U ranim jutarnjim satima u petak, kao i svakog dana, doktorka Ala al-Nadžar se pozdravila sa svojih desetoro djece prije nego što je izašla iz kuće. Najmlađe, šestomjesečni Sajden, još je spavao. I kao svakog dana, dok je rat u Gazi bjesnio, izraelski udari pogađali svega nekoliko metara od njenog naselja u Kan Junisu, Nadžar je brinula što ih ostavlja same kod kuće.
Međutim, Ala (35), jedna od rijetkih preostalih medicinskih radnica u Gazi i cijenjena pedijatrica u medicinskom kompleksu Naser, nije imala izbora. Morala je na posao da bi liječila ranjene bebe koje su jedva preživjele izraelske napade. Nije mogla ni da zamisli da će taj oproštaj od porodice biti njen posljednji.
Nekoliko sati kasnije, ugljenisana tijela sedmoro njene djece, ubijenih u izraelskom vazdušnom napadu na Kan Junis, stigla su u bolnicu u kojoj je radila. Još dva tijela, uključujući Sajdenovo, ostala su pod ruševinama. Od desetoro djece, preživjelo je samo jedno, kao i njihov otac, Hamdi al-Nadžar (40), takođe ljekar. Oni su sada u bolnici.
“To je jedna od najpotresnijih tragedija od početka sukoba”, rekao je Muhamed Saker, šef medicinskih sestara u bolnici Naser. “I to se dogodilo pedijatrici koja je posvetila život spasavanju djece, a kojoj je u jednom trenutku vatre i zaglušujuće tišine ukradeno njeno majčinstvo”.
Snimak koji je podijelio direktor ministarstva zdravlja Gaze, a čiju je autentičnost potvrdio “Gardijan”, prikazuje spaljena, raskomadana tijela djece kako se izvlače iz ruševina Nadžarine zgrade, u blizini benzinske pumpe, dok su plamenovi još gutali ono što je preostalo od porodičnog doma.
Ali al-Nadžar (50), stariji brat Hamdija, Alinog supruga, rekao je:
“Kada sam čuo da je kuća bombardovana, instinktivno sam sjeo u auto i odjurio tamo, jer sam znao da su moj brat i njegova djeca unutra. Kada sam stigao, bio sam šokiran. Našao sam svog sinovca Adama, koji je preživio, kako leži na putu, pod ruševinama. Bio je prekriven čađi, odjeća mu je bila gotovo pocijepana, ali duša mu je bila još u njemu. Moj brat je ležao s druge strane, teško krvareći iz glave i grudnog koša, s odsječenom rukom. Još je disao, ali s mukom”.
Ali je pozvao medicinski tim i odvezao dvoje preživjelih u bolnicu. Zatim je počeo da traži devetoro nestale djece.
“Kuću je bilo veoma teško raščistiti jer je plafon bio urušen i pao jedan sloj preko drugog. Počeo sam da pretražujem okolinu nadajući se da ću pronaći neko od djece, jer sam pretpostavio da ih je eksplozija možda izbacila izvan kuće”, rekao je.
“Ali onda se, nažalost, pojavilo prvo izgorjelo tijelo. Kada smo potpuno ugasili vatru, pronašli smo i ostale - neki su bili unakaženi, svi izgorjeli”.
Ala al-Nadžar dotrčala je do mjesta eksplozije dok su spasioci izvlačili tijelo njene ćerke Revan iz ruševina. U suzama je molila spasioce da je zagrli još jednom.
“Njeno (Revanino) tijelo bilo je potpuno izgorjelo s gornje strane, nije ostalo ništa ni od kože ni od mesa” rekao je Ali. “Još uvijek nismo mogli da nađemo tijela dvoje djece mog brata: najstarijeg dječaka Jahje (12) i šestomjesečne djevojčice Sajden”.
Ala se potom vratila u bolnicu da provjeri stanje sina Adama (11) i supruga. Izvori iz bolnice Naser, koji su jedno po jedno prenosili tijela djece u mrtvačnicu, rekli su da njihova majka nije mogla da ih prepozna jer su opekotine su bile preteške.
Djeca su se zvala: Jahja, Rakan, Ruslan, Džubran, Eva, Revan, Sajden, Lukman i Sidra.
“Ala je otišla u mrtvačnicu, uzela svoju djecu u naručje, recitovala Kuran nad njima i molila se za njih”, rekao je dr Ahmed al-Fara (53), direktor dječijeg odjeljenja u bolnici Naser. “Ostale doktorke oko nje su se srušile od bola i bijesa, ali dr Ala je ostala pribrana. Bog je smirio njeno srce. Nakon sahrane, odmah je otišla da obiđe muža i sina i počela da se brine o njima”.
Kolege iz bolnice opisuju Alu kao predanu, pristojnu i etičnu ljekarku, sposobnu da izdrži ogroman pritisak, svakodnevno liječeći desetine djece i pacijenata, dok se istovremeno brinula za veliku porodicu.
“Bila je stalno zabrinuta za djecu dok je bila na poslu. Kada je čula da je pogođena kuća u kvartu Kizan al-Nadžar, njeno majčinsko srce je naslutilo da nešto nije u redu”, rekao je Fara.
Dodao je da nema riječi za njen gubitak.
“Ako iko želi da komentariše, neka prvo zamisli da se to dogodilo njemu - da iznenada izgubiš sva voljena bića”.
Nakon što se posljednji put oprostila od beživotnih tijela svoje djece, Ala je otišla na odjeljenje gdje leži njen preživjeli sin.
“Njen suprug je zadobio teške povrede - oštećenje mozga i prelome izazvane gelerima, zajedno s povredama grudnog koša. Bio je priključen na respirator i imao je više medicinskih cijevi za održavanje osnovnih funkcija”, rekao je Fara. “Stanje njenog sina bilo je nešto bolje - povrede su bile od umjerenih do teških.
Kolege i prijatelji su rekli da su djeca Ale i Hamdija imala egipatsko državljanstvo i da su roditelji planirali da odu u Egipat i upišu ih na Univerzitet Al-Azhar u Kairu.
Izraelske odbrambene snage (IDF) su saopštile:
“Juče je avion IDF-a gađao više osumnjičenih koji su identifikovani kako djeluju iz objekta u blizini izraelskih trupa u oblasti Kan Junisa. Ta oblast je opasna ratna zona. Prije početka operacija, IDF je evakuisao civile radi njihove bezbjednosti. Tvrdnje o stradanju civila koji nijesu učestvovali u borbama su pod istragom”.
Ministarstvo zdravlja Gaze navodi da je u izraelskim napadima širom te teritorije ubijeno skoro 54.000 Palestinaca, uključujući 16.503 djece.
“Moja jedina nada je da oni koji su ubijeni ne ostanu samo imena na papiru” rekao je dr Fara.
“Stvoreni smo kao i svi drugi ljudi na ovom svijetu. I kao svaki drugi čovjek, imamo pravo da živimo”.
“Gardijan”/A.Š.
Bonus video:
