Prošle srijede Tviter je pretrpio najveći hakerski napad u istoriji. Uljez je upao u sistem mreže, najvjerovatnije tako što je hakovao nalog nekog od zaposlenih u kompaniji, i preuzeo neke od ekskluzivnih privilegija koje zaposlenima omogućavaju da obavljaju posao.
Tako je nezvani gost uspio da preuzme naloge nekih veoma istaknutih korisnika Tvitera, poput Baraka Obame, (ali, interesantno, ne i Donalda Trampa) i pošalje poziv za donacije u bitkoinima određenom „novčaniku“, koji bi im onda vratio dvostruko veći iznos od doniranog, piše „Gardijan“. Treba biti prilično glup pa nasjesti na ovu prevaru, ali neki ljudi su očigledno nasjeli. Zapravo, ovo je bila samo varijacija poznate šeme prevare, s tim što je ovaj put uključivala zloupotrebu naloga istaknutih ličnosti.
Iako ova prevara djeluje smiješno, njene implikacije, i za Tviter, i za ostatak svijeta, nisu. Kada je pokrenut 2006, Tviter je djelovao kao simpatična šala, ali se do sada već pretvorio u mješavinu različitih stvari, kako pozitivnih, tako i negativnih: svjetsku novinsku agenciju; kanal za sve vrste pozitivnih, negativnih i neutralnih informacija; bojno polje za mašinerije laži; i megafon Donalda Trampa.
Dakle, ono što se dešava na Tviteru je zaista bitno. Na primjer, jedan haker je 2013. preuzeo nalog Asošiejtid presa i lažno objavio da su se u Bijeloj kući desile dvije eksplozije i da je tadašnji predsjednik Barak Obama povrijeđen. Berza je nakratko potonula.
Jedna od stvari koju je učinila pandemija je da je natjerala svakog da shvati koliko su internet i onlajn usluge postale infrastruktura koja je od ključnog značaja u 21. vijeku. Istraživanje sprovedeno prošle nedjelje među 2.000 Amerikanaca, pokazalo je da 77% ispitanika „ne bi znalo šta bi radilo svaki dan“ bez tehnologije. Slični rezultati se dobijaju svuda.
Načini izolacije i zatvaranje koje smo iskusili ovog proljeća ne bi bili mogući u preinternetskoj eri. Na primjer, prošlog decembra, preko aplikacije Zoom sastancima je prisustvovalo oko 10 miliona učesnika dnevno. Taj broj je prošlog mjeseca narastao na 300 miliona. Slične brojke figuriraju i kada su ostale aplikacije tog tipa u pitanju.
Međutim, postoje i razlozi za zabrinutost zbog masovne zavisnosti od tehnologije. Pandemija nas je natjerala da tehnologiju koristimo što je više moguće, zbog čega je i izloženost zloupotrebama i hakerskim napadima postala veća. Tipičan napad podrazumijeva slanje imejla kojim se na kompjuteru primaoca instalira maliciozni softver (malware) kojim se kradu podaci sa računara i onda pošalje poruka „Ukoliko ne platite, inficiraćemo vas i vašu porodicu kovidom-19“. Evropske bolnice u kojima su se liječili pacijenti oboljeli od koronavirusa bili su izloženi takozvanim ucjenjivačkim (ransomware) napadima, navodi „Gardijan“.
Drugi problem koji je izazvala pandemija, a koja je potencijalno smrtonosnija, je neuspjeh platformi društvenih mreža da spriječe širenje dezinformacija u vezi sa virusom. Još je 2016. postalo jasno da Fejsbuk, Gugl, Jutjub i Tviter nisu u stanju da efikasno kontrolišu obim teorija zavjere, širenje dezinformacija i drugo smeće koje zagađuje javni prostor koji posjeduju.
Dva su uzroka ove nesposobnosti. Prvo je ogroman obim sadržaja koji je potrebno moderirati. Tehnologija mašinskog učenja može biti od pomoći, ali je jasno da nije dorasla malignoj ingenioznosti manipulativnih ljudskih bića. Drugi je biznis model platformi koji daje prioritet „angažovanju korisnika“ i bori se protiv strože uredničke kontrole.
S obzirom na to, dok društva pokušavaju da se oporave od pandemije, počinje da se nazire jedan alarmantan scenario. Otprilike ide ovako: pronađena je vakcina i zemlje počinju da se uključuju u programe masovne vakcinacije. Međutim, teoretičari zavjere koriste društvene mreže da bi se protivili programu i podrivali povjerenje javnosti u vakcinu. Biće to kao kampanja protiv MMR vakcine na steroidima.
Ono što smo do sada naučili iz korona krize je da je jedini način da se njome upravlja je dosljedna, usklađena akcija vlasti na usporavanju stope prenošenja. Kako se društva kreću ka fazi vakcinacije, biće potreban analogni pristup kako bi se usporila cirkulacija dezinformacija i destruktivnih mimova na društvenim mrežama.
Na primjer, Tviter bi bio znatno unaprijeđen uklanjanjem opcije retvitovanja. Korisnici bi i dalje mogli da prosljeđuju ideje, ali taj proces više ne bi išao tako glatko. Slično tome, Fejsbuk algoritmi bi mogli biti programirani tako da sadrže odlaganje u cirkulaciji određene vrste sadržaja. Algoritmi Jutjuba za preporučivanje sadržaja mogli bi da se modifikuju tako da prioritet daju drugačijim faktorima u odnosu na one koje favorizuju danas.
Ove mjere bi predstavljale svojevrsnu anatemu za platforme. Na kraju bi morali da odlučiju između profita i zdravlja društva. Ako to pogrešno shvate, onda je regulacija jedini način da se ide naprijed. A vlade će morati da se sjete da vladati znači praviti izbore.
Rad od kuće - raj za hakere
Pandemija nas je natjerala da tehnologiju koristimo što je više moguće, zbog čega je i izloženost zloupotrebama i hakerskim napadima postala veća. Sada postoje stotine miliona zaposlenih koji rade od kuće sa slabo zaštićenih laptopova, koji koriste mrežne konekcije koje je lako hakovati da bi preuzimali ili slali osjetljive i povjerljive podatke tamo gdje im je fizički radno mjesto. Drugim riječima, izolacija i zatvaranje su stvorili raj za hakere - jedan nezamislivi voćnjak u kojem plodovi svuda vise sa niskih grana. Šta bi bio rezultat? Sajberkriminal je jedan od najbrže rastućih biznisa. Jedan portparol IBM-a nedavno je saopštio da je kompanija registrovala „porast spama u vezi sa kovidom-19 od 6.000%“ u zenitu pandemije.
Prevela i priredila: D.V.R.
Bonus video:
