Oligarsi svoje bogatstvo više ne štite iz sjenke

Milijarderi koje je Donald Tramp okupio oko sebe preuzeli su poluge državne moći i na taj način postali vidljivi što ih čini ranjivim

65129 pregleda 50 reakcija 13 komentar(a)
Foto: Rojters
Foto: Rojters

Prije dvadeset godina, nekoga ko bi nazvao Sjedinjene Države oligarhijom smatrali bi ludim komunjarom ili, u najboljem slučaju, čudakom. Međutim, bivši predsjednik SAD Džo Bajden to je učinio centralnim dijelom svog oproštajnog govora američkom narodu - i povrh toga upozorio na tehnološko-industrijski kompleks.

To je priznanje da, naročito otkad je Vrhovni sud SAD-a počeo da otvara vrata za “mračni novac” u politici, bogati pojedinci nailaze na malo prepreka u sticanju političke moći. Ali sada se oligarsi poput Ilona Maska stavljaju u središte političkih kampanja i teže da vladaju. Ta nova vidljivost - što je potvrđeno prisustvom tehnoloških lidera koji sjede ispred članova Trampove administracije na inauguraciji - mogla bi, takođe, učiniti oligarhe politički ranjivijima.

“Oligarh” nije samo pogrdna reč za ultra-bogate ili sinonim za “elite”, niti samo označava vladavinu malobrojnih. Ako bi to bilo tačno, sve predstavničke demokratije morale bi se smatrati oligarhijama, jer članovi Kongresa nesumnjivo imaju više političke moći od nas ostalih. Umjesto toga, Aristotel - kojem dugujemo nazive različitih režima - razumio je oligarhiju kao vladavinu bogatih (nasuprot tome, demokratija je značila vladavinu siromašnih).

Ilon Mask
foto: REUTERS

Džefri Vinters, najoštroumniji društveni naučnik koji danas proučava ovaj fenomen, primjećuje da politika oligarha može poprimiti vrlo različite oblike - nisu nužno svi konzervativni - ali da uvijek imaju jedan zajednički interes: zaštitu svog bogatstva. Istorijski gledano, to je moglo značiti angažovanje privatne vojske; takođe se može prevesti na poslušnost despotu, koji lojalnost nagrađuje barem djelimičnom sigurnošću (kao u slučaju Putina). U demokratijama, to znači prebacivanje zaštite imovine na državu, uz istovremeno osiguranje da većina ne dobije “smiješne” ideje o visokim porezima.

Industrija zaštite bogatstva djeluje diskretno; dio onoga što “ofšor svijet” nudi oligarsima jeste tajnost. Kako je sociološkinja Bruk Harington primijetila, neki bogataši čak plaćaju profesionalce kako se ne bi pojavili na Forbsovoj listi.

Vinters pokazuje da prava podjela nije između 1% najbogatijih i ostatka; ključna linija, zapravo, razdvaja ono što menadžeri bogatih omalovažavaju kao “masovno imućne” i oligarhe koji mogu da plate usluge onoga što Vinters naziva industrijom odbrane prihoda. Čak ni visoko plaćeni profesionalci ne mogu priuštiti advokate i računovođe potrebne za osnivanje takozvanih kompanija fasada i prebacivanje novca u poreske rajeve; oni koji to mogu - gornja desetina od 1% - na kraju plaćaju manje poreza nego njihove sekretarice (da se prisjetimo poznatog primera Vorena Bafeta). Mask je, na primjer, između 2014. i 2018. platio svega 3,4% saveznog poreza na prihod.

Industrija zaštite bogatstva djeluje diskretno; dio onoga što “ofšor svijet” nudi oligarsima jeste tajnost. Kako je sociološkinja Bruk Harington primijetila, neki bogataši čak plaćaju profesionalce kako se ne bi pojavili na Forbsovoj listi. Istovremeno, oligarsi imaju jasan interes u oblikovanju javnog mnjenja. U vremenu kada se “tradicionalni mediji” finansijski bore za opstanak, postalo je mnogo jeftinije kupiti novine ili TV kanale, kao što su to uradili pokojni Silvio Berluskoni i preduzetnik Vensan Bolore, veliki pristalica ekstremne desnice u Francuskoj. Platforme društvenih mreža jesu skuplje, ali njihov globalni doseg pruža jedinstvene mogućnosti za uticanje na politiku u mnogim različitim zemljama - što Musk, opsesivni korisnik društvenih mreža, demonstrira gotovo svakodnevno.

Međutim, rijetko se dešava da oligarsi sami preuzmu poluge državne moći - osim ako, kao u slučaju Berluskonija, ulazak u politiku ne izgleda kao jedini način da izbjegnu zatvor. Među Trampovim političkim imenovanjima, 26 osoba ima bogatstvo veće od 100 miliona dolara; 12 su milijarderi. Njegov kabinet je najbogatiji u istoriji nacije. Pored toga, tu je i najbogatija osoba na svijetu u uglavnom nedefinisanoj ulozi promovisanja “efikasnosti vlade”.

Ta čudna mješavina vidljivosti i nevidljivosti stvara ranjivost. Postoje sukobi interesa i skandali koji će proizaći iz pljačke države (iako, za sada, i demokrate i šira javnost djeluju pomireni sa kleptokratijom na neviđenom nivou); Maskova velika obećanja o “efikasnosti” mogla bi ostati neispunjena; teorije zavjere i čisto razmaženo ponašanje novopečenih trampističkih oligarha poput Marka Andresena - koji se žali da je Bajdenova administracija “pustila terorizam” na tehnološku industriju - narušavaju imidž genija iz Silicijumske doline koji su uvijek spremni da ponude rješenje za probleme čovječanstva.

Mogu li oligarsi biti posramljeni? Vinters je pesimističan i smatra da samo ratovi ili ekonomske katastrofe poput Velike depresije mogu donijeti suštinske promene. U principu, zakoni mogu spriječiti koncentraciju moći: italijanski pravnici su pokušali da ograniče broj TV kanala koje Berluskoni može da kontroliše; stari Grci su koristili ostrakizam kako bi iz političke zajednice isključili svakoga ko je imao previše moći (čak i ako je njihov karakter nije bio soran). U naše vrijeme, politički teoretičar Džon P. Mekormik, oslanjajući se na Makijavelijeva učenja, sugeriše da samo prijetnja narodnim suđenjima, s mogućom smrtnom kaznom, može natjerati bogate da se uzdrže od zlodjela.

Na kraju, najbolja opcija i dalje ostaje protivteža moći: snažne organizacije, bilo da su to sindikati ili udruženja civilnog društva, i, da ne zaboravimo, demokratska politika. Frenklin D. Ruzvelt, koji se takođe nije libio da koristi riječ “oligarh”, nije automatski imao mandat da se bori protiv koncentrisane moći zbog Velike depresije; on ga je preuzeo i izgradio. U tome može pomoći vidljivost oligarha - dok skakuću gore-dolje pored predsjednika.

Autor je profesor političkih nauka na Prinston Univerzitetu

Tekst je preuzet iz “Gardijana”

Prevod: N. B.

Bonus video: