Nakon godina ekstremne oskudice, pojedini Venecuelanci žive u luksuzu dok drugi jedva preživljavaju. Država, koja prolazi kroz brojne poteškoće, sve više postaje zemlja onih koji imaju, i onih koji nemaju.
U jednoj radnji u prijestonici prodaju se “prada” tašne i televizori od 110 inča za 115 000 dolara. Nedaleko od nje, otvoreno je predstavništvo “Ferarija”, dok jedan novi restoran omogućava dobrostojećim gostima da uživaju u jelu sjedeći na vrhu ogromnog krana sa pogledom na grad.
”Kada ste posljednji put uradili nešto prvi put?” pita domaćin restorana preko mikrofona uzbuđene goste dok pjevuše pjesmu grupe “Koldplej”.
Ovo nije ni Dubai ni Tokio, već Karakas, prijestonica Venecuele, gdje je socijalistička revolucija nekada obećavala jednakost i kraj buržoazije.
Ekonomija Venecuele su urušila prije skoro deset godina, uzrokujući ogroman odliv migranata u jednoj od najgorih kriza u istoriji moderne Latinske Amerike. Sada, postoje znaci da zemlja ulazi u novu, zbunjujuću normalnost, u kojoj su svakodnevni proizvodi lakše dostupni, siromaštvo se smanjuje - a broj bogatih iznenađujuće raste.
Usljed toga, socijalistička vlada autoritarnog predsjednika Nikolasa Madura upravlja ekonomijom koja se poboljšava dok se opozicija muči oko ujedinjavanja i dok Sjedinjene Države popuštaju sankcije na naftu koje su uništavale državne finansije.
Ogroman dio populacije i dalje živi u teškim uslovima, a mada je hiperinflacija koja je uništila ekonomiju ublažena, cijene se i dalje utrostručavaju na godišnjem nivou, a stopa inflacije je među najgorim na svijetu.
Međutim, nakon što je vlada popustila ograničenja na upotrebu američkih dolara kako bi se pozabavila ekonomskim kolapsom Venecuele, poslovna aktivnost se vraća u nekada najbogatiju zemlju regiona.
Kao rezultat toga, Venecuela je sve više zemlja onih koji imaju u izobilju i onih koji jedva preživljavaju, i jedna je od država sa najvećim socijalim razlikama, pokazali su podaci ankete Enkovi, koju je sproveo ugledni Institut za ekonomska i socijalna istraživanja sa Katoličkog univerziteta “Andres Belo” u Karakasu.
Maduro se hvalio da je ekonomija porasla za 15 odsto prošle godine u odnosu na prethodnu godinu i da je takođe zabilježen rast prihoda od poreza i izvoza - mada pojedini ekonomisti naglašavaju da je ekonomski rast obmanjujući jer je uslijedio nakon godina ogromnih padova.
Prvi put poslije sedam godina, siromaštvo je u padu: polovina stanovništva živi u siromaštvu, što je manje u odnosu na 65 odsto iz 2021, pokazala je Enkovi anketa.
Međutim, istraživanje je, takođe, utvrdilo da su najbogatiji Venecuelanci 70 puta bogatiji od najsiromašnijih, što ovu zemlju svrstava u rang pojedinih država u Africi koje imaju najveću stopu nejednakosti u svijetu.
Pristup američkim dolarima često je ograničen na ljude sa vezama sa vladom ili na one koji se bave nezakonitim poslovima. Jedna studija koju je prošle godine sprovela agencija Transparensi internešnel, utvrdila je da nezakonite aktivnosti poput krijumčarenja hrane, dizel goriva, ljudi i gasa predstavljaju preko 20 odsto venecuelanske ekonomije.
Mada pojedini djelovi Karakasa vrve od stanovnika koji sebi mogu priuštiti sve više uvezenih proizvoda, svako treće dijete u Venecueli pati od neuhranjenosti, pokazali su podaci Nacionalne medicinske akademije koji se odnose na period od maja 2022.
Oko sedam miliona Venecuelanaca je prosto odustalo i napustilo domovinu od 2015. godine, pokazali su podaci Ujedinjenih nacija.
Uprkos novom sloganu Madurove administracije - “Venecuela je popravljena”, mnogi preživljavaju od svega jednog dolara dnevno, dok su zaposleni u državnom sektoru izašli na ulice u znak protesta zbog niskih plata.
Dok pojedini djelovi Karakasa vrve od stanovnika koji sebi mogu priuštiti luksuzne uvozne proizvode, svako treće dijete u Venecueli pati od neuhranjenosti
”Moram sve da preispitam”, kazala je Marija Rodrigez, analitičarka u medicinskoj laboratoriji u Kumaniju, malom gradu koji se nalazi 250 milja istočno od prijestonice, objašnjavajući da ona, da bi platila za hranu i školarinu za kćerku, mora da radi dva posla i da pritom prodaje kozmetičke proizvode i pozajmljuje novac od rođaka.
Irelis Himenez, vaspitačica u predškolskoj ustanovi u San Dijego de los Altosu, koji se nalazi na pola sata vožnje od Karakasa, našalila se da njena plata od 10 dolara mjesečno znači “hranu za danas i glad za sjutra”. (Restoran koji dozvoljava gostima da večeraju 45 metara iznad zemlje obroke naplaćuje po 140 dolara).
Uprkos tim poteškoćama, Maduro, čija administracija nije odgovarala na upite za komentar, fokusirao se na promovisanje indikatora državnog ekonomskog rasta.
”Izgleda da se bolesnik oporavlja, zastaje, hoda i trči”, kazao je on u nedavnom govoru, upoređujući Venecuelu sa iznenada izliječenim bolničkim pacijentom.
Promjena strategije Sjedinjenih Država prema Venecueli djelimično je koristila njegovoj administraciji.
U novembru nakon što je Madurova administracija pristala da obnovi pregovore sa opozicijom, Bajdenova administracija je izdala kompaniji Ševron šestomjesečnu licencu, sa mogućnošću produžavanja, za iskopavanje nafte u Venecueli. Dogovor podrazumijeva da se profit koristi za isplatu dugova koje venecuelanska vlada duguje Ševronu.
I mada Sjedinjene Države i dalje zabranjuju kupovinu od državne naftne kompanije, ova zemlja je povećala prodaju nafte koja na crnom tržištu preko Irana ide Kini, tvrde eksperti za energetiku.
Maduro, takođe, izlazi iz izolacije u Latinskoj Americi pošto je regionalno skretanje ulijevo dovelo do otopljavanja odnosa. Kolumbija i Brazil, na čijem čelu su izabrani ljevičarski lideri, ponovo su uspostavili diplomatske odnose. Novi predsjednik Kolumbije, Gustavo Petro, naročito je naklonjen Maduru, u više navrata se sastajao sa njim i sklopio ugovor o uvozu venecuelanskog gasa.
Budući da su predsjednički izbori planirani za sljedeću godinu, a opoziciona paralelna vlada je nedavno raspuštena, Maduro je sve više uvjeren u svoju političku budućnost.
Venecuela je sa prošlogodišnjom stopom inflacije od 234 procenta bila druga u svijetu, poslije Sudana, ali to je tek blijeda sjenka u poređenju sa hiperinflacijom iz 2019. godine, kada je stopa inflacije eksplodirala na 300 000 procenata, pokazali su podaci Svjetske banke.
Sa rastom cijena i proizvodnje, Venecuela je takođe počela da bilježi i rast prihoda od nafte, njenog ključnog izvoza. Državna proizvodnja od skoro 700.000 barela dnevno veća je od prošlogodišnje, iako je bila dvostruko veća 2018. i četiri puta veća u 2013, rekao je Francisko J. Monaldi, saradnik za energetsku politiku Latinske Amerike na Univerzitetu Rajs.
Pristup američkim dolarima često je ograničen na ljude sa vezama sa vladom ili na one koji se bave nezakonitim poslovima. Istraživanja pokazuju da nezakonite aktivnosti poput krijumčarenja hrane, dizel goriva, ljudi i gasa predstavljaju preko 20 odsto venecuelanske ekonomije
Odluka venecuelanske vlade da popusti ograničenja na upotrebu dolara olakšala je pojedinim ljudima da koriste novac koji primaju iz inostranstva. U mnogim slučajevima, zapravo ne dolazi do devizne razmjene. Imućni Venecuelanci sve se više služe digitalnim aplikacijama poput “Zele” kako bi koristili dolare na računima izvan zemlje za plaćanje proizvoda i usluga. Ipak, američki zvaničnici nazivaju ekonomsku sliku Venecuele donekle iluzornom.
”Oni su se prilagodili na veliki broj problema nakon što su uvedene sankcije kroz dolarizaciju”, kazao je Mark A. Vels, zamjenik asistenta državnog sekretara, “stoga tokom vremena počinje da djeluje da su u stanju da dostignu status koji u suštini pomaže tamošnjim elitama, ali siromašni su i dalje veoma, veoma siromašni”. “Dakle ne radi se o tome da je sve mnogo stabilnije i bolje tamo”, dodao je Vels.
Maduro je preuzeo dužnost prije skoro deset godina i zadnji put je izabran 2018. na izborima koji su u velikoj mjeri smatrani prevarom i čije je rezultate odbacila većina međunarodne zajednice.
Rasprostranjeno uvjerenje da je Maduro pobijedio prevarom dovelo je do toga da Nacionalna skupština mjesto predsjednika smatra upražnjenim i upotrijebi ustavnu odredbu kako bi imenovala novog lidera Huana Gvaida, bivšeg lidera studentskog pokreta. Njegovo imenovanje kao legitimnog lidera priznaju desetine zemalja, uključujući i Sjedinjene Države.
Ali kao figura paralelne vlade koja je imala nadzor nad zamrznutim međunarodnim finansijskim računima, on nije imao moć u zemlji.
U decembru, Nacionalna skupština je zbacila Gvaida i sastavila prelaznu vladu, u potezu koji su mnogi posmatrači smatrali podstrekom Maduru. Jedan broj opozicionih ličnosti najavio je da će se kandidovati na izborima zakazanim u oktobru, mada su mnogi politički analitičari skeptični da će Maduro dozvoliti kredibilno glasanje.
”Maduro danas ima opoziciju koja je razjedinjena i rasuta”, kazao je Gvaido u jednom intervjuu. “On takođe ima većinu ljudi protiv njega. On nastavlja da bude diktator bez narodne podrške, sa uništenom ekonomijom za koju je sam kriv, sa profesorima, medicinskim tehničarima, starijim ljudima i radnicima koji protestuju u trenutku kada ovo govorimo”.
Čak i ljudi poput Judžinije Monsalves, koja posjeduje kompaniju za snabdijevanje medicinskih ustanova u Karakasu i školuje dvije kćerke u privatnim školama, negoduje zbog pravca u kojem ide zemlja. Mada pripada višoj srednjoj klasi, ona kaže da mora da vodi računa kako troši novac.
Povremeno izlazi u restorane i posjetila je neke od najluksuznijih radnji u gradu, ali nije ništa kupila.
”Velika većina Venecuelanaca je u komplikovanoj, veoma komplikovanoj situaciji”, kazala je ona.
Monsalvesova smatra da Madurova administracija treba da ode, ali je brine to što su najbolji kandidati protjerani u egzil ili su diskvalifikovani. Opozicija se, kaže ona, nije okupila oko onoga što joj je najpotrebnije: lidera koji može pokrenuti biračko tijelo.
”To najviše želim, kao i mnogi drugi Venecuelanci”, kazala je. “Međutim, istina je da će bez jasne vizije opozicije, jasne platforme jedinstvenog kandidata, to biti teško”.
Prevod: N. Bogetić
Bonus video:
