Donald Tramp je upravo preuzeo najveći politički rizik s američkom ekonomijom od bilo kog savremenog predsjednika.
Predsjednici obično nastoje da učine sve što mogu kako ne bi uzdrmali ekonomski motor zemlje i globalnu stabilnost - posebno kada je nezaposlenost niska, a rast stabilan, kao što je bio slučaj kada je preuzeo dužnost od Džoa Bajdena.
Međutim, svojom iznenadnom objavom novih carina na gotovo sav uvoz iz 185 zemalja, Tramp je izazvao izuzetan šok, suprotstavljajući se savjetima gotovo svih ekonomskih stručnjaka i poukama iz najmračnijih trenutaka istorije.
Poveo se za svojim doživotnim uvjerenjem u mističnu moć poskupljivanja uvoznih proizvoda kako bi podstakao domaću proizvodnju. Bez obzira na to što trgovinski ratovi obično loše završavaju i što su carine više odlika 19. nego 21. vijeka.
U nadrealnom nastupu u Vrtu ruža Bijele kuće u srijedu, Tramp je čvrsto držao veliki plakat s prikazom novih carinskih stopa, dok ga je vjetar vijorio. Svijet je posmatrao neobuzdanog predsjednika u jedinom svjetlu reflektora koji mu prija, dok je sudbinu milijardi ljudi izlagao riziku zbog svoje neobične političke opklade.
Najveće političko iznenađenje jeste to što će Tramp u ime oživljavanja posustalih industrijskih regiona pogođenih gubitkom radnih mjesta i proizvodnje, u stvarnosti zadati ozbiljan udarac Amerikancima.
Izabran je prije pet mjeseci, velim dijelom zato što su birači bili ogorčeni zbog visokih cijena hrane i stanovanja, koje su uslijedile nakon inflacije izazvane pandemijom kovida i prekomjerne potrošnje Bajdenove administracije. Demokratska kandidatkinja Kamala Haris nije imala uvjerljive odgovore na pitanje kako planira da obuzda cijene. Tramp je, nasuprot tome, djelovao kao neko ko je blizak radničkoj klasi - čak je pržio pomfrit u Mekdonaldsu u Pensilvaniji.
Ipak, odlučio se za politiku koja će gotovo sve učiniti skupljim, od brze hrane do elektronike, automobila i novih domova. Siromašniji građani će biti pogođeni najteže, više nego Trampovi bogati prijatelji, kao i oni na fiksnim prihodima koji s mukom gledaju kako im propadaju penzioni fondovi.
U intervjuu za NBC tokom vikenda rekao je da ga “nije briga” ako cijene automobila naglo skoče. Njegov novi tarifni eksperiment pokazuje da to zaista i misli. To je zapanjujući politički stav za jednog predsjednika milijardera na čelu kabineta sastavljenog od milionera i milijardera.
Sigurno slijedi odgovor iz inostranstva
Niko ne može sa sigurnošću da predvidi kako će se ova rizična politička igra završiti.
Ukoliko se uvedu sve planirane carine i ne dođe do iznenadnog povlačenja, što nije isključeno s obzirom na Trampove ranije zaokrete, svijet se suočava s trgovinskim ratom punog obima.
Strani lideri, kao i Tramp, moraju da vode računa o političkim faktorima. I naći će se pod ogromnim pritiskom da uzvrate SAD zbog univerzalne carine od 10 odsto gotovo svim zemljama, uz znatno veće stope za one koje je Tramp označio kao najteže prestupnike.
Teško je zamisliti lojalnijeg američkog saveznika od Australije. Ipak, njen premijer Entoni Albaneze je upozorio: “Ovo nije čin prijatelja”. Inostrane odmazde mogle bi pokrenuti spiralu eskalacije, a Tramp, koji uvijek želi da ima posljednju riječ, mogao bi se osjetiti primoranim da odgovori.
Analitičari vjeruju da je iluzorno očekivati da će proizvođači odlučiti da grade nove fabrike i lance snabdijevanja u SAD, a čak i ako bi to učinili, male su šanse da bi se to dogodilo tokom Trampovog mandata, ili čak u eventualnom trećem, koji on nagovještava, uprkos ustavnim ograničenjima
“Ovo će biti veliki trenutak. Mislim da ćete se sjećati ovog dana”, rekao je Tramp članovima kabineta i liderima Kongresa. “To će biti dan za koji ćete, nadam se, za nekoliko godina reći: ‘Znate, bio je u pravu. Ovo je bio jedan od najvažnijih dana u istoriji naše zemlje’”.
Tramp vjerovatno s pravom misli da je napravio prekretnicu: pojedini ekonomisti predviđaju da bi povratak trgovinskim barijerama sličnim onima koje su dovele do velike depresije 1930-ih mogao izazvati recesiju.
“Ovo je jedan od najvažnijih dana u američkoj istoriji, po mom mišljenju. Ovo je naša deklaracija o ekonomskoj nezavisnosti”, rekao je predsjednik. Ovoga puta bi Trampova pretjerivanja mogla da mu se obiju o glavu.
Ipak, Tramp ima vojsku odanih glasača koji dijele njegovu mržnju prema stručnjacima i ekonomistima iz establišmenta. Njegova tvrdnja da svijet neprestano pljačka Ameriku pomogla mu je da pobijedi na izborima dva puta.
Kako je rekao u srijedu: “Decenijama je naša zemlja pljačkana, pustošena, silovana i razarana od strane država bliskih i dalekih, i prijatelja i neprijatelja. Američki radnici u industriji čelika, automobila, poljoprivrede i zanatstva ozbiljno su patili. Oni su s mukom gledali kako strani lideri kradu naša radna mjesta, kako strani prevaranti pustoše naše fabrike, i kako strani lešinari kidaju na komade naš nekada prelijepi američki san”.
Trampova dva predsjednička mandata dokazuju da koristi globalizacije nisu ravnomjerno raspoređene. Mnoge kolebljive države koje je osvojio 2016. i 2024. nose ožiljke industrijskog pada. Birači se sjećaju obećanja prethodnih predsjednika i misle da su bili obmanuti.
“U narednim danima biće žalbi globalista, onih koji izvoze poslove i specijalnih interesa, kao i lažnih medija”, rekao je Tramp okupljenima u Bijeloj kući i svojim pristalicama pred ekranima. “Ali nikada ne zaboravite, svaka prognoza koju su naši protivnici dali o trgovini posljednjih 30 godina pokazala se potpuno pogrešnom”.
Ako Tramp preokrene ekonomsku ortodoksiju i zaista donese prosperitet zapostavljenim regionima, njegove nekonvencionalne ideje biće potvrđene, a nasljeđe će mu ostati upamćeno po odvažnosti.
Predsjednik, međutim, nije objasnio zašto je razumno da najveća svjetska ekonomija uvodi carine od 49 odsto zemljama poput Kambodže, ili otežava život državama u razvoju u Africi. Da li zaista namjerava da pokrene trgovinski rat i sa pingvinima? Na spisku tarifa Bijele kuće našla su se i malena ostrva Herd i Makdonald na Antarktiku, kojima je uvedena carinom od 10 odsto - uprkos tome što su tek nešto više od utočišta za morske ptice.
Veliki politički rizik bez kratkoročnog dobitka
Još jedan veliki politički rizik u njegovom novom pristupu, koji briše sistem slobodne trgovine koji su SAD godinama gradile, jeste to što Tramp vjerovatno neće dobiti kratkoročne političke poene za svoju opkladu.
Mnogi analitičari vjeruju da je iluzorno očekivati da će proizvođači odlučiti da grade nove fabrike i lance snabdijevanja u SAD, kako Tramp obećava. Čak i ako bi to učinili, male su šanse da bi se to dogodilo tokom njegovog mandata, ili čak u eventualnom trećem, koji nagovještava, uprkos ustavnim ograničenjima.
Iako će carine donijeti stotine milijardi dolara američkom budžetu, nije izvjesno da će birači povjerovati njegovoj tvrdnji da će im se rast cijena, praktično novi porez, nadoknaditi kroz obećani zakon o smanjenju poreza. A sve ukazuje na to da će, ako zakon prođe, najviše proporcionalne koristi imati najbogatiji.
Nema sumnje u smjelost Trampove velike objave o “Danu oslobođenja” u srijedu.
Nedjeljama je prijetio uvođenjem carina, pa zatim nagovještavao da bi mogao da odustane. Njegove pristalice na Kapitol hilu ponavljale su poznatu priču da je njegova oštra retorika zapravo majstorski potez nenadmašnog pregovarača. Ali, osim ako ne uslijedi povlačenje koje bi predstavljalo ozbiljno političko poniženje, s obzirom na to kako je režirao “istorijsku” prekretnicu za Ameriku, Tramp ovog puta ne namjerava da popusti.
Senator Tomi Tabervil objasnio je da birači u njegovoj državi i dalje vjeruju predsjedniku. “Vjeruju mu, i on pokušava nešto drugačije. Moramo da promijenimo taktiku”. Republikanski senator iz Alabame i bivši fudbalski trener tima Oburn dodao je: “Ne možemo stalno da probijamo po sredini; prije ili kasnije moraćemo da promijenimo igru, i upravo je to on sada uradio”.
Prilika za demokrate ako stvari krenu po zlu
Međutim, ekonomska situacija je mnogo složenija od fudbalske taktike.
Jedan od razloga zbog kojih su SAD ponekad imale niže carine od rivala jeste snaga američkog potrošača, bogatstvo njene ekonomije i uvjerenje da sistem slobodne trgovine, u kojem SAD imaju vodeću ulogu, čini zemlju još moćnijom.
Sada će Amerikancima biti znatno teže da priušte nove automobile, televizore s ravnim ekranima i da redovno pune korpe u supermarketima. Ako cijene porastu, a inflacija naglo skoči, potrošači bi mogli da smanje potrošnju, usporavajući privredni rast sve do recesije, a predsjednik bi time demokratama uručio politički poklon. Snimci njegovog obraćanja iz Vrta ruža postaće centralni motiv hiljada predizbornih spotova na izborima za Kongres 2026. i predsjedničkim izborima 2028. godine.
Trampov trgovinski “Dan oslobođenja” dolazi u trenutku kada bi haotična dešavanja posljednjih mjeseci mogla da odvrate glasače od republikanaca. Na jednim od prvih političkih testova u Trampovom drugom mandatu, liberalni kandidat je lako pobijedio na ključnim izborima u Viskonsinu, odlučujući sudbinu Vrhovnog suda te savezne države. To je jasan znak otpora prema Trampu i njegovom savezniku Ilonu Masku.
Demokratska stranka, koja se do sada mučila da pronađe ubjedljivu poruku protiv Trampa, teško da može da promaši nakon njegovog spektakla sa tarifama.
“Ovo je ogroman porez za američke porodice, sve kako bi milijarderi dobili poreske olakšice”, izjavio je lider demokrata u Senatu, Čak Šumer.
Neki republikanci bi se možda saglasili. Njih četvoro u Senatu pokušalo je u srijedu veče da pošalje upozorenje predsjedniku, glasajući zajedno s demokratama za čisto simboličnu mjeru kojom su željeli da blokiraju carine Kanadi.
Međutim, bez obzira na to da li zemlja ide ka ekonomskom ambisu ili ka novom zlatnom dobu koje on obećava, njegova stranka, kao i svi ostali Amerikanci, idu s njim.
Prevod: A. Š.
Bonus video:
