Autobus sa 14 političkih zatvorenika, kojima su preko glava bile navučene vreće, jurio je prošlog mjeseca kroz bujnu bjelorusku prirodu, a odredište je bilo nepoznato. Pet godina nakon što je predsjednik Aleksandar Lukašenko pokrenuo nemilosrdnu represiju protiv neistomišljenika u bivšoj sovjetskoj republici, neki od zatvorenika su strahovali da su na putu ka pogubljenju.
Među njima se nalazio i istaknuti disident Sergej Tihanovski, čija je supruga, Svetlana Tihanovskaja postala lice bjeloruske opozicije nakon njegovog hapšenja 2020. godine. Kako se autobus približavao svom odredištu, njihovi čuvari iz bjeloruske službe bezbjednosti, koja i dalje nosi sovjetski naziv KGB, skinuli su im vreće sa glava, ali su im naredili da pogled drže uprt u pod. “Ipak smo gledali pravo ispred sebe,” rekao je Ihar Karnej, bjeloruski novinar koji je bio među zatvorenicima i koji je proveo dvije godine u zatvoru. “Bili smo znatiželjni: Kuda nas vode?”
Autobus se zaustavio na livadi nedaleko od granice Bjelorusije s Litvanijom. Vrata kombija su se naglo otvorila, a zatvorenici su dočekani iznenađujućim pozdravom: “Predsjednik Tramp me poslao da vas odvedem kući”.
Čovjek koji se obratio zbunjenim zatvorenicima bio je Džon Koal, jedan od advokata Donalda Trampa, a sada i zamjenik specijalnog izaslanika za Ukrajinu.
“Bili su prestravljeni”, kazao je Koal za Politiko. “Otvoriti ta vrata i reći im: ‘Slobodni ste’, to je bio zaista snažan trenutak.”
Oslobađanje zatvorenika, kao znak dobre volje bjeloruskog lidera, predstavljalo je nastavak opreznog diplomatskog otvaranja između SAD i Bjelorusije. Napeti odnosi između ove dvije zemlje zamrznuti su 2020, kada su protesti zbog namještanja izbora ugušeni masovnim hapšenjima i hiljade ljudi su završile u ogromnom zatvorskom sistemu Bjelorusije.
Do oslobađanja ne bi došlo bez Koalovog truda da uspostavi odnos sa Lukašenkom, uključujući i dug ručak uz zdravice votkom. “Popio sam dvije ture, nisam povratio, ali nisam prihvatio treću”, kazao je Koal.
Ova epizoda baca svjetlo na izrazito personalizovan način na koji se vodi spoljna politika tokom drugog Trampovog mandata, budući da je predsjednik angažovao čitav niz bliskih prijatelja i saveznika da služe kao njegovi izaslanici i sprovode njegovu agendu u inostranstvu. Kritičari izražavaju negodovanje zbog njihovog nedostatka iskustva; podrugljivo pitaju - može li zaista jedan magnat iz sektora nekretnina poput Stiva Vitkofa voditi pregovore o okončanju rata u Ukrajini, rješavanju iranskog nuklearnog programa i okončanju rata Izraela u Gazi?
Ipak, ovi izaslanici donose mogućnost direktne veze s predsjednikom i zaobilaženje birokratije Stejt departmenta. Takođe, mogu da govore i postupaju na načine koji su nedostupni tradicionalnim američkim diplomatama. “Na neki način je lakše razgovarati oči u oči s predsjednikovom desnom rukom”, rekao je Artjom Šrajbman, nerezidentni istraživač Karnegi fondacije.
Slanje savjetnika za nacionalnu bezbjednost ili državnog sekretara (u oba slučaja to je trenutno Marko Rubio) moglo bi se protumačiti kao potpuna legitimacija izolovanog predsjednika Bjelorusije, kaže Franak Vjačorka, šef kabineta opozicione liderke Tihanovskaje.
“Ali ako govorimo o izaslanicima - zadatak izaslanika je da sklapaju dogovore, da rješavaju krize”, rekao je on.
Koalova avantura u Bjelorusiji počela je jednim pozivom iz Stejt departmenta krajem aprila, uz poseban zahtjev. Da li bi bio voljan da ode u Minsk i sastane se s Lukašenkom, čovjekom kojeg često nazivaju “posljednjim diktatorom Evrope”?
“U redu”, odgovorio je Koal. Da li može da krene već sjutra? “To i nije baš u redu”, rekao je. “Ali sam ipak otišao.”
Koal, 78, je prilično direktan čovjek i iskusan pravnik, možda najpoznatiji po tome što je pomogao da se krajem 1990-ih postigne nagodba vrijedna 386 milijardi dolara s velikim duvanskim kompanijama. Njegova politička karijera bila je krivudava: bio je dugogodišnji demokrata, podržao je Džona Mekejna 2008. i sprijateljio se sa Sarom Pejlin, da bi potom podržao predsjedničku kampanju demokratskog kandidata Martina O’Melija 2016.
Predvodio je Trampovu gotovo beznadežnu tužbu protiv kompanija društvenih mreža 2021. optužujući ih za cenzuru. “Sav taj vouk pristup pomjerio me je udesno”, rekao je u jednom intervjuu. Trampa je upoznao prije oko 20 godina preko supruge Grete van Sasteren, bivše voditeljke Foks njuza, koja je predsjednika intervjuisala više puta.
Nekoliko dana nakon poziva, Koal i nekolicina američkih diplomata prešli su granicu iz Litvanije u Bjelorusiju, zaustavivši se na seoskom putu da zamijene diplomatske registarske tablice na vozilima kako ne bi privlačili pažnju.
Stigli su do Palate nezavisnosti, Lukašenkove rezidencije u centru Minska, koja svojom staklenom fasadom i zakrivljenim metalnim krovom podsjeća na aerodromsku zgradu. “Toliko je velika da ni Tom Brejdi ne bi mogao da baci loptu s jednog kraja lobija na drugi”, rekao je Koal.
Lukašenko, jedan od najbližih saveznika Vladimira Putina, godinama se oslanja na subvencije iz Moskve kako bi održao posrnulu bjelorusku ekonomiju. Bjelorusija je 2022. poslužila kao polazna tačka za ruske trupe u njihovom napadu na Ukrajinu, što je dodatno učvrstilo Lukašenkovu izolaciju od Zapada.
Lukašenko, koji vlada Bjelorusijom od 1994, pokazao se vještim u balansiranju između Rusije i Zapada, koketirajući sa Vašingtonom i Briselom kako bi privukao pažnju Putina ili obezbijedio ublažavanje ekonomskih sankcija njegovoj zemlji. Politički zatvorenici su često služili kao sredstvo za političko trgovanje. Lukašenko je 2015. oslobodio sve za koje je Zapad smatrao da su nepravedno pritvoreni, što je podstaklo Evropu i SAD da ukinu dio sankcija.
Taj predah bio je kratkog daha. Prema podacima bjeloruske organizacije za ljudska prava Vesna, više od 5.000 ljudi osuđeno je po politički motivisanim optužbama u posljednjih pet godina, a oko 1.150 njih i dalje je u zatvoru. Tramp je oslobađanje nepravedno pritvorenih Amerikanaca postavio kao prioritet svoje spoljne politike, čime je autoritarnim liderima poput Lukašenka otvorena mogućnost da mu privuku pažnju. Već nedjelju dana nakon Trampove inauguracije u januaru, Bjelorusija je jednostrano oslobodila američku državljanku Anastasiju Nuhfer iz zatvora.
“Lukašenko se plaši Trampa”, rekao je Vjačorka. “On vrlo dobro zna kako da se nosi s običnim političarima, ali nema predstavu kako da se postavi prema snažnim i nepredvidivim liderima poput Trampa.”
Još troje političkih zatvorenika oslobođeno je u februaru, nakon što je pomoćnik zamjenika državnog sekretara Kris Smit tiho doputovao u Bjelorusiju, čime je postao najviši američki zvaničnik koji je posjetio zemlju u posljednjih više od pet godina. Do aprila, američka strana bila je na ivici da izdejstvuje još jedno oslobađanje američkog državljanina i tada je poslat Koal kako bi finalizovao dogovor.
Tokom dugog ručka u palati, Koalu je povjeren zadatak da upozna pričljivog bjeloruskog lidera. “Rekli su mi da ga šarmiram. Da se šalim s njim, pa sam to i uradio”, rekao je. “Lukašenko je počeo da pominje Stejt department, a ja sam rekao: ‘Da, sve što oni rade je bla bla bla’, i njemu se to strašno dopalo.”
Lukašenko je na Koala ostavio utisak pametnog i proračunatog čovjeka. “Zaista želi bolje odnose sa SAD”, rekao je Koal, dodajući da je bjeloruski lider djelovao zainteresovano da igra ulogu u pregovorima o ratu u Ukrajini.
U nekom trenutku iznijeta je votka, Lukašenkov lični brend, i zdravice su počele. Predsjednik Bjelorusije nazdravio je u čast Trampa. Smit, zvaničnik Stejt departmenta, gurnuo je Koala laktom da i on nazdravi, kako to nalažu običaji u regionu. Koal je uzvratio zdravicom u čast Lukašenka, i ubrzo je počeo da brine zbog svog želuca.
Kako je popodne odmicalo, zdravice su se nizale, iako se malo govorilo o politici, dvojica muškaraca su se bolje upoznala. Odnos se počeo razvijati. “Bilo je sve vrlo zabavno”, rekao je Koal.
Čini se da se Lukašenko složio. Nekoliko sati kasnije, američka delegacija je dobila ono po šta je došla, bjeloruske vlasti su im predale Jaurasa Zjenkoviča, naturalizovanog američkog državljanina koji je uhapšen u Moskvi 2021. i optužen za planiranje državnog udara protiv Lukašenka. Američka vlada je ranije ove godine ocijenila da je nepravedno pritvoren. Razgovori su se nastavili iza kulisa tokom ljeta, i do juna je pokrenuto novo oslobađanje zatvorenika.
Kada se probudila ujutru, u subotu, 21. juna, Svetlana Tihanovskaja nije imala pojma da će toga dana ponovo vidjeti svog supruga, Sergeja. Popularni jutjub bloger uhapšen je nakon što je pokušao da se kandiduje protiv Lukašenka na predsjedničkim izborima 2020. godine.
Tihanovskaja je preuzela suprugovu ulogu nakon njegovog hapšenja i ubrzo je bila primorana da ode u izgnanstvo u Litvaniju. Pet godina je putovala po svjetskim prijestonicama kako bi skrenula pažnju na političke zatvorenike u svojoj zemlji.
Jutro kada je njen muž pušten, Tihanovskaja je letjela iz Poljske nazad u litvansku prijestonicu Viljnus. Znala je da je Trampov specijalni izaslanik za Ukrajinu, Kit Kelog prethodne večeri boravio u Bjelorusiji zajedno s Koalom i da su pregovori o oslobađanju zatvorenika u toku. Sa šefom kabineta, Vjačorkom nagađala je ko bi mogao biti oslobođen, ali nije se usuđivala da se nada da će njen muž biti među njima.
Tek tog jutra Koal je saznao konačne detalje o tome koji će zatvorenici biti pušteni.
Dok se Tihanovskaja vraćala u Viljnus, autobus koji je prevozio njenog supruga i još 13 političkih zatvorenika kretao se ka bjeloruskoj granici s Litvanijom, nakon što ih je KGB predao Koalu i predstavnicima Stejt departmenta.
Dok su čekali da budu primljeni u zemlju, Koal i ostale diplomate davali su sada već bivšim zatvorenicima svoje mobilne telefone kako bi mogli da pozovu svoje najbliže i jave im da su oslobođeni. “Niko nije imao pojma da se ovo dešava”, rekao je.
Na aerodromu u Viljnusu Tihanovskaja je primila poziv od supruga, s kojim nije imala nikakav kontakt više od dvije godine. “Kada sam čula njegov glas, to je bilo ogromno iznenađenje”, rekla je. On joj je rekao: “Draga moja, slobodan sam.”
Dok su Trampovi pokušaji da izdejstvuje kraj rata u Ukrajini naišli na Putinovu tvrdoglavost, Tihanovskaja se nada da bi njena zemlja mogla predstavljati diplomatski uspjeh koji Tramp toliko priželjkuje.
“Bjelorusija može biti priča o uspjehu predsjednika Trampa”, rekla je. “Slobodna, nezavisna Bjelorusija je i u interesu SAD.”
Lukašenko takođe naslućuje priliku da se vrati u međunarodni fokus dok američki predsjednik pokušava da postigne dogovor između Rusije i Ukrajine, rekao je Šrajbman iz Karnegi fondacije. “On želi da bude dio mirovnog procesa. Želi da razgovara s velikim igračima. To je već nagrada za njega.”
Međutim, Bjelorusija nije Švajcarska. “Lukašenko je danas toliko, toliko duboko zavisan od Putina i Rusije da je to jednostavno izvan moći SAD, koliko god se trudile, da razdvoje te dvije zemlje”, rekao je Šrajbman.
Koal se, međutim, ne opterećuje previše Lukašenkovim diplomatskim igrama. “To je Rubiov problem”, rekao je. “Ja gledam na stvari ovako: mogu li da oslobodim još ljudi?”, rekao je. “Ako to doprinosi mojoj svrsi i onome što pokušavam da postignem, onda me ostalo ne zanima.”
Priredila: N. B.
Bonus video:
