U Kini radi mnogo dopisnika stranih medija, ali se oni sve češće ometaju u izvještavanju. Jedna anketa pokazuje sa kakvim se sve pritiscima suočavaju i zbog čega sve više redakcija povlači novinare iz Kine.
Međunarodni dopisnici u Kini žale se na „neviđene prepreke“ u izvještavanju iz zemlje. U godišnjem istraživanju Kluba stranih dopisnika (FCCC), čak 99 odsto njih je reklo da uslovi rada ne zadovoljavaju međunarodne standarde.
„FCCC je zabrinut zbog vrtoglavog tempa kojim opada sloboda medija u Kini“, navodi se u izvještaju o rezultatima ankete koju je popunilo 127 dopisnika stranih medija.
S obzirom na Zimske olimpijske igre u Pekingu, koje počinju u petak (4. februar), 60 odsto ispitanika kritikovalo je organizatore zbog nedovoljnih informacija o događajima unaprijed. Trećina se žalila da su isključeni iz događaja koji su bili otvoreni za druge medije. Kao problemi u svakodnevnom radu navode se uskraćivanje viza, nadgledanje, zastrašivanje i uznemiravanje.
Izvještavanje sa sigurne udaljenosti
Pozivajući se na borbu protiv korone, vlasti su zabranile putovanja s ciljem pisanja reportaža ili odbijale zahtjeve za intervjue. Gotovo polovina ispitanih (46 odsto) izjavila je da nema dovoljno osoblja jer određeni strani mediji ne mogu dovesti novinare u zemlju. „Kao rezultat toga, izvještavanje iz Kine trpi“, napominje FCCC.
Dopisnici kojima nije dopušten ulazak u Narodnu Republiku borave u Tajpeiju, Singapuru, Sidneju, Seulu ili Londonu. „Novinarsko izvještavanje o Kini sve više postaje vježba izvještavanja iz daljine.“
Dopisnici koji borave u zemlji kažu da su izloženi znatnim ograničenjima. Njih 62 odsto je reklo da su ih policija ili drugi zvaničnici barem jednom spriječili u izvještavanju. Čak 88 posto onih koji su posjetili regiju Sinđang na sjeverozapadu Kine izjavili su da su bili proganjani.
Vođstvo u Pekingu našlo se pod međunarodnim kritikama zbog odnosa prema muslimanskoj manjini Ujgurima u toj provinciji. Prema navodima organizacija za ljudska prava, više od milion ljudi u zatočeničkim logorima prisiljeno je da promjeni vjeru, kulturu i jezik, a neki su i fizički zlostavljani. Kineska vlada pak govori o „obrazovnim centrima“ koji služe za borbu protiv islamističke radikalizacije.
U zatvor bez konkretnih optužbi
Demokratske strukture u Hongkongu takođe su se našle na udaru kritike. Bivša britanska kolonija zapravo bi trebalo da uživa autonomiju do 2047. godine, ali kontroverzni zakon o bezbjednosti uveden 2019. daje kineskim vlastima široka ovlašćenja u odnosu prema kritičarima. Mnogi nezavisni mediji u Hongkongu od tada su prekinuli rad ili podlegli pritisku.
Više od četvrtine anketiranih novinara zna da su ljudi koje su koristili kao izvore informacija uznemiravani, hapšeni ili ispitivani. Čak 92 odsto prijavilo da su im sagovornici otkazali razgovore, navodeći da im je za razgovor sa stranim medijima potrebno dopuštenje poslodavaca ili zvaničnika.
Australijski novinar Čeng Lai, koji je radio za državnu televiziju CCTV, kao i Haze Fan, kineska saradnica financijske agencije Blumberg, u pritvoru su više od godinu dana. „Konkretne optužbe nisu spominjane – postojale su samo nejasne naznake da je u pitanju državna bezbjednost“, rekao je Dejvid Reni iz britanskog časopisa Ekonomist.
Čini se da su kineske vlasti takođe ohrabrivale postupke protiv stranih dopisnika. Napadi na internetu, koje podržava država, otežavaju posao stranim dopisnicima. Tako se podstiče osjećaj u kineskoj javnosti da su strani mediji neprijateljski nastrojeni, napominje FCCC. Nekoličina dopisnika koji su na ovaj način bili napadnuti i njihove porodice napustili su zemlju zbog uznemiravanja.
Bonus video:
