Dok su predsjednička kampanja u Sjedinjenim Državama, rat Rusije protiv Ukrajine i sukob u Gazi zaokupljali pažnju svijeta, Peking je iskoristio priliku da obezbijedi podršku 70 zemalja za vojnu akciju protiv Tajvana.
Narodnoj Republici Kini potreban je ovaj pristanak jer bi, nakon mogućeg napada na demokratsku ostrvsku državu, saveznici Tajvana vjerovatno pokušali da u Ujedinjenim nacijama izglasaju rezoluciju kojom bi se osudio takav ratni potez. S obezbijeđenom podrškom, takva rezolucija imala bi mnogo manje šanse da dobije većinu nego ranije.
Sedamdeset zemalja na strani Kine
Prema pisanju britanskog časopisa „Ekonomist“, u posljednjih 18 mjeseci pomenutih 70 zemalja prihvatilo je formulaciju Pekinga u zvaničnim saopštenjima i izjavama, prema kojoj Narodna Republika Kina ima pravo da iskoristi „sva sredstva“ za „ponovno ujedinjenje“ Tajvana s Kinom. To eksplicitno uključuje i vojnu silu.
Trenutno važeći stav Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika u vezi sa sukobom između dvije strane bivšeg kineskog građanskog rata – Republike Kine (sada Tajvana) i Narodne Republike Kine – jeste da nijedna ne bi smjela silom mijenjati precizno dogovoreni status kvo.
Međutim, svemoćni kineski lider Si Đinping zacrtao je aneksiju Tajvana kao glavni cilj svoje vladavine još od preuzimanja funkcije 2013. godine i sve češće to potvrđuje riječima i djelima. Kineski borbeni avioni gotovo svakodnevno nadlijeću ostrvo, dok pekinška obalska straža provocira tajvansku i prijeti potpunom blokadom.
Sedamdeset zemalja koje podržavaju Kinu obuhvataju Aziju, Evropu, Afriku, Okeaniju i Latinsku Ameriku; 97 odsto njih, uključujući Južnoafričku Republiku, Egipat i Pakistan, pripada takozvanom Globalnom jugu. U mnogim od tih država Kina je osigurala pristup ključnim prirodnim resursima i finansirala infrastrukturne projekte, uključujući luke i saobraćajnice. Peking stoga ima dovoljno uticaja da primora te zemlje da slijede njegovu politiku.
Sve veća izolacija Tajvana
Nakon diplomatske ofanzive Pekinga, ukupno 89 zemalja u Ujedinjenim nacijama sada bi se složilo da Kina može koristiti „sva sredstva“ protiv Tajvana. Sveukupno, 119 država, što čini 62 odsto članica UN-a, priznaje teritorijalne zahtjeve Pekinga prema Tajvanu. S obzirom na ove brojke, malo je vjerovatno da će se ostvariti tajvanska težnja za članstvom u Ujedinjenim nacijama. Trenutno samo dvanaest zemalja u Generalnoj skupštini UN diplomatski priznaje Tajvan.
Uspješna izolacija Tajvana pokazuje da je Si Đinping naučio iz grešaka Vladimira Putina u napadu na Ukrajinu. Kremljski lider nije očekivao jedinstvenu reakciju Zapada, koji je osudio agresiju i donio sankcije. Uz većinu država UN-a na svojoj strani, Si može računati da osuda potencijalnog kineskog napada na Tajvan neće dobiti većinsku podršku, te da Narodna Republika Kina, za razliku od Rusije, vjerovatno neće biti suočena sa sankcijama.
Tajvan bespomoćan pred kineskom nadmoći
Ovo su loše vijesti za Tajvan. Ostrvska država, koja neumorno (i ponekad uspješno) promoviše svoje pravo na postojanje, ostaje bespomoćna pred rastućom kineskom moći.
Narodna Republika Kina, koja je decenijama podržavala palestinsku borbu za sopstvenu državu i kritikovala ono što naziva „imperijalističkim snagama“, ne dozvoljava nikakvo uplitanje kada je riječ o pravima Tajvana.
Činjenica da nekada kolonizovane zemlje Globalnog juga sada bez problema prepuštaju 24 miliona stanovnika Tajvana sudbini sličnoj onoj koju su njihovi preci iskusili, veoma je tužna. Ali to je realnost geopolitike – mnoge od tih nacija su zavisnost od zapadnih sila jednostavno zamijenile zavisnošću od Kine.
Bonus video:
