu advokaticu.

“Prvo me je privukla emotivna priča, Mohameduovo užasno putovanje”, kazala je u intervjuu za “Špigl”. “Teško je zamisliti kako jedno ljudsko biće može to da izdrži.”

Kada su se Holanderova i zatvorenik prvi put sreli, advokatica nije imala pojma ko je on, niti to da li je kriv. Sada, ona za “Špigl” kaže: “Mohamedu je nevin čovjek koji se suočio sa združenom snagom države i izgubio svoja osnovna prava.”

Za razliku od mnogih drugih, Slahi nije poludio u Gvantanamu. Zatvorenik br. 535, Egipćanin, vjerovao je da je otišao u pakao

Američka vlada tvrdi da je Slahi opasan manipulator. “Špigl” ističe da u očima onih koji i dalje nadziru Slahija, činjenica da ga advokati-zvijezde poput Holanderove brane bez nadoknade, samo dodatno potvrđuje ovu sumnju. Za njih je Slahi hladnokrvna i proračunata osoba - “loš momak”. Makar je to ono što američke diplomate pišu kolegama u državama saveznicama kada Slahi podnese zahtjev za vizu u zapadnim državama, uključujući Njemačku.

U međuvremenu, Slahi je završio kurs učenja na daljinu na jednoj međunarodnoj akademiji da bi postao lajf kouč. Vjeruje da ga njegova iskustva na jedinstven način kvalifikuju da pomaže ljudima koji su pod stresom. Sada preko Skajpa savjetuje klijente u SAD-u, Švajcarskoj i Britaniji. “To mi je pomoglo da shvatim da toliko mnogo ljudi pati od problema sličnih mojima”, rekao je Slahi. Većina njegovih klijenata ima problema u odnosima i pati od nedostatka ljubavi prema sebi.

Njegova sljedeća knjiga je već gotova. Ona govori o beduinu čija se kamila izgubila pošto je pratila pogrešan karavan, i o avanturama koje njen vlasnik doživljava dok pokušava da vrati životinju koju voli kao člana porodice. Slahi želi da živi od pisanja i da se bori za ljudska prava.

Volio bi da pođe u Berlin, gdje žive njegova supruga i dijete.

Ali, do sada mu nije dozvoljeno. Otkad je oslobođen iz Gvantanama, Njemačka odbija da mu odobri vizu.

Fizički dodir i dalje izaziva bol

Slahi se prije dvije godine ponovo oženio. Novu suprugu je upoznao putem interneta. Ona je Amerikanka i radi u Berlinu. Sada imaju jednogodišnjeg sina. Ova veza je novi početak, ali i “izazov”, kaže Slahi. Seksualno ponižavanje koje je doživio u Gvantanamu “postalo je dio mene”. Fizički dodir i dalje izaziva bol i stara sjećanja. Ističe da mu pomaže pisanje, kao i to da bude sam.

U “Špiglovoj” reportaži se navodi da je Slahi heroj u Mauritaniji. Kada šeta ulicom u naselju Tevra-Zeinam pored kafića “Safari” i hotela “Semiramis”, vozači mu sviraju. Djevojke ga dozivaju kao da je rok zvijezda. Neke traže da se slikaju sa njim. U njegovoj rodnoj zemlji nema stigme zbog zatočeništva u Gvantanamu. Djevojke kažu da se odupro nepravdi Amerike i unutrašnjom snagom porazio najveću silu na svijetu.

Preporučujemo za Vas