Lili Ros koračala je ka strancu i zagrlila ga.
16 mjeseci nakon transplantacije koja je Endiju Sendnesu dala lice, a koje je pripadalo Lilinom pokojnom mužu Kalenu, ovo dvoje ljudi su se sreli.
Susret je upriličen u Mayo klinici, na istom mjestu gdje je Sendnes imao 56-časovnu operaciju lica.
Sendnes je skoro deceniju živio bez lica. Krajem 2006. je pušku uperio sebi u bradu i pucao, uništivši sebi veći dio lica. Od tada je izbjegavao kontakt sa spoljnjim svijetom, posramljen od posljedica.
Lilin muž je sebi oduzeo život. Preminuo je u jugozapadnoj Minesoti skoro deset godina nakon Sendesovog nesrećnog slučaja.
Gospođa Ros je dozvolila transplantaciju muževljevih pluća, bubrega i drugih organa. A onda je LifeSource organizacija predložila da se i lice preminulog donira Sendnesu, koji je već bio na listi čekanja za transplantaciju lica.
Rosova supruga je dala saglasnost, uprkos bojazni da će jednog dana vidjeti lice svog muža na nekom strancu.
Rosovo i Sendnesovo godište, krvna grupa, boja kože i struktura lica su se skoro pa savršeno uklapali. Doktor Samir Mardini, hirurg koji je radio na slučaju, kazao je da bi čak dvojica muškaraca mogli da budu i rođaci.
Danas, nešto više od godine nakon operacije, Sendnes se i dalje navikava na stvari koje je deset godina nije radio. Konstantno radi na tome da njegovi nervi sinhronizovano funkcionišu sa novim licem, uvježbava pokrete lica i pokušava da poboljša svoj izgovor. Na cijelom slučaju je radio tim od preko 60 medicinskih profesionalaca.
Lili Ros se plašila susreta sa Sendnesom, plašila se sličnosti koje bi on sada mogao imati sa njenim suprugom.
Ipak, bez očiju, čela i istaknutih obraza, Lili kaže da je sličnost bila manja nego što je očekivala.
Sendnesa je upoznao i mali Leonard, koji je još bio u Lilinom stomaku kada je ostao bez oca.
Na dan susreta, znatiželjno je gledao u Sendnesa. Kasnije je čak zatražio i da ga uzme u naručje.
Galerija
Bonus video:
