Fijasko kineske kovid-strategije: Diktatura izgubila osjećaj - odojčad se odvajaju od roditelja, ubijaju se ljubimci...

Kad je raspoloženje ljudi u Šangaju bilo na najnižoj tački, Komunistička partija je ozbiljno zahtijevala od njih da noću otvaraju prozore i pjevaju propagandne pjesme o predsjedniku Siju Đinpingu i partiji. Iako su ljudi otvorili prozore, nisu pjevali već su glasno psovali i urlali

16394 pregleda 5 komentar(a)
Detalj iz Šangaja, Foto: Reuters
Detalj iz Šangaja, Foto: Reuters

Gladni zaključani ljudi u Šangaju, umlaćivanje pasa i mačaka, prazni rafovi u Pekingu… Kinesko vođstvo upravo doživljava fijasko politike potpunog suzbijanja kovida.

Kinesko komunističko vođstvo potpuno je izvan sebe: sada se zapečaćuju vrata i čitavi stambeni blokovi se ograđuju kako stanovnici više ne bi mogli da ih napuštaju. Strategija "nula kovida" pred očima svijeta pretvorila se u fijasko, za koji ljudi gorko plaćaju oduzimanjem ionako vrlo ograničenih prava. A uz sve tu je i haotična opskrba hranom i ljekovima.

Nijedna od tih mjera neće zaustaviti pandemiju, jer to može učiniti samo efikasna vakcina, a u Sijevom carstvu je još nema. No nomenklatura i dalje kategorički odbija zapadne vakcine.

Zaključavanje ljudi u Šangaju je još jedno zastranjenje diktature koja je izgubila svaki osjećaj za mjeru: odojčad se odvajaju od roditelja i, nagurana u krevece, prepuštaju sudbini. Fotografije koje dokumentuju ovu sramotu obišle ​​su svijet.

Vlasti motkama ubijaju kućne ljubimce koje su ljudi slali van kako bi mogli da sami love hranu. Ljude, koji gladni više nisu mogli da izdrže u stanovima tukle su i zlostavljale bande nasilnika – koje je poslala vlast.

Kad je raspoloženje ljudi u Šangaju bilo na najnižoj tački, Komunistička partija je ozbiljno zahtijevala od njih da noću otvaraju prozore i pjevaju propagandne pjesme o predsjedniku Siju Đinpingu i partiji. Iako su ljudi otvorili prozore, nisu pjevali već su glasno psovali i urlali.

I u Pekingu se građani sada pozivaju na masovna testiranja, što oni shvataju kao uvod u lokdaun sličan onom u Šangaju. No, zaraza se neće zaustaviti na ove dvije metropole: u Kini čak i manji gradovi, čija imena gotovo niko ne zna u ostatku svijeta, imaju više od deset miliona stanovnika.

U međuvremenu partijska propagandna mašina radi punom parom jer je bitno izbjeći proteste u cijeloj državi. Mediji, koji su gotovo svi pod striktnom državnom kontrolom, puni su fotografija povrća i šire optimizam.

Ali stvarnost je drugačija: nakon što su ljudi nagomilali zalihe, police u supermarketima su prazne. Očekuju se i razorni učinci na kinesku ekonomiju i valutu. Kako je pretovar robe u šangajskoj luci već sedmicama vrlo ograničen, fatalna politika Pekinga vjerovatno će imati negativan uticaj na globalnu ekonomiju, čiji lanci snabdijevanja često zavise od Kine.

Dnevno se u Šangaju bilježi oko 20.000 novozaraženih. Svako ko se razboli mora u državni karantin. Preživjeli izvještavaju o užasnim stvarima koje se tamo dešavaju. Ako se u stambenoj zgradi utvrdi samo jedna zaražena osoba, lokdaun se za sve stanare zgrade produžava za 14 dana.

Ljudi objavljuju snimke na internetu i daju oduška bijesu. No, državna cenzura relativno brzo sve briše. Zato ljudi u ostatku Kine zapravo i ne znaju šta se događa u Šangaju.

Za Sija i njegov kružok sve je ovo fijasko: na jesen će se sastati 20. kongres Komunističke partije, koji bi trebalo da dopusti predsjedniku neuobičajeni treći mandat generalnog sekretara stranke.

Kako do tada ne bi bila na udaru loših ekonomskih podataka i bijesnog stanovništva, Komunistička partija će vladati čeličnom pesnicom. Vrhuška neće dozvoliti da nezadovoljni građani Šangaja dovedu u pitanje njenu moć. Za stanovnike lučke metropole se kaže da imaju svoj identitet i razvijeno samopouzdanje, slično kao i ljudi u Hongkongu.

U vazduhu miriše revolt, ali njegov ishod bi bio vrlo neizvjestan.

Aleksandar Gerlah živi u Njujorku, član je Karnegijevog savjeta za etiku u međunarodnim odnosima (Carnegie Council for Ethics in International Affairs) i pridruženi član Instituta za religiju i međunarodne studije na univerzitetu Kembridž. Doktorirao je u oblastima lingvistike i teologije. Predavao je na Harvardu, kao i na univerzitetima na Tajvanu i u Hongkongu. Povremeno piše autorske tekstove za DW.

Bonus video: