Lideri koji će dati pečat ključnoj godini

Svijet će 2021. polako početi da uzvraća udarac kovidu. Šta će se još promijeniti dok vakcinisanje bude napredovalo?

27508 pregleda 96 reakcija 13 komentar(a)
Očekuje se više miješanja Turske na Balkanu: Putin i Erdogan, Foto: Reuters
Očekuje se više miješanja Turske na Balkanu: Putin i Erdogan, Foto: Reuters

Januar - Džo Bajden

Bajden i Haris
Bajden i Harisfoto: Reuters

Inauguracija Džoa Bajdena kao 46. predsjednika SAD 20. januara je pozitivan početak godine, ocjenjuje kolumnista britanskog „Gardijana“ Sajmon Tisdal. SAD će se ponovo priključiti Pariskom sporazumu o klimi i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Bajden će ponuditi tješnju saradnju sa saveznicima u Evropi i Aziji i, dok se vakcinacija protiv kovida-19 bude ubrzavala, on planira veliki stimlativni paket za oživljavanje ekonomije SAD.

Njegov izbor članova kabineta nagovještava povratak multilateralizmu i međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima. Njegova vodeća inicijativa je novi „savez demokratija“, piše Tisdal.

Čini se da je cilj suprotstavljanje Kini uz izbjegavanje direktnog sukobljavanja sa njom. Odnosi sa drugim autoritarnim režimima, poput Saudijske Arabije, biće hladniji. Novi trgovinski sporazumi pričekaće oporavak SAD, ocjenjuje se u analizi „Gardijana“.

Bajdenov medeni mjesec će biti kratak i ukoliko demokrate ne pobijede na ponovljenim izborima u Džordžiji 5. januara, republikanci će zadržati kontrolu u Senatu, što će im omogućiti da opstruiraju novog predsjednika.

Oni koji se nadaju brzoj akciji po pitanju policijskog nasilja i rasizma generalno, mogli bi se razočarati i okrenuti protiv Bajdena, predviđa Tisdal.

Bajden je suočen sa tri lična politička izazova 2021: mit o „ukradenim izborima“ koji promoviše Donald Tramp, koji će - ako ne završi u zatvoru - koristiti TV mreže i svoju bazu obožavalaca da podriva svog nasljednika; ljevičarske demokrate koji se protive njegovoj centrističkoj politici; mučna pitanja o njegovom zdravlju, koja bi u 78. godini mogla odvlačiti pažnju.

Februar - Redžep Tajip Erdogan

Erdogan
Erdoganfoto: AP

Turskog predsjednika, koji u februaru puni 67 godina i slavi dvije decenije otkad je osnovao vladajuću Stranku pravde i razvoja, Tisdal opisuje kao tipičnog izabranog čvrstorukaša. „Globalna borba za moć između takvih lidera i reformističkih, prodemokratskih snaga od Perua i Tajlanda preko Bjelorusije do Hong Konga, obilježiće 2021“, ocjenjuje kolumnista britanskog lista. Erdogan vodi agresivnu spoljnu politiku sa ciljem da pobudi nacionalističko-patriotska osjećanja i skrene pažnju sa domaćih problema, ističe Tisdal. On predviđa dodatno nasilje protiv Kurda u Siriji i više miješanja Turske u Libiji, na Balkanu i na Kavkazu. Trampov odlazak bi, sa druge strane, mogao ohrabiti Erdogana da popravi odnose sa EU, Saudijskom Arabijom i UAE.

Uspjeh autoritarnih lidera poput saudijskog princa prestolonasljednika Muhameda bin Salmana, egipatskog predsjednika Abdela Fataha al Sisija, te lidera Veneceule, Filipina i Indije, proističe dijelom iz prećutne saglasnosti, ravnodušnosti ili realpolitike Zapada i ne očekuje se da se to znatnije promijeni, navodi se u analizi.

Mart - Bašar al Asad

Al Asad
Al Asadfoto: BETAPHOTO

U martu se navršava 10 godina od početka katastrofalnog građanskog rata u Siriji. Ove godine će rasti pritisak za sudsko gonjenje Bašara al Asada i drugih ratnih zločinaca, ali on i dalje može računati na zaštitu Rusije i Irana, smatra Tisdal.

Ove godine se obilježava i dvije decenije rata u Avganistanu, odakle Bajden želi da se povuče, ali ne prije postizanja vjerodostojnog mirovnog sporazuma između tamošnje vlade i talibana.

Tisdal predviđa da će za ljude u drugim zonama sukoba, 2021. biti godina opasnog življenja. I u slučaju da zaživi primirje i održe izbori u Libiji, ta zemlja i dalje služi kao borilište za regionalne države. I sukob u Jemenu bi mogao početi da se privodi kraju ako, kao što je obećano, Bajden obaveže Saudijce na povlačenje. Etiopija, u međuvremenu, ulazi u 2021. vodeći besmisleni rat u Tigraju.

April - Emanuel Makron

Makron
Makronfoto: Shutterstock

U aprilu će biti četiri godine otkad je mladi politički novajlija Emanuel Makron pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora i nakon toga osvojio Jelisejsku palatu. On će se u aprilu 2022. ponovo suočiti sa biračima. Veliki uticaj na njihovu odluku imaće Makronov učinak kao šampiona francuskog sekularizma i rješavanja problema islamističkog terorizma i „separatizma“.

„Za razliku od ostalih zapadnih lidera, Makron nudi ideološko pobijanje pokušaja ekstremista da podijele narod po vjerskom ubjeđenju, podržavajući egalitarni, republikanski princip univerzalnog građanstva“, ističe Tisdal. Prema Indeksu globalnog terorizma, učestalost islamističkih terorističkih napada u Evropi je opala 2020. i taj trend bi se mogao nastaviti ove godine. U „Gardijanovoj“ analizi se navodi da će 2021. u fokusu ekstremista, naročito ogranaka Islamske države, biti podsaharska Afrika, gdje Boko Haram teroriše ruralne oblasti.

Tisdal piše da bi se u ovoj godini mogao nastaviti trend porasta nasilja ultradesniačra i bijelih suprematista u Evropi i SAD, gdje je to postala veća prijetnja od džihadizma. Pandemija bi mogla pogoršati taj trend, koji podstiču političari populisti i društvena otuđenost, nejednakost, loše obrazovanje i rasna mržnja.

Maj - Nikola Stardžon

Stardžon
Stardžonfoto: Reuters

Britanija je suočena sa trostrukim izazovom 2021 - obuzdavanjem kovida-19 dok pokušava da ostvari ekonomski oporavak, rješavanjem haosa izazvanog bregzitom i izbjegavanjem ustavne krize i raspada Ujedinjenog Kraljevstva. „Gardijanov“ kolumnista kaže da će škotska premijerka Nikola Stardžon imati ključnu ulogu u sve tri drame, ali bi mogla dominirati inicijativa njene Škotske nacionalne stranke za ostvarenje nezavisnosti.

Ako SNP pobijedi na izborima za škotski parlament u maju, pokrenuće inicijativu za drugi referendum, ali je britanski premijer Boris Džonson poručio da neće dozvoliti još jedan plebiscit. Stardžon je popularna, ali mnogi Škoti kažu da su zdravlje i ekonomija važnija pitanja od nezavisnosti.

Jun - Hasan Rohani

Rohani
Rohanifoto: Reuters

Predsjednički izbori u Iranu 18. juna i odlazak Hasana Rohanija, koji se ne može kandidovati za treći mandat, mogli bi biti prekretnica za Bliski istok. Tisdal kaže da je Rohani razočarao - nije sproveo obećanje reforme i njegovu vladavinu su obilježili represija kod kuće, ekonomska recesija izazvana kovidom, korupcijom i sankcijama SAD. Rohani makar nije bio protiv dijaloga sa Zapadom i imao je umjereni, pragmatični pristup. Ako na izborima pobijedi kandidat antizapadnih konzervativaca i vojnih šefova, to bi moglo uništiti šanse za novi početak sa Teheranom.

Od karaktera ere nakon Rohanija zavisiće puno toga u regionu. Sukob Irana sa Izraelom, koji se vodi preko posednika u Libanu, Siriji, Iraku i Gazi, mogao bi se pojačati ako tvrdolinijaši osvoje vlast, ocjenjuje Tisdal. A takođe i regionalno nadmetanje sa arapskim državama u Zalivu dok Saudisjka Arabija razmatra pomirenje sa Izraelom, nakon što su to učinili UAE i Bahrein. Iranski umjerenjaci se nadaju da će Bajdenova ponuda ublažavanja sankcija okrenuti izbore u njihovu korist.

Ova godina bi mogla donijeti i još jedan veliki momenat na Bliskom istoku - političku propast Benjamina Netanjahua, izraelskog premijera sa najdužim stažom. On je suočen sa optužbama za korupciju i prevaru, a njegova vladajuća koalicija je na klimavim nogama. Ipak, bez obzira na to ko će ga naslijediti, nade Palestinaca za nezavisnu državu mogle bit biti dodatno podrivene novim sporazumima arapskih država sa Izraelom i između sebe, piše Sajmon Tisdal.

Jul - Si Đinping

Si Đinping
Si Đinpingfoto: AP Photo

Tog mjeseca se obilježava 100. godišnjica kineske Komunističke partije koju je, između ostalih, osnovao Mao Cedung.

U „Gardijanovoj“ analizi se navodi da kineski savremeni Mao, de fakto doživotni predsjednik Si Đinping, možda ima još veću ličnu moć. Kina je pod njegovom dirigentskom palicom prešla put od „mirnog uspona“ do agresivnog potencijalnog hegemona, ocjenjuje se i prognozira da ćemo 2021. svjedočiti sve većem koordinisanom zapadnom suprotstavljanju.

Pokušaji Kine da zastraši države poput Australije i Kanade uzimanjem talaca i blokadom uvoza, prezir prema evropskim zemljama poput Britanije i spremnost da prkosi velikim konkurentima kao što su Indija i SAD nagovještava tešku godinu još dubljeg trvenja na nekoliko frontova, piše u analizi.

Među žarištima su napadi Pekinga na demokratiju u Hong Kongu i na Tajvanu, vojno nagomilavanje, kršenje ljudskih prava, globalna ekspanzija kineskih tehnoloških kompanija, zapadne trgovinske sankcije i protekcionizam te strateško nadmetanje za resurse i uticaj u Aziji, Evropi, Africi i Latinskoj Americi, kao i u svemiru.

„Intenzivna rasprava u Britaniji o saradnji sa Kinom - posebno oko kineskog ulaganja u kritičnu bezbjednosnu infrastrukturu poput komunikacija i nuklearne energije - vodiće se širom Evrope, gdje Peking mami razočarane članice EU i balkanske zemlje koje nisu dio bloka, poput Srbije“, piše Tisdal.

Bajden je rekao da želi da smanji tenzije, ali neće ukidati sankcije dok ekonomija SAD ne ojača i dok se ne okupe koalicije predvođene SAD koje će parirati Kini u njenoj globalnoj igri.

Avgust - Antonio Gutereš

Gutereš
Guterešfoto: Reuters

Olimpijada 2020. doživjeće vrhunac u Tokiju u avgustu ukoliko ne bude ponovo odgođena. Duh globalne saradnje biće potrebniji 2021. nego ikad ranije s obzirom na to da se svijet oporavlja od pandemije. Tisdal ističe da će tu borbu predvoditi generalni sekretar UN Antonio Gutereš.

Bogatije države mogu naći svoje načine da izbjegnu kovid, ali je na Guterešu i agencijama UN da osiguraju da na kraju svi budu bezbjedni. Ove godine, humanitarna pomoć i zaštita će biti potrebna za rekordnih 235 miliona ljudi.

Nezavisno Udruženje narodna vakcina predviđa da će ljudi u do 70 država sa nižim prihodima biti gubitnici „trke za vakcinom“ 2021.

Postojeći izazovi, poput nestašice vode, pogodiće više od tri milijarde ljudi ove godine. Šest država - Avganistan, Jemen, Burkina Faso, Demokratska Republika Kongo, Nigerija i Južni Sudan, suočeni su sa glađu ove godine.

Septembar - Angela Merkel

Merkel
Merkelfoto: Reuters

Savezni izbori u septembru ispratiće u političku penziju Angelu Merkel, njemačku kancelarku od 2005. i prvu ženu na toj funkciji. Tisdal smatra da će njen odlazak biti prekretnica za Njemačku i Evropu. Trka za njenog nasljednika na mjestu lidera Hrišćanskih demokrata kulminiraće ovog mjeseca. Septembarski izbori bi mogli donijeti velike promjene, a pažnja će biti naročito usmjerena na Zelene i ultradesničarsku Alternativu za Njemačku.

„Gubitak Merkel kao stabilnog i ujedinjujućeg uticaja osjetiće se jako unutar EU, posebno povodom ključnih pitanja poput usklađivanja eurozone, budžeta EU i NATO. Makron ima viziju snažnije i integrisanije ‘globalne Evrope’ koja se bori za svoje vrijednosti i interese. Merkel je često pritiskala kočnicu. Njen odlazak i približavanje izbora u Francuskoj mogli bi dovesti do izlivanja francusko-njemačkih tenzija“, piše Tisdal.

On ocjenjuje da će podrška evropskim ultradesničarskim populističkim strankama biti značajan faktor i 2021, naročito u raspravi oko migracije.

„Sa novom američkom administracijom usredsređenom primarno na domaće probleme, kineskim tenkovima metaforično parkiranim na njenom travnjaku, i Rusijom koja je kao komšija iz pakla, Evropa je suočena sa godinom izazova koji bi mogli dodatno testirati njeno jedinstvo”, ističe Tisdal.

Oktobar - Vladimir Putin

Putin
Putinfoto: REUTERS

Putin je rođen u Sankt Peterburgu, tadašnjem Lenjingradu, 7. oktobra 1952, 35 godina nakon Oktobarske revolucije koja je na kraju stvorila Sovjetski Savez. Ove godine se obilježava 30 godina od raspada SSSR-a. U „Gardijanovoj“ analizi se navodi da je bivši špijun KGB-a političku karijeru posvetio pokušajima da oživi sovjetsko carstvo. „Putinu će možda biti potrebna nova Oktobarska revolucija da sačuva jedinstvo današnje Rusije“, kaže Tisdal.

On navodi da Putin djeluje umorno i izolovano, da mu opada popularnost, a i prihodi Rusije od nafte. Tisdal dodaje da propadaju i Putinovi osvajački pohodi u komšiluku. Demonstranti u Bjelorusiji odolijevaju represiji, antiruski i prodemokratski pokreti u Ukrajini, Moldaviji, Gruziji i Kirgistanu su jaki. Rat između Jermenije i Azerbejdžana je, smatra Tisdal, pokazao ograničenja ruske moći.

„Nakon dvije decenije otimanja teritorije, atentata, neobuzdane korupcije i subverzije, Putin ima malo međunarodnih saveznika. Rusija je pod sankcijama EU i SAD. Tramp, uvijek čudno snishodljiv, je otišao. Zapadne države prema Putinu uglavnom osjećaju strah i gnušanje. Priča o vojnom savezu sa Kinom je odraz njegove slabosti. Ukratko, on djeluje ranjivo“.

Novembar - Žair Bolsonaro

Bolsonaro
Bolsonarofoto: AP

Velika Britanija će biti domaćin konferencije UN o klimi u novembru, u nadi da će dati novi podstrek Pariskom sporazumu iz 2015.

Ljudi i dalje nanose ogromnu štetu planeti, kaže šef UN Antonio Gutereš. Milion vrsta je u opasnosti od izumiranja. Ekosistemi nestaju pred našim očima. On želi da sve vlade proglase klimatsko vanredno stanje 2021.

Tisdal piše da na čelu „samoubilačkog rata protiv prirode“ stoji desničarski populistički predsjednik Brazila Žair Bolsonaro. Krčenje šuma u Amazoniji, vitalnom skladištu ugljenika koje usporava globalno zagrijavanje, je na najvećem nivou posljednjih deset godina i ubrzalo se od Bolsonarovog dolaska na vlast. „Takvo ekološko huliganstvo moglo bi se pogoršati 2021“, ističe Tisdal.

Ohrabruju obećanja država o smanjenju emisija štetnih gasova, ali će se ove godine svakako ubrzati borba sa vremenom za spas planete.

Decembar - Kim Džong Un

Kim Džong Un
Kim Džong Unfoto: Reuters

U decembru će biti tačno 10 godina otkad je Kim Džong Un naslijedio oca Kim Džong Ila na poziciji vrhovnog lidera Sjeverne Koreje. Trampovi hvalisavi napori da postigne sporazum sa Kimom o okončanju programa nuklearnog i balističkog oružja su propali, ali Bajden nema novih ideja. Tisdal kaže da zabrinjavajuće pitanje za ovu godinu glasi hoće li Kim nastaviti nuklearne probe.

Pojaviće se čak veći izazovi povodom nuklearne proliferacije, predviđa britanski novinar. Mogao bi porasti strah da Iran pokušava da se domogne atomske bombe, posebno u nuklearno naoružanom Izraelu. Saudijci bi mogli nastojati da steknu paralelni nuklearni kapacitet. Razlog za povećanu zabrinutost, on vidi u pograničnim tenzijama između nuklearnih sila Kine i Indije, te između Indije i Pakistana.

Bajden namjerava da produži sporazum sa Moskvom o kontroli naoružanja koji ističe u februaru. Međutim, ni on ni niko drugi ne nudi denuklearizaciju ove godine.

Većina članica UN je ratifikovala sporazum o zabrani nuklearnog oružja koji stupa na snagu 22. januara. Iako mu nedostaje snaga, to je korak koji budi nadu, zaključuje Tisdal.

Bonus video: