U nadmetanju između Kine i Sjedinjenih Država, Kina pobjeđuje.
To nije zaključak koji bi mnogi izveli prije šest mjeseci, ali danas je neizbježan.
Ono što je sada drugačije jeste da je administracija američkog predsjednika Donalda Trampa, otkako je preuzela dužnost, preduzela niz koraka koji direktno idu u prilog njenom protivniku, slabeći sopstvenu sposobnost da se nadmeće i pobijedi. Uskoro ćemo dostići tačku u kojoj će ovaj trend postati nepovratan.
Decenijama je Kina slijedila maksimu Denga Sjaopinga da “sakrije svoju snagu i sačeka svoj trenutak”. Nažalost, većina zapadnih zemalja, na čelu sa SAD, ignorisala je drugi dio te parole, da Peking zaista čeka svoj trenutak, i umjesto toga fokusirala se na Kinu kao ogromno novo tržište za zapadne proizvode, usluge i kapital.
Svi su mogli da se obogate time što se Kina obogaćuje, ili je bar tako izgledalo, a takav stav Deng i njegovi nasljednici su sasvim prihvatali. Njihov cilj, međutim, nije bio bogatstvo samo po sebi, već sticanje moći potrebne da se nadmeću i pobijede jedinu preostalu svjetsku supersilu.
Tako je, kada je Si Đinping došao na vlast 2013. godine, Kina prestala da čeka i počela da pokazuje snagu.
U posljednjih deset godina, Kina je povećala vojna izdvajanja za 800 procenata, što predstavlja najveće vojno jačanje u istoriji tokom mirnodopskog perioda. Danas raspolaže sa više ratnih brodova nego SAD; modernizuje svoj nuklearni arsenal, s ciljem da do kraja decenije bude skoro u istoj ravni sa Rusijom i Sjedinjenim Državama; i pokazuje vojnu silu na mjestima koja su dugo bila pod isključivim uticajem SAD.
Ipak, iako je njen vojni uspon impresivan, ono što najviše zabrinjava je ekonomski, naučni i tehnološki napredak Kine.
Sedamdeset odsto zemalja u svijetu danas više trguje sa Kinom nego sa SAD, a više od polovine njih trguje s Kinom čak dvostruko više. Kako je sam Tramp rekao: Amerika može biti veliki robni centar, ali proizvodi koje možete kupiti u njenim radnjama, i širom svijeta, napravljeni su u Kini.
Trgovina, međutim, nije jedino tržište koje je Peking osvojio. Slijedeći jasnu i dosljednu strategiju koju je Si Đinping prvi put predstavio 2015. godine, Kina danas prednjači u svijetu u oblastima električnih vozila i baterija, robotike, kvantnih komunikacija, obnovljivih tehnologija i još mnogo čemu. Prema jednoj studiji, prije 20 godina SAD su bile ispred Kine u 60 od 64 ključne tehnologije budućnosti u oblasti odbrane, energije, računarstva, biotehnologije i drugih sektora - danas Kina prednjači u 57 od njih.
Sedamdeset odsto zemalja u svijetu danas više trguje sa Kinom nego sa Sjedinjenim Državama, a više od polovine njih trguje s Kinom čak dvostruko više
Ta odlučnost da pobijedi naročito je vidljiva u oblasti koja je posljednjih mjeseci često u centru pažnje: rijetki zemni elementi i magneti od ključnog značaja za odbranu, elektroniku i proizvodnju zelene tehnologije.
Trenutno, Kina posjeduje gotovo 50 odsto svjetskih rezervi rijetkih zemnih elemenata, kontroliše 70 odsto rudnika rijetkih ruda i obavlja 90 odsto globalnog prerađivačkog kapaciteta. Takođe kontroliše više od 90 odsto svjetske proizvodnje ključnih magneta, a taj gotovo potpuni monopol uspješno je iskoristila da natjera Trampovu administraciju da se povuče iz eskalacije carinskog rata i kontrole izvoza čipova.
Međutim, čak i u oblastima u kojima Sjedinjene Države još uvijek imaju prednost, poput vještačke inteligencije i kvantnog računarstva, Kina sustiže. Objavljivanje DeepSeek-a, na primjer, šokiralo je AI zajednicu zbog brzine i sofisticiranosti, jer je gotovo dostigao nivo znatno skupljih modela koje razvijaju američke tehnološke kompanije. Prema riječima visokog zvaničnika Majkrosofta zaduženog za AI, naredna generacija DeepSeek-a možda će čak nadmašiti i najnaprednije modele koje nude OpenAI i druge firme.
Sve to ukazuje na to da Kina ne samo da sustiže SAD, već ih u mnogim segmentima i nadmašuje.
Dok su prije 20 godina SAD bile ispred Kine u 60 od 64 ključne tehnologije budućnosti u oblastima odbrane, energetike, računarstva, biotehnologije i drugim sektorima, danas Kina prednjači u 57 od tih tehnologija
Amerika i dalje ima brojne prednosti u ovoj trci, zahvaljujući kojima je do sada uspijevala da ostane u prednosti, čak i dok je Peking sprovodio svoju dugoročnu strategiju da je prestigne. Ali u posljednjih šest mjeseci, Trampova administracija sistematski je počela da potkopava mnoge od tih prednosti.
Uzmimo za primjer savezništva: Najveća prednost SAD-a jeste to što ima saveznike, dok Kina ima klijente. Zajedno, SAD i njeni saveznici mogu da nadmaše konkurenciju po inovacijama, potrošnji, trgovini, finansijama i privlačnosti. Međutim, američki saveznici u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji sve više, i sa pravom, strahuju da ih politika “Amerika na prvom mjestu” stavlja na posljednje mjesto. Rečeno im je da sami brane svoje teritorije, da plaćaju 15 procenata ili više na carine, a u slučajevima Kanade i Danske, čak i da ustupe teritoriju.
Kao rezultat toga, okreću se jedni drugima i smanjuju svoje vojne, ekonomske i političke veze sa Vašingtonom.
I to nije sve. Trampova administracija takođe sprovodi politike finansiranja univerziteta i imigracije koje direktno potkopavaju sposobnost Amerike da se takmiči s Kinom. Tokom 80 godina, savezna sredstva za istraživanja finansirala su naučne i tehnološke proboje poput interneta, sekvenciranja genoma, istraživanja svemira, vakcina, liječenja raka i još mnogo toga. Savremeni američki istraživački univerziteti bili su predvodnici u podsticanju tih inovacija, privlačeći talente iz cijelog svijeta da uče, doprinesu i profitiraju unutar američkog inovacionog ekosistema.
Međutim, Tramp je sada smanjio savezno finansiranje osnovnih istraživanja za trećinu, blokirao istraživačke grantove najprestižnijim univerzitetima iz isključivo ideoloških razloga i postrožio imigracione propise za strane studente i naučnike. Jedno istraživanje sugeriše da 75 odsto naučnika u SAD danas razmatra mogućnost da napusti zemlju i potraži posao u inostranstvu.
Teško je procijeniti štetu koju ove politike nanose američkoj konkurentnosti. Da navedemo samo jedan primjer: mnogi najbliži saveznici SAD-a sada nude izdašne grantove i istraživačke prilike kako bi privukli bazu talenata koja je bila u samom srcu američkog uspjeha kao globalne sile inovacija.
Ovo nije samo pucanj u sopstvenu nogu - ovo je pucanj u glavu. A ukoliko Vašington uskoro ne ispravi situaciju, desiće se da ga prestigne ne samo Peking, već i mnogi drugi djelovi svijeta.
Autor je bivši američki ambasador pri NATO-u i viši saradnik na Belfer centru Univerziteta Harvard
Tekst je preuzet iz “Politika”
Prevod: N. B.
Bonus video:
