REGION SA MALOM ALI RAZNOLIKOM I SNAŽNOM PRIVREDOM

Sukob u Nagorno Karabahu: Ima li rata koji nije zbog novca?

Posebno značajan izvor prihoda su rudna bogatstva, poput dragog i poludragog kamenja, zlata i bakra

11523 pregleda 20 reakcija 5 komentar(a)
Detalj iz Stepanakerta, glavnog grada Nagorno Karabaha, Foto: Reuters
Detalj iz Stepanakerta, glavnog grada Nagorno Karabaha, Foto: Reuters

Nagorno Karabah nije region o kojem se na Zapadu mnogo zna.

U oružanom sukobu Jermenije i Azerbejdžana tu je prije svega riječ o Jermenima koji čine većinski dio stanovništva tog područja – iako je ono teoretski dio Azerbejdžana.

Taj region se isto tako teoretski proglasio za samostalnu državu – ali nju nije priznala nijedna država članica Ujedinjenih nacija.

A kada bi Nagorno Karabah zaista bio samostalna država, on bi prošle godine imao BDP od oko 600 miliona eura.

To nije mnogo, više ima čak i većina ostrvskih državica Kariba ili Pacifika.

Međutim, dok i Jermenija i Azerbejdžan, pogotovo sada u doba pandemije, bilježe recesiju, privreda Nagorno Karabaha uporno i značajno raste stopom od desetak procenata godišnje.

I to već čitavu jednu deceniju. Godine 2017. čak je zabilježen rast od 17 odsto, prema podacima ruskog lista RBC koji se bavi ekonomskim temama.

Mali ekonomski dragulj

Nagorno Karabah je naime region koji je, bar prije pandemije, imao malu, ali raznoliku i snažnu privredu.

Posebno značajan izvor prihoda su rudna bogatstva, poput dragog i poludragog kamenja, zlata i bakra.

Taj region je ujedno i proizvođač građevinskog materijala.

Ruski list navodi pritom da tri četvrtine izvoza ide u stvari preko Jermenije, koja tu robu deklariše kao njen proizvod.

Povrh svega, Nagorno Karabah, zahvaljujući tamošnjim hidroelektranama, izvozi i struju, i to uglavnom u Jermeniju.

Pandemija je doduše ugrozila i privredu Nagorno Karabaha, ali je prije svijega teško pogodila Jermeniju.

I Jermenija je takođe proteklih godina bilježila rast – od 2007. u prosjeku 7,6 odsto.

Ali i ta zemlja će ove godine pasti u recesiju od oko 3,5 procenata, kako procjenju stručnjaci iz Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD).

Jermenija je ipak zemlja koja u velikoj mjeri zavisi od stotina miliona dolara uplata dijaspore iz inostranstva – dijaspore koja broji oko 11 miliona ljudi širom svijeta.

Zbog mjera za suzbijanje korone te doznake drastično su smanjene – EBRD procjenjuje da je to za oko 40 odsto.

Silvija Šteber, novinarka koja dobro poznaje region Nagorno Karabaha, podsjeća da Jermenija ima velikih muka s korupcijom zbog koje je 2018. i došlo do tamošnje "Baršunaste revolucije".

Međutim, sve reforme su zbog korone stale.

"Ovaj oružani sukob je odvlačenje pažnje sa ekonomskih i socijalnih problema", tako to za DW tumači Šteber.

"Na taj način su se i oni ljudi koji su bili kritički orijentisani prema vladi, okupili oko svoje nacionalne zastave."

Ogromni problemi zbog korone

S druge strane, i Azerbejdžan prolazi kroz teške dane iako je ta zemlja bogata naftom.

"Koronavirus, u kombinaciji sa kolapsom cijene nafte, teško je pogodio privredu Azerbejdžana, i to upravo u vrijeme kada je ta zemlja krenula u prijeko potrebne reforme", objašnjava Silvija Šteber.

Kad kaže "reforme", ona u suštini misli na borbu protiv korupcije koja praktično proždire tu zemlju.

Ipak, najveći problem Azerbejdžana je trenutna cijena nafte.

Uprkos naporima da diverzifikuje privredu, oko 40 odsto BDP Azerbejdžana i dalje dolazi od nafte i gasa.

Ti energenti učestvuju sa 90 odsto u izvozu.

Prema procjenama EBRD, privreda te zemlje će zbog svega toga ove godine pasti za najmanje tri procenta.

I sukob se nastavlja – iako bi on mogao da nanese veliku štetu infrastrukturi obje zemlje.

Azerbejdžan je prošle nedjelje optužio Jermeniju da je raketirala naftovod koji taj energent transportuje ka tržištu Evrope.

Jerevan je naravno te optužbe nazvao "odvratnim lažima".

I susjedne sile umiješane

U sukobu oko Nagorno Karabaha prste su umiješale i susjedne zemlje – koje takože žele da skrenu pažnju svoje javnosti.

Zbog genocida počinjenog nad Jermenima početkom prošlog vijeka, odnosi Jermenije i susjedne Turskom teško da bi se mogli nazvati čak i "hladnim".

Pritom je Ankara tradicionalno bliska s Azerbejdžanom.

Rusija pak želi da se predstavi kao zemlja koja održava dobre odnose s obje države, iako ima i sporazum o vojnoj pomoći sa Jermenijom.

Uz to, Rusija prodaje svoje oružje i jednoj i drugoj strani, a Turska samo Azerbejdžanu.

Ankara je tako za 30 miliona dolara tamo prodala svoje bespilotne letjelice, a turska vojska pomaže i u obuci vojnih snaga Azerbejdžana.

Ipak, ključni igrač u tom regionu je Moskva.

"Rusija bi mogla da prekine sukob u svakom trenutku", uvjeren je Ben Aris, glavni urednik berlinskog portala "BNE Intellinews".

"To je učinila i 2016, kada je sukob trajao samo četiri dana. Ali ovoga puta ne čini ništa."

To ima svoje razloge: Putinu se očigledno ne dopada vođa jermenske "Baršunaste revolucije", a sadašnji premijer te zemlje Nikol Pašinijan, koji je više sklon da Jermeniju privuče Evropskoj uniji, a manje Evroazijskoj ekonomskoj uniji.

Preporučujemo za Vas