Izolacija od svijeta je bila oduvijek vodeća ideja svih vladara Sjeverne Koreje, tajnovite diktature nasljednog tipa. Kim Džong Un, aktuelni despot, je podigao izolaciju na novi nivo tokom korona pandemije. Granica sa Kinom je bila zatvorena, gradila se nova ograda na granici i izdato naređenje da se puca na svakoga ko je pokuša preći.
Putovanje u Sjevernu Koreju, što je do tada bilo dosta rijetko, potpuno je prestalo. Strane diplomate, radnici humanitarnih organizacija i biznismeni su masovno napustili zemlju. Kada je svijet počeo da se otvara, u Sjevernoj Koreji se nastavilo i nakon pandemije. Do skoro, jedine osobe za koje se zna da su zvanično ušle u Sjevernu Koreju u posljednje skoro tri i po godine su bile kineski ambasador i nekoliko njegovih saradnika.
Posljednjih sedmica su počela da rastu nagađanja da bi se izolacija mogla ublažiti. Većina tih glasina potiče iz kineske carinske statistike, satelitskih snimaka i izvještaja s granice koja sugerišu umjereno povećanje trgovine između Kine i Sjeverne Koreje.
Kineska i ruska delegacija su boravile u Sjevernoj Koreji 25. i 26. juna kao učesnici na vojnoj paradi kojom se obilježava primirje koje je okončalo Korejski rat.
Međutim, očekivanja da režim ima ozbiljne planove za širu otvorenost vjerovatno su zabluda. Zatvaranje i izolacija od svijeta godinama su bolno pogađali obične Sjevernokorejce, mnoge od kojih zavise od neformalne trgovine kao izvora prihoda. Kim, naprotiv, prosperira. Mjere iz doba pandemije omogućile su mu da proširi svoju moć nad strankom i narodom. Takođe su mu pomogle da razvije nuklearni program zemlje daleko od znatiželjnih očiju svijeta, koje su bile zauzete ratom u Ukrajini i napetim odnosima Amerike s Kinom. Vjerovatno će pokušati zadržati neki oblik kontrole koliko god bude mogao.
Germofobičan i ksenofobičan, Kim je pandemiju tretirao s paranoičnom budnošću. Nova prijetnja virusom i stara prijetnja percipiranim neprijateljima, posebno “imperijalističke” Amerike i njenim “marionetama” na jugu, su se isprepletali. Kim Jo Džong, diktatorova pouzdana sestra, optužila je Jug za širenje virusa putem balona koje su lokalni aktivisti puštali preko granice noseći letke protiv režima. Zaprijetila je odgovorom “ne samo uništavanjem virusa, već i uništenjem južnokorejskih vlasti”.
Tri i po godine nakon početka pandemije, ima vrlo malo vjerodostojnih znakova da se ta pozicija promijenila. Doduše, ostatak svijeta čini se nestrpljivim da se hermetičko kraljevstvo ponovno otvori. Međunarodne humanitarne organizacije se pripremaju da vrate svoje ljude u zemlju. U Japanu jedne pro-sjevernokorejske novine reklamiraju ture. Stavlja se veliki naglasak na izvještaje koji govore da trgovci u Hjesanu, jednom od tri središta trgovine između Kine i Sjeverne Koreje, povećavaju pripreme za veći promet robe. Ipak, Kim nije dao nikakvu zvaničnu naznaku da tome pridaje veći značaj.
S obzirom na prošlu hiperbudnost, ta oklijevanja su malo iznenađujuća. Zašto bi Kim žurio s bilo čime? Jeongmin Kim iz NK News, vodećeg portala koji prati Sjevernu Koreju, ističe razloge zbog kojih režim nije raspoložen za povratak stranaca. “Oni šnjuvaju gdje mogu, spremni, između ostalog, ukazati na jadno stanje ekonomije”.
Zaista, obični Sjevernokorejci bili su glavne žrtve kontrola iz doba pandemije. Zatvaranje granica i domaći propisi tokom pandemije doveli su do prestanka velikog dijela neformalne trgovine koja je bila spasonosna za milione ljudi. Postoje izvještaji o tome kako su prodavači na ulici i dostavljači bili nasilno hapšeni i poslani u logor. Prema procjenama Svjetskog programa za hranu UN-a, broj osoba koje su pretrpjele nedostatak hrane povećao se za oko deset odsto u poređenju s početkom pandemije.
Ipak, blagostanje njegovog naroda nije prioritet za lidera. Kontrola je na prvom mjestu, ističe Ejdan Foster-Karter, još jedan stručnjak za Koreju. Pandemija je omogućila Kimu da proširi kontrolu nad svim aspektima života u zemlji. Nastavio sa pojednostavljenjem stranačke organizacije i natjerao snažnu vojsku da se više podredi stranci. Povlačenjem sa tržišne liberalizacije, vratio je pretpandemijski sistem cijena i usmjerio veću distribuciju hrane u državne prodavnice.
Proširenje kontrole Kima čini Sjevernu Koreju sve uznemirujućom za svijet. Jer, bilo kakav mali višak koji se može izvući iz ekonomije koristi se za jačanje nuklearnog programa diktatora, koji je porodična opsesija već tri generacije. Profite od brojnih profitabilnih aktivnosti vojske mogu se preusmjeriti u istu svrhu. Kim takođe kontroliše prihode od državnih kriminalnih aktivnosti, uključujući kibernetskz krađu, za koju američki zvaničnici tvrde da može finansirati do polovine programa oružja.
Sjevernokorejski arsenal povećao se u veličini i postao raznolikiji. Testiranje novog oružja je sprovedeno, a lansiranja raketa sada se sprovode radi provjere operativne spremnosti. Pouzdane procjene nuklearnog naoružanja kreću se od 20 do 116 oružja i rastu. Prošle godine režim je testirao rekordan broj raketa, a 12. jula, izvršeno je drugo testiranje Hwasong-18, prve rakete na čvrsto gorivo rakete koja može dosegnuti Ameriku. Međutim, to lansiranje gotovo da nije izazvalo reakcije u mnogim zapadnim prijestolnicama. Između Ukrajine i Kine, Amerike i njenih saveznika, postoje veći problemi.
Sjeverna Koreja nije izvela nuklearnu probu od 2017. Ako uskoro sprovede sedmi nuklearni test, to bi moglo ukazivati da su Kimovi naučnici napokon postigli svoj dugo željeni cilj - smanjenje nuklearne bojeve glave kako bi se uklopila na raketu. Tada bi se pohvalio i strateškim i taktičkim (to jest, korisnim na bojnom polju) nuklearnim oružjem, kao i sredstvom za prvi i drugi udar protiv Amerike i Južne Koreje. Ankit Panda iz Carnegie Endowment for International Peace u Vašingtonu kaže da to podriva vjerodostojnost savezničkih tvrdnji da bi bilo kakva upotreba nuklearnog oružja od strane Sjevera dovela do uništenja režima. Vremenom, to bi moglo podstaknuti Kima na upotrebu njegovog oružja.
Preostalo je zastrašujuće malo prepreka. Kina i Rusija su se nekada pridruživale UN-ovim sankcijama protiv Sjeverne Koreje. Ali od kako su glasno podržale rusku invaziju Ukrajine prošle godine, podržavaju Kima. Obe zemlje sada blokiraju nove rezolucije protiv Sjeverne Koreje u UN-u. Nesporno mu pomažu izbjeći postojeće sankcije.
Amerika i njeni saveznici takođe nisu pretjerano velika prepreka. Jon Suk-jeol, odlučni predsjednik Južne Koreje, nije interesovan za odnos s Sjeverom. Istovremeno, insistiranje predsjednika SAD Džoa Bajdena da bilo koji američki angažman mora uključivati stavljanje sjevernokorejskog nuklearnog programa na sto, za Kima, je neprihvatljivo. Bolje je čekati da se vidi hoće li Donald Tramp, kojeg je Kim očarao na njihovom sastanku u Singapuru 2018. godine, ponovo vratiti u Bijelu kuću.
U nekom trenutku, Sjeverna Koreja može osjetiti potrebu da se ponovo poveže ostatkom svijeta. Za sada, Kim može sjesti i odmarati se. Jedina poznata saznanja o njegovim aktivnostima, dobijena sa satelitskih snimaka, su da je proširio svoje odmaralište na obali istočne obale i provodi vrijeme ploveći na svojim luksuznim jahtama.
Bonus video:
