Ukrajina i njeni evropski saveznici ohrabreni su obećanjem Donalda Trampa o bezbjednosnim garancijama koje bi pomogle da se okonča rat, ali se suočavaju s mnogim pitanjima bez odgovora uključujući to koliko će Rusija biti spremna da sarađuje.
U analima transatlantske diplomatije, samit predsjednika SAD i evropskih lidera, koji je održan u ponedjeljak u Bijeloj kući, mogao bi ostati upamćen kao jedan od neobičnijih.
“Njujork tajms” ga opisuje kao “istorijski, a opet neizvjestan po ishodu, značajan, a ipak kratkotrajan u smislu uticaja na rat u Ukrajini, pažljivo režiran, a ipak talac hirova jednog jedinog čovjeka - Donalda Trampa”.
Dok su se evropski lideri vraćali u svoje prijestonice, diplomate i stručnjaci za spoljnu politiku pokušavali su da shvate smisao sastanka usred ljeta sa Trampom i predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim, sa scenama režiranim za televiziju i nepredviđenim usputnim epizodama.
Sedmoro evropskih lidera je iskazalo podršku Zelenskom i međusobno jedinstvo. Od Trampa su dobili potencijalno presudan, iako neodređen izraz spremnosti da podrži bezbjednosne garancije za Ukrajinu nakon rata, a istovremeno su izbjegli raspravu o teritorijalnim ustupcima, prema riječima njemačkog kancelara Fridriha Merca.
Ipak, praktično su pristali na Trampovo odustajanje od prekida vatre između Rusije i Ukrajine kao uslova za nastavak pregovora. Analitičari navode da je to evropske lidere vratilo tamo gdje su bili i prije Trampovog susreta sa predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci prošle sedmice: prepuštene vjeri američkog predsjednika da može sklepati dogovor s ruskim liderom i okončati iscrpljujući rat, navodi “Tajms”.
“U Enkoridžu i u Vašingtonu to je bio trijumf prazne neodređenosti i besmislenih obećanja”, ocijenio je Žerar Aro, koji je bio francuski ambasador u Sjedinjenim Državama tokom Trampovog prvog mandata. “U oba slučaja nije donijeta nijedna čvrsta odluka. Ništa se nije promijenilo”.
Aro je kazao da Trampove umirujuće riječi o bezbjednosnim garancijama, kao i to što nije bilo sukoba između njega i Zelenskog, za Evropljane predstavljaju izvjesno olakšanje. Međutim, odsustvo detaljnog, dogovorenog plana za pregovore s Rusijom, dodao je, može nagomilati probleme za budućnost. Scenario koji najviše zabrinjava, prema Arou, jesu “razgovori i razgovori koji ne vode ničemu osim mogućim nesporazumima”.
Tramp je juče rekao da se nada da će Putin napraviti korake ka okončanju rata, ali je priznao da lider Kremlja možda uopšte ne želi da postigne dogovor, dodajući da bi to za Putina stvorilo “tešku situaciju”, prenio je Rojters.
U intervjuu za Foks njuz, Tramp je rekao da vjeruje da će Putinov pravac djelovanja postati jasan u narednih nekoliko sedmica. Tramp je ponovo isključio mogućnost prisustva američkih trupa na terenu u Ukrajini i nije naveo nikakve detalje o bezbjednosnim garancijama koje je ranije pominjao da bi Vašington mogao da ponudi Kijevu u okviru eventualnog poslijeratnog sporazuma.
“Ne mislim da će to biti problem (postizanje mirovnog sporazuma), da budem iskren s vama. Mislim da je Putin umoran od toga. Mislim da su svi umorni od toga, ali nikad se ne zna”, rekao je Tramp.
Zelenski je razgovore u Bijeloj kući ocijenio kao “veliki korak naprijed” ka okončanju rata i uspostavljanju trilateralnog sastanka sa Putinom i Trampom, ali bi, kako ocjenjuje Rojters, mogao biti primoran da napravi bolne kompromise.
Odsustvo detaljnog, dogovorenog plana za pregovore s Rusijom, može nagomilati probleme za budućnost. Scenario koji najviše zabrinjava su razgovori koji ne vode ničemu osim mogućim nesporazumima
Diplomate su ukazale da je nesvakidašnji prizor evropskih lidera koji prekidaju ljetnje odmore da bi pohrlili u Vašington manje podstaknut rijetkom prilikom da se sklopi mir, a više strahom da bi Tramp mogao pokušati da zastraši Zelenskog, kao što je to učinio na burnom sastanku u Ovalnom kabinetu u februaru. Ovoga puta se strahovalo da će Tramp pokušati da natjera ukrajinskog predsjednika na jednostrani dogovor s Rusijom - teritorija za mir.
“Zelenski i sedmoro evropskih lidera pohitali su u Vašington iz jednog razloga”, rekao je R. Nikolas Berns, bivši američki ambasador pri NATO-u i u Kini. “Oni ne vjeruju Trampovoj privrženosti slobodnoj i nezavisnoj Ukrajini, niti njegovoj zagonetnoj fascinaciji Putinom i njegovim autoritarnim likom”.
U jednom od dramatičnijih trenutaka dana, Tramp je ostavio svoje goste da bi telefonirao Putinu. Razgovarali su o mogućnosti bilateralnog susreta između Putina i Zelenskog, te trilateralnog nastavka u kojem bi učestvovao i Tramp.
Putin je predložio Moskvu kao mjesto održavanja, ponudu koju je prvi put iznio u Enkoridžu, rekao je jedan visoki evropski diplomata. Taj scenario je uplašio evropske lidere, ali je Tramp, prema riječima diplomate, ljubazno odbio Putina.
U još jednoj čudnoj epizodi, na mikrofonu koji je ostao uključen čulo se kako Tramp govori francuskom predsjedniku Emanuelu Makronu: “Mislim da on želi da sklopi dogovor u moje ime. Shvataš li to? Ma koliko ludo zvučalo”.
Makron, možda više od bilo kojeg zapadnog lidera, ima iskustva s frustrirajućim pregovaranjima s Putinom. On je početkom 2022. godine letio više puta u Moskvu i nazad, da bi sjedio preko puta ruskog predsjednika za dugim stolom u maratonskom, na kraju uzaludnom pokušaju da ga odvrati od invazije na Ukrajinu.
Ipak, u ponedjeljak je Makron bio krajnje uljudan i optimističan povodom Trampovih šansi da uspije u onome gdje je on omanuo. “Vaš predsjednik je zaista veoma uvjeren u svoju sposobnost da privede ovaj dogovor kraju, što je dobra vijest za sve nas”, rekao je u intervjuu za NBC njuz.
Makron takođe ima mnogo iskustva u ophođenju s Trampom, pošto je stupio na dužnost četiri mjeseca nakon njegove prve inauguracije. Njihov odnos je imao uspona i padova. Vojna parada na Jelisejskim poljima 2017. godine opčinila je Trampa, ali je zbog mimoilaženja oko Izraela i Gaze na samitu Grupe sedam u Kanadi u junu bio mrzovoljan i prigovarao da je “Emanuel uvijek u krivu”. Ali u ponedjeljak, francuski predsjednik je slijedio provjereni scenario umirivanja svog domaćina.
“Evropski lideri su prozreli Trampovu taktiku i sada se u njoj vješto snalaze”, rekao je Mudžtaba Rahman, stručnjak za Evropu u konsultantskoj kući za političke rizike Eurasia Group. “Evropa sada očigledno ima mjesto za stolom, štaviše više mjesta za stolom”, dodao je, napominjući da je čak i Evropska komisija, dugogodišnja Trampova boljka, bila predstavljena svojom predsjednicom Ursulom fon der Lajen.
Rahman je rekao da su se lideri ne samo dobro snašli s Trampom, već i da su nastupili s usklađenim i dosljednim pristupom u ophođenju s njim. Dok su i Merc i Makron istakli važnost prekida vatre, nijedan od njih to nije forsirao do mjere koja bi isprovocirala Trampa ili otvorila pukotine u njihovom jedinstvenom frontu.
“Bili smo dobro pripremljeni i dobro koordinisani”, rekao je Merc novinarima nakon sastanka. “Takođe smo zastupali iste stavove. Mislim da je to zaista prijalo američkom predsjedniku, u smislu da je primijetio da mi Evropljani ovdje govorimo jednim glasom”.
Britanski premijer Kir Starmer, koji predvodi napore Evrope da se formira multinacionalna mirovna misija za Ukrajinu, naglasio je Trampovu spremnost da i Amerika ima ulogu u tom poduhvatu. Dodao je i da je sada jasno da se nikakav mirovni sporazum neće sklapati mimo Zelenskog.
“To je priznanje principa da u nekim od ovih pitanja, bilo da je riječ o teritoriji, razmjeni zarobljenika ili krajnje ozbiljnom pitanju povratka djece, Ukrajina mora biti za stolom”, rekao je Starmer, prije nego što se vratio na prekinuti porodični odmor u Škotskoj. (Tokom rata desetine hiljada ukrajinske djece je oteto i deportovano u Rusiju, što je, kako navodi “Tajms”, njihove roditelje tjeralo u očajničke potrage.)
Sudbina transatlantskog saveza i dalje visi o koncu
“Njujork tajms” piše da za evropske lidere, ove činjenice naglašavaju koliko se toga promijenilo otkako su se okupili u Londonu u martu, poslije Trampovog eksplozivnog prvog susreta sa Zelenskim. Tada su razmatrali budućnost u kojoj se činilo da su SAD odlučne da se odreknu svoje poslijeratne uloge garanta mira u Evropi.
Od tada su članice NATO-a, podstaknute Trampom, obećale povećanja svojih vojnih budžeta. Sastavile su planove za ambicioznu “koaliciju voljnih” koja bi pomogla da se obezbijedi mir u Ukrajini. Britanija i Francuska su uskladile doktrine o upotrebi svojih nuklearnih arsenala; Britanija i Njemačka su potpisale sporazum o međusobnoj odbrani; dok je Evropska unija uspostavila mehanizam finansiranja koji članicama omogućava da se zadužuju kako bi ispunile veće obaveze u oblasti odbrane.
Ipak, diplomate i analitičari upozoravaju da sudbina transatlantskog saveza i dalje visi o koncu, zavisna od američkog predsjednika koji je u ponedjeljak bio neuobičajeno uljudan prema Zelenskom i svojim evropskim gostima, ali bi za tren mogao promijeniti ton, naročito nakon svog narednog susreta s Putinom.
“Dok se ispostavilo da je predsjednik Tramp efikasan u ubjeđivanju saveznika iz NATO-a da se obavežu na istorijsko povećanje izdvajanja za odbranu, on nije uspio da preuzme vođstvo u suočavanju s najvećom prijetnjom budućnosti saveza - osvetoljubivim i nasilnim Vladimirom Putinom”, rekao je Berns, bivši ambasador pri NATO-u.
Bonus video:
