Dječak izgubio cijelu porodicu u izraelskom vazdušnom napadu na Gazu

”Moj jedini hobi je plakanje”

U maju prošle godine Omar Abu al Ouf je 12 sati proveo pod ruševinama, a u napadu su stradali njegovi majka, otac, brat i sestra

11649 pregleda 5 komentar(a)
U urušavanju stambenog bloka u gradu Gazi prošle godine stradala su 44 civila, Foto: Rojters
U urušavanju stambenog bloka u gradu Gazi prošle godine stradala su 44 civila, Foto: Rojters

Omar Abu al Ouf obnavlja školsko gradivo za završne ispite, nadajući se da će dobiti dobre ocjene kako bi ostvario svoj san i postao inženjer. Međutim, ovom 17-godišnjaku je teško da se fokusira. Misli mu stalno lutaju prema porodici, koja je stradala kada je u izraelskom vazdušnom napadu uništena njihova stambena zgrada u gradu Gazi.

”Kao da negdje odluta”, kazala je njegova baba Manar u kući dječakovog ujaka, gdje on sada živi. “Njegova cijela porodica je stradala, bez razloga”.

Ouf je proveo 12 sati ispod srušene zgrade, sa rukom preko tijela njegove 12-godišnje sestre Tale. Njegov brat Tavfik, 17, bio je živ nekoliko sati, razgovarali su jedan sa drugim u mraku, gušeći se od prašine. Tavfik mu je rekao da je njihova majka Rim mrtva, a prije nego što su spasioci došli do njih i Tavfik je preminuo od povreda. Njihov otac Ajman, specijalista interne medicine u glavnoj bolnici u Gazi, takođe je stradao u napadu.

U 11-dnevnom konfliktu prošlog maja između Izraela i Hamasa, palestinske militantne grupe koja kontroliše Pojas Gaze, Ouf je ostao potpuno sam. Godinu dana kasnije, ovaj tinejdžer pati od neuroloških problema u desnoj ruci i nozi. Pokušava da izgradi svoj život, ali i dalje ne uspijeva da shvati šta se dogodilo.

”Ramazan i Bajram su ove godine veoma teški. Nedostaju mi svakog dana. Nijesam ovako zamišljao svoj život”, kazao je on. “Ne izlazim puno. Ponekad me prijatelji obiđu, ali sada svi moramo da učimo. Od tragedije, jedini hobi mi je plakanje”.

Ouf sada živi sa porodicom ujaka nedaleko od njegovog starog doma u stambenoj četvrti gdje su 44 osobe stradale u izraelskom napadu 16. maja prošle godine. To je bio najsmrtonosniji napad u konfliktu, u kojem je ukupno stradalo 256 Palestinaca u Gazi i 14 osoba u Izraelu.

Izraelske odbrambene snage su saopštile da su civilne žrtve u Veda ulici bile “nenamjerne”, izazvane urušavanjem podzemnih temelja Hamasove vojne strukture koja je za sobom povukla i stambeni blok. Grupe za zaštitu ljudskih prava poput Amnesti internešnela tvrde da taj incident može predstavljati ratni zločin.

Godinu dana kasnije, svega pet odsto od 1000 stambenih jeidnica, puteva i druge infrastrukture uništenih u bombardovanju Pojasa Gaze je obnovljeno, navodi se u podacima Hamasovog ministarstva za urbanizam.

Veliki dio UN i drugih sredstava od ekstrenih donatora je često zadržan u dugotrajnim diplomatskim pregovorima ili usljed opstrukcija izraelskih i egipatskih vlasti, koje su blokirale tu oblast od kako je islamistička grupa preuzela kontrolu 2007. De fakto opsada je dovela do kolapsa zdravstvenog sistema, trovanja vode u Gazi i redovnih prekida u snabdijevanju strujom.

Ruševine iz posljednjih borbi su možda raščišćene, ali zjapeće rupe i pješčane parcele zatrpane smećem ostaju kao dnevni podsjetnik na izgubljene živote i domove.

Tenzije izmađa Hamasa i Izraela ponovo rastu. Lideri ove militantne grupe pohvalili su nedavni porast terorističkih napada na Izraelce u kojima je ubijeno 19 osoba, i pozvali palestinske građane u Izraelu i one koji žive u okupiranoj Zapadnoj obali da sprovedu još napada. Hamas je takođe zaprijetio još jednim opštim ratom ukoliko se nastave sukobi kod kompleksa džamije Al Aksa u Jerusalimu.

Kao odgovor, izraelski zvaničnici su navodno prenijeli upozorenje Jahji Sinvaru, najvišem lideru Hamasa u Gazi, da njegovi posljednji govori koji podstiču terorizam daju Izraelu slobodu da vojno odgovori.

Izrael je na dvije nedjelje zatvorio posljednji granični prelaz za većinu od 12000 Palestinaca u Gazi sa dozvolom za rad izvan te oblasti, a izraelski mediji su prenijeli da vlada razmatra da taj broj ubuduće dodatno ograniči.

Gubitak prihoda je doprinio dnevnim mukama u mjestu gdje je cijela jedna generacija odrasla zarobljena u pretrpanoj zagađenoj priobalnoj enklavi.

Ouf, koji je već sve izgubio, kaže da ga ne zanima hoće li biti novog rata. On se nada da će jednog dana napustiti Gazu - možda da bi studirao u inostranstvu - ali mu je naporno da razmišlja o budućnosti.

”Teško je izraziti sve što osjećam”, kazao je on. “Htio sam da naporno radim, da proslavim ispitne rezultate, odem na fakultet... Želio sam da otac bude ponosan na mene. Umjesto toga, ostao sam sam”.

Prevod: N. Bogetić