Niži troškovi energije. Manje poreza. Više finansijskih podsticaja za investicije. Fleksibilnije radno pravo. Zamrzavanje socijalnih izdataka. I prije svega, manje birokratije. To su stvari koje njemačka privreda zahtijeva od buduće savezne vlade. „Privreda je u padu. Stopa nezaposlenosti raste. Njemačka je sve manje atraktivna za investitore“, tako je krajem oktobra aktuelnu situaciju opisao Rajner Dulger, predsjednik Udruženja poslodavaca na kongresu te organizacije.
Sve je manje dobro obrazovane stručne radne snage, požalio se. Nivo regulacije i birokratije je, pak, proteklih godina porastao, baš kao što su porasli i troškovi rada, odnosno druga davanja za firme, kritikovao je Dulger. „Neka zemlja koja je sve skuplja za ulaganja, mora ujedno biti sve bolja i bolja ako uopšte želi da bude mjesto na kojem se investira. Ali to u Njemačkoj više nije slučaj.“ Savezna Republika više nije konkurentna u globalnom poređenju – to je Dulgerova dijagnoza.
Uloga industrije u Njemačkoj
Ekonomska snaga Njemačke počiva dobrim dijelom (više od 25 odsto) na industriji. Nakon dvije godine u recesiji, Savezno udruženje njemačke industrije (BDI) tvrdi da je proizvodnja u kompanijama danas manja nego što je bila prije pet godina. Slične negativne vijesti stižu i iz drugih sektora. Svuda u Njemačkoj sve manje se proizvodi, sve manje gradi, manje kupuje.
Ekonomski stručnjaci koji savjetuju saveznu vladu u aktuelnoj godišnjoj analizi navode da su uočili kontinuirani pad koji se proteže uzduž i poprijeko – kroz sve branše i sektore. Posebno zabrinjavajuće je to što Njemačka sve manje izvozi.
Decenijama je njemački model počivao na jednostavnoj formuli: sirovine i poluproizvodi nabavljani su relativno jeftino u inostranstvu, a onda se to, uz pomoć njemačkog inženjerskog umijeća i jeftine energije „oplemenjivalo“ u tehniku koja je nosila prestižnu oznaku „Made in Germany“.
Ruska agresija na Ukrajinu, energetska kriza, inflacija i forsiranje tranzicije u smjeru klimatski neutralne privrede, rezultirali su porastom cijena energenata. To je bio problem naročito za one firme koje troše mnogo energije. „Najvažnije privredne grane poput mašinske industrije i proizvodnje električne opreme posebno su pogođene, a što se tiče hemijske industrije, ona se nakon osjetnog pada 2023. ipak stabilizovala, ali na niskom nivou“, piše savjetodavno tijelo Vlade koje okuplja vodeće ekonomske ekspertkinje i eksperte.
Firme se sele u inostranstvo
Privreda zahtijeva znatno smanjenje cijena električne energije kako bi opet bila konkurentna. Na samom vrhu liste želja je i zahtjev za snižavanjem troškova birokratije. Minhenski ifo-institut u tom kontekstu govori o sumi od 65 milijardi evra godišnje – to je novac koji njemačke firme moraju da potroše za ispunjavanje raznih zakonskih obaveza, na primjer oko dokumentacije poslovanja, odnosno ispunjavanja preduslova za odobravanje novih projekata.
Raspoloženje u kompanijama je loše, a nesigurnost po pitanju ekonomskog razvoja velika. Umjesto da investiraju u svojoj zemlji, preduzeća traže atraktivne alternative u inostranstvu. Kako je pokazala jedna anketa BDI, oko trećine ispitanih firmi potvrdilo je da je u inostranstvo već preselilo svoja odjeljenja koja se bave istraživanjem i razvojem. Šef BDI Peter Lajbinger upozorava da ta migracija ugrožava Njemačku kao destinaciju za ekonomske aktivnosti – „do srži“, kako je rekao.
Inicijativa koja okuplja oko sto privrednih i lobističkih udruženja od iduće savezne vlade zahtijeva ni manje ni više nego kompletan zaokret u ekonomskoj politici. Za ovu srijedu 29. januara, najavili su veliku akciju: širom Njemačke su planirane razne akcije kojima firme žele da senzibilizuju javnost za probleme s kojima se suočavaju i da političarima pošalju zahtjeve. Centralni skup trebalo bi da se održi ispred Brandenburške kapije u Berlinu. Tom akcijom privreda šalje „S.O.S.“ poruku politici, kažu organizatori. „Buđenje za politiku“, tako piše na veb-stranici kojom se najavljuje akcije. Izbori 23. februara su „sudbonosni“, tvrde organizatori akcije.
Lider Udruženja poslodavaca Dulger uputio je, zajedno sa šefovima četiri najveća privredna udruženja u zemlji, žestoko pismo liderima stranaka koje su zastupljene u Bundestagu. Oni zahtijevaju da se, nakon izbora, pojačaju podsticaji za preduzeća u ruralnim krajevima. A to po njima znači ulaganja u opremu, digitalizaciju, saobraćaj i infrastrukturu – ali i stambenu politiku, zdravstvo, obrazovanje, kulturu ili socijalne ustanove.
U aktuelnim istraživanjima javnog mnjenja, ekonomija i migracije su dvije najvažnije teme, odnosno područja koja zadaju najviše briga njemačkim građanima. Najviše povjerenja građana da te probleme mogu da riješe imaju demohrišćanske stranke CDU/CSU. U anketama upravo oni, sa svojim kandidatom za kancelara Fridrihom Mercom uživaju povjerenje najviše birača, njih oko 30 odsto. Za formiranje vlade Demohrišćanima će, ako pobijede na izborima, biti potreban koalicioni partner ili partneri. To bi mogli da budu SPD ili Zeleni, dvije stranke koje čine aktuelnu manjinsku vladu u Berlinu.
Kako dalje sa SAD?
Prilikom koalicionih pregovora o formiranju nove savezne vlade neće biti važna samo stranačko-politička uvjerenja mogućih partnera. Veliku ulogu će, kako se očekuje, igrati spoljni uticaji, posebno globalne promene nakon povratka Donalda Trampa u Belu kuću.
U njemačkim kompanijama sa zabrinutošću se gleda preko Atlantika. SAD su u 2024. po prvi put u posljednjih deset godina bile najvažniji trgovinski partner Njemačke. Oko deset odsto njemačkog izvoza otišlo je u Sjedinjene Države.
Većina njemačkih preduzeća očekuje negativne efekte u međunarodnoj tržišnoj utakmici zato što Tramp, kako je najavio, želi da kontroliše trgovinu i uvede carine na robu iz drugih zemalja. Američko tržište od ključnog je značaja za njemačku farmaceutsku industriju, ali i za proizvođače mašina, odnosno automobila.
Njemačka prodaje više u SAD nego što odatle kupuje. Ta činjenica je trn u oku Donalda Trampa, on namjerava da smanji trgovinski suficit sa Njemačkom, a istovremeno da privuče njemačke kompanije da više investiraju i proizvode u SAD.
Bonus video:
