Kako se biraju prijestonice: Položaj, istorija, politika i hirovi autokrata

Kao grad na čelu teritorije prijestonica je povezana sa državom i treba da bude simbol jedinstva, međutim ona je često rezultat političkih kompromisa i ekonomskih računica
135 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 10.12.2017. 16:02h

Oči svijeta su ponovo uperene u Jerusalim, koji je predsjednik Sjedinjenih Država Donald Tramp zvanično priznao kao prijestonicu Izraela uprkos upozorenjima saveznika i arapskog svijeta da to ne čini.

Grad - gdje se nalaze sveta mjesta za Jevreje, hrišćane i muslimane - jedinstveno je i simbolično mjesto, i njegov status je jedna od ključnih tema oko koje se sukobljavaju Izrael i Palestinci.

Izrael je proglasio Jerusalim za prijestonicu i sjedište vlade, ali do sada to zvanično nije priznavala nijedna druga zemlja.

Međutim, neslaganje sa američkom odlukom pokreće pitanja o tome šta je potrebno da neki grad bude izabran za prijestonicu i šta one zapravo predstavljaju. Slijede neki od razloga koji stoje iza odabira prijestonica.

Sredstvo kontrole, simbol jedinstva

Kao grad na čelu teritorije, prijestonica je povezana sa državom i u njoj je smješteno sjedište vlade i, ukoliko postoji, obično i plemstvo.

Prijestonicu je neophodno štititi, ali takođe treba da bude pogodna za sprovođenje kontrole i projektovanje jedinstva. Iz tog razloga mnoge prijestonice su izgrađene u centru država.

Madrid se nalazi skoro u samom centru Pirinejskog poluostrva, dok je Abudža, koja je postala prijestonica Nigerije 1991. izgrađena kao potpuno novi, geografski centralni grad u znak jedinstva države podijeljene duž vjerskih i geografskih linija.

Slično tome, Brazil je premjestio svoju prijestonicu iz priobalnog, krcatog Rio de Ženeira u kontinentalnu Braziliju 1961. Zamisao je, kako je to opisao arhitekta Oskar Nimajer, bila da se izgradi potpuno nova prijestonica „u cilju napretka unutrašnjosti Brazila“.

Politički kompromis

Za razliku od duboko podijeljenog Vašingtona današnjice, osnivanje američke prijestonice u Vašington DC-u 1790. je bilo zasnovano na političkom kompromisu. Aleksandar Hamilton i sjeverne države su željele da se savezna vlada pozabavi dugovima država i postigli su dogovor sa Tomasom Džefersonom i Džejmsom Medisonom, koji su željeli prijestonicu na Jugu.

Džordž Vašington je izabrao tačno mjesto na rijeci Potomak, a ostalo je istorija.

U Australiji, znatiželjni turisti su često šokirani kada saznaju da Sidnej nije prijestonica, i obično im govore da je kontinentalna Kanbera izgrađena kao „ruralna prijestonica“ kao kompromisno rješenje između najvećeg australijskog grada i njegovog rivala na jugu Melburna.

Pojedini istoričari međutim tvrde da to nije istina, i da su velike žege u Sidneju i Melburnu tokom ljeta jedan od glavnih razloga iza izbora svježije Kanbere.

„Najznačajniji razlog, sa kojim se većina političara tog vremena saglasila, je bio taj da bijelci mogu da istinski napreduju samo ukoliko žive u hladnijoj klimi“, kazao je istoričar Dejvid Hidon.

Komplikovana istorija

Berlin ili Bon? To je bilo pitanje kada je pao Berlinski zid 1989. godine a ujedinjena Njemačka je morala da izabere prijestonicu.

Tokom višegodišnjih podjela Hladnog rata, Bon je bio prijestonica Zapadne Njemačke a istočni Berlin je bio prijestonica Istočne Njemačke (Njemačke Demokratske Republike).

Danas, rijetki turisti koji obilaze noćne klubove Berlina i fotografišu živopisne ostatke Zida uopšte znaju za Bon. Međutim, odluka o tome koji od ova dva grada će biti prijestonica donijeta je sa samo nekoliko glasova razlike u Bundestagu 20. juna 1991. Berlin je trijumfovao sa 337 glasova u odnosu na Bon za koji je glasalo 320 poslanika.

Dok su se Njemci premišljali između dva grada, Južna Afrika ima čak tri prijestonice. Ogranci vlasti su podijeljeni na Kejptaun (zakonodavni), Pretoriju (administrativni) i Blumfontejn (pravosudni), dok je Ustavni sud smješten u Johanesburgu.

Ovo datira još od stvaranja Južnoafričke unije 1910. poslije ujedinjenja četiri britanske kolonije i kada nije mogao biti postignut dogovor oko toga gdje će biti prijestonica.

Nakon okončanja aparthejda 1994, postojala je inicijativa da nova prijestonica bude stvorena poput Kanbere ili Brazilije kako bi se omogućio novi početak, ali to nikada nije realizovano.

Hirovi autokrata

Astana - koja je postala prijestonica Kazahstana 1997 - je blještavo futurističko igralište i totem ambicija autoritarnog predsjednika Nursultana Nazarbajeva, koji vlada zemljom od 1991. godine.

Među obilježjima grada je Palata mira i harmonije - betonska i staklena piramida koju je dizajnirao Norman Forster i koja se može pohvaliti operskom dvoranom sa 1500 sjedišta.

Grad izložen naletima vjetrova u smrznutoj stepi se kratko zvao Akmola ali je ime promijenjeno u Astana je prvi izbor u prevodu znači „bijeli grob“.

Jedna druga država - Mjanmar (nekadašnja Burma) - takođe ima zabačenu prijestonica i to četiri puta veću od Londona.

Grad Nejpijdo izgrađen 2005. kao izolovano sklonište za paranoičnu vojnu vladu, prije nego što je država počela trnovitu demokratsku tranziciju.

Ogromna prijestonica ima sve - velike puteve, zoološki vrt i terene za golf - ali jako malo ljudi.

Sveti grad sa različitim imenima i poprište milenijumskih sukoba

Jerusalim je sveti grad za tri najveće monoteističke vjeroispovijesti: judaizam, hrišćanstvo i islam, i svaka od njih tamo ima mjesta od velikog religijskog značaja.

Oko Jerusalima su se više od milenijum borili njegovi stanovnici, Rimljani, krstaši, Otomani i Britanska imperija, ali i moderne države Izrael i njeni arapski susjedi.

Izraelska vlada smatra Jerusalim vječnom nedjeljivom prijestonicom svoje države, mada nije međunarodno priznata.

Jednako snažno osjećaju Palestinci i tvrde da Istočni Jerusalim mora biti prijestonica buduće palestinske države. Grad čak ima različita imena. Jevreji ga zovu Jerusalim, ili Jerušalajim, a Arapi ga zovu Al Kuds, što znači sveti.

Međutim, značaj tog grada seže mnogo dalje od ove dvije strane koje su najneposrednije uključene.

U srcu jerusalimskog Starog grada je brdo koje je Jevrejima širom svijeta poznato kao Har ha-Bajit, ili Brdo hrama, a muslimanima kao al-Haram al-Šarif, ili Plemenito svetilište.

Tamo su se nalazili jevrejski hramovi ali sve što je ostalo od njih iznad zemlje je zaštitni zid za temelje koji je izgradio judejski vladar Herod Veliki. Poznat je kao Zapadni zid ili Zid plača, koji je sveto mjesto molitve za Jevreje.

Nedaleko od Zida, i gledajući na njega, nalaze se dva muslimanska sveta mjesta, Kupola na stijeni i džamija Al Aksa, koja je izgrađena u 8. vijeku.

Muslimani Al Aksu smatraju trećim najsvetijim mjestom u islamu, nakon Meke i Medine.

Jerusalim je takođe važna hodočasnička destinacija za hrišćane, koji na njega gledaju kao mjesto gdje vjeruju da je propovjedao Isus Hrist, gdje je umro i vaskrsnuo.

Kada je okončana britanska uprava 1948. godine, jordanske snage su okupirale Stari grad i arapski Istočni Jerusalim. Izrael je osvojio Istočni Jerusalim od Jordana 1967. godine tokom rata na Bliskom istoku i pripojio ga u potezu koji nije dobio međunarodno priznanje.

Izraelski parlament je 1980. godine usvojio zakon kojim „cijeli i ujedinjeni“ grad Jerusalim proglašava prijestonicom Izraela, ali Ujedinjene nacije Istočni Jerusalim smatraju okupiranim, i status grada spornim dok ne bude riješen u pregovorima između Izraela i Palestinaca.

Druge države su imale ambasade u Jerusalimu u prošlosti, ali su ih izmjestile iz grada prije nekoliko godina.

Kralj Jordana je zadržao ulogu čuvara muslimanskih svetih mjesta.

Tenzije su u Jerusalimu velike, a nasilje je i ranije izbijalo zbog pitanja suvereniteta i religije.

Godine 1969. jedan australijanski mesijanski hrišćanin je pokušao da spali džamiju Al Aksu. Nije uspio u tome, ali je šteta načinjena.

Politička klima na Bliskom istoku je bila toliko nabijena - svega dvije godine nakon Šestodnevnog rata - da je odjekivalo širom arapskog svijeta.

Izraelski političar Arijel Šaron je 2000. godine, tada opozicioni lider, poveo grupu izraelskih poslanika do Brda hrama/al-Harama al-Šarifa. Palestinci su protestovali, i izbili su nasilni sukobi koji su veoma brzo ekslairali u drugi palestinski ustanak, takođe poznat kao Al Aksa intifada.

Smrtonosni sukobi takođe su se dogodili u julu ove godine nakon što je Izrael postavio metalne detektore na ulazu u kompleks nakon što su napadači ubili dvojicu izraelskih policajaca.

U posljednje vrijeme, palestinske frakcije pozivaju na proteste, a arapski lideri širom Bliskog istoka upozoravaju da će jednostrano američko priznanje Jerusalima kao prijestonice Izraela izazvati nove nerede i ugorziti napore za oživljavanje mirovnih pregovora između Izraela i Palestinaca.

U petak su pale prve žrtve sukoba koje je izazvala odluka SAD da Jerusalim prizna za prijestonicu Izraela.

Galerija