MEĐUNARODNA ZAJEDNICA DA SE UKLJUČI PRIJE NEGO ŠTO BUDE PREKASNO

Etiopiji prijeti sudbina Jugoslavije

Retorika slična onoj koju koristi premijer Abij Ahmed, prije tri decenije bila je uvod u etničko čišćenje i genocid na Balkanu

23603 pregleda 16 komentar(a)
Izgladnjivanje se koristi kao sredstvo pokoravanja Tigrejaca, Foto: GIULIA PARAVICINI
Izgladnjivanje se koristi kao sredstvo pokoravanja Tigrejaca, Foto: GIULIA PARAVICINI

Premijer Etiopije Abij Ahmed nedavno je rekao da je njegova zemlja “suočena sa neprijateljem koji je kancer Etiopije.” On je napravio jezivu razliku između etiopskih Tigrejaca i drugih u zemlji, opisujući “djecu Etiopije” kao “žito”, a tigrejske oponente kao “kukolj” koji se “mora iskorijeniti tako da nikad više ne izraste”.

Prije trideset godina, u mojoj rodnoj zemlji, Jugoslaviji, slična dehumanizujuća retorika bila je uvod u etničko čišćenje i genocid. Ne postoje dvije iste zemlje ili sukobi. Ali, zbog paralela sa Jugoslavijom, plašim se za narod Etiopije: za one koji trpe nasilje i za one u čije ime se ono sprovodi.

Kao i Etiopija danas, Jugoslavija je bila velika, multietnička država sa nedavnom istorijom diktature i prolazila je kroz period političkih promjena. Pokušaji da se Jugoslavija silom pretvori u Veliku Srbiju (a neki od njih u Veliku Hrvatsku) propali su - ali tek nakon četiri godine rata, genocida i raspada zemlje. Trideset godina kasnije, posmatram Etiopiju i bojim se da bi se istorija mogla ponoviti.

Rat u Jugoslaviji počeo je polako, ali namjerno. Političari su pojačali nacionalizam da bi unaprijedili svoje karijere, i prihvatili rat i genocid da bi “zaštitili” svoj narod kao krajnji izraz tog nacionalizma. Mašinerija savezne jugoslovenske države bila je okrenuta protiv dijela stanovništva koji se smatrao “pogrešnim”, a oružane snage su korištene za ubijanje upravo onog naroda koji je trebalo zaštititi.

Borbe su počele u jednom regionu i proširile se na druge. Zvjerstva su podstakla nova zvjerstva. Međunarodna zajednica, koja je u početku ćutala, na kraju se umiješala i zamrznula rat - ali tek nakon što se pokazala, u najboljem slučaju kao nesposobna, a u najgorem aktivno štetna, tokom prethodne četiri godine. Jugoslavija se raspala na pet nacija. Danas, nakon daljih sukoba, taj region čini sedam nacija - a i dalje ga žestoko pogađaju tenzije i nacionalističke aspiracije.

Sukobi u Tigraju traju devet mjeseci. Za to vrijeme smo čuli stravične izvještaje o zvjerstvima, masakrima, pljačkama i sistematskom seksualnom nasilju. Pristup humanitarnoj pomoći namjerno je otežan, a postoje i znaci da se izgladnjivanje namjerno koristi kao oružje za pokoravanje Tigrejaca.

Abijeve riječi su upozorenje da bi sukob mogao da se pogorša. Oni podstiču Etiopljane da se okrenu protiv Tigrejaca - “da ih iskorijene”. On uvredama cilja “huntu”, ali izgleda da se pričom o žitu i kukolju svi Tigrejci predstavljaju kao inferiorni.

On zna da je ono što predlaže brutalno: Kaže: “Iako smo ujedinjeni povodom cilja, možda ćemo se sporiti oko sredstava”. Ali, on je odlučan: “Djeca Etiopije su identifikovala svog neprijatelja. I oni znaju šta da rade. I oni će to učiniti.”

Vojna operacija u Tigraju više se ne predstavlja samo kao policijska operacija, već kao napor cijele nacije da se ukloni smrtna prijetnja - prijetnja definisana na osnovu etničke pripadnosti.

Kao što su se borbe u Jugoslaviji proširile i zahvatile različite nacije koje su činile državu, tako postoje znaci da su druge regije Etiopije i njeni susjedi uvučeni u tamošnji sukob. Eritrejski vojnici i amharske etničke milicije aktivni su u Tigraju tokom sukoba, i vjerovatno počinili teške zločine, a odbrambene snage Tigraja su govorile o tome da će se protiv njih boriti u Eritreji i Amhari.

Tigrajske snage su nedavno ušle u susjedni region Afar, sa deklarisanom namjerom da “degradiraju borbene sposobnosti neprijatelja”. Kao što je Jugoslavija pokazala, kad rat počne, sve teže ga je obuzdati. Tvoj neprijatelj je tvoj neprijatelj, gdje god da je. Veliki dio sukoba u Jugoslaviji proizašao je iz nadmetanja za vlast u naciji koja se raspada. Sporadično međuetničko nasilje nije strano Etiopiji. Nije teško zamisliti rat u Tigraju i slabljenje centralne države koju bi izazvao i otvorio prostor za dalje sukobe.

Devedesetih godina prošlog vijeka, dok se Jugoslavija raspadala, zapadne države nisu bile voljne da djeluju sve dok nije bilo prekasno. Danas u Etiopiji možemo vidjeti znake iste neaktivnosti. Veličina i važnost te države - razlog zbog kojeg bi tamošnji sukob mogao biti tako razoran - koče nas, a vlade su, uključujući našu u Ujedinjenom Kraljevstvu, očigledno nevoljne da rizikuju narušavanje trgovinskih veza ili odnosa sa važnim partnerom i regionalnom karikom.

Slično tome, Afrička unija nije govorila ili djelovala toliko efikasno koliko ta kriza zaslužuje: Sjedište joj je u Adis Abebi, a Etiopija ima značajan uticaj na ključna tijela poput Vijeća za mir i bezbjednost. Sjećanja na Abijevu Nobelovu nagradu za mir od prije samo dvije godine možda i dalje bude nadu nekih ljudi da će doći do mirnog rješenja.

Rat u Jugoslaviji počeo je govorima, političkim sporovima i manjim sukobima. On se nastavio i širio, dijelom zbog odsustva međunarodne akcije. Vrijeme je da se međunarodna zajednica pokrene i uloži usaglašenije diplomatske napore za osiguranje mira u Etiopiji. Nikada nije kasno za učenje lekcija iz istorije

Međutim, kada premijer govori o svojim protivnicima kao o korovu i kanceru, kada se silovanje i glad koriste kao oružje, i kada se čini da je nacija na putu koji bi mogao dovesti do kolapsa, nije moguće održati normalne odnose. Naša vlada i međunarodna zajednica trebalo bi da za sada ostave po strani dublje trgovinske veze sa Abijevom vladom i prihvate da je potrebno uložiti velike diplomatske napore u cilju rješavanja sukoba.

Trebalo bi da podržimo Afričku uniju i nastojimo da postignemo zajednički stav i sa Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom, kako bismo pomogli različitim zaraćenim stranama na putu ka miru - i vratili Etiopiju sa ivice. Trebalo bi da budemo spremni da upotrijebimo sankcije kao podršku toj diplomatiji, ako ona ne donese rezultate - kao što su SAD već učinile.

Rat u Jugoslaviji počeo je govorima, političkim sporovima i manjim sukobima. On se nastavio i širio, dijelom zbog odsustva međunarodne akcije. Vrijeme je da se međunarodna zajednica pokrene i uloži usaglašenije diplomatske napore za osiguranje mira u Etiopiji. Nikada nije kasno za učenje lekcija iz istorije.

Komentar je preuzet

sa portala Politiko

(politico.eu)

Prevela i priredila: A. Šofranac

Preporučujemo za Vas