Ako mi neko kaže šta misli o jednom pitanju, često mogu prilično dobro da pretpostavim šta misli i o nečemu drugom. Glas za “izlazak” ili “ostanak” na britanskom referendumu o bregzitu bio je snažan pokazatelj stavova i o drugim temama - poput imigracije, smrtne kazne ili Donalda Trampa.
Međutim, taj obrazac prestaje da važi kada je riječ o Ukrajini i Gazi. Među komentatorima - pa čak i vladama - mogu se naći grupe koje su istovremeno proruske i proizraelske; proukrajinske i propalestinske; proruske i proizraelske; ili proruske i propalestinske.
Naravno, termini poput “pro-Palestina” ili “pro-Rusija” veoma su neprecizni. Oni obuhvataju širok spektar stavova. Ipak, ostaju koristan skraćeni način da se označe stvarne političke podjele. Često se razlike između “pro” i “anti” tabora izražavaju kroz rasprave o zapadnoj spoljnoj politici. Oni iz “pro-Palestina” tabora žele da pokrenu optužbe za ratne zločine protiv izraelskih lidera i da povećaju pritisak na tu zemlju. “Proizraelska” grupa uopšteno podržava davanje odriješenih ruku Netanjahuovoj vladi i odbacuje optužbe da Izrael sprovodi genocid.
Kada je riječ o ratu u Ukrajini, “prorusi” obično tvrde da Moskva ima legitimne zamjerke koje treba priznati. “Proukrajinski” stav jeste da treba povećati podršku Kijevu i izvršiti mnogo veći pritisak na Putina.
Zašto je ideološka mapa postala toliko komplikovana od izbijanja ratova u Ukrajini i Gazi? “Proukrajinsko, proizraelsko” okruženje u velikoj mjeri se podudara s grupom nekada poznatom kao neokonzervativci. Oni Ukrajinu i Izrael vide kao demokratije pod napadom koje zaslužuju podršku.
Bernar-Anri Levi, francuski filozof, strastveni je pristalica Ukrajine, a nedavno je branio Izrael od optužbi za genocid, tvrdeći: “Genocidna vojska ne bi čekala dvije godine da pobijedi u ratu na teritoriji veličine Las Vegasa... Govoriti o genocidu u Izraelu predstavlja uvredu za zdrav razum.”
Ukrajina se i dalje zaista bori za svoje postojanje - i uglavnom to čini uzdržano i s poštovanjem prema civilnim životima. Nasuprot tome, uprkos tvrdnjama Netanjahuove vlade da se Izrael suočava s egzistencijalnom prijetnjom, nema nikakve šanse da posljednji ostaci Hamasa ugroze postojanje Izraela kao države
Drugi koje bih svrstao u tabor “proukrajinskih, proizraelskih” jesu istoričar Nil Ferguson i novinarka Bari Vajs. Grupa “proukrajinskih, propalestinskih” više je usredsređena na ljudska prava i ratne zločine - nego na pitanja demokratije i ko je prvi zapucao. Posmatrano kroz prizmu ljudskih prava, Rusija i Izrael se svrstavaju u isti tabor - optuženi za masovna ubistva nevinih civila i kršenje međunarodnog prava. Upravo je zbog te logike Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje i Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua.
Pedro Sančez, španski premijer, koji je nedavno optužio Izrael za genocid, tvrdi da je licemjerno da Zapad osuđuje Rusiju, a da istovremeno podržava Izrael.
Tu je zatim i proruski, proizraelski stav, uobičajen među poklonicima autoritarne vladavine. Viktor Orban, premijer Mađarske, je oličenje tog pristupa. On je često blokirao sankcije EU protiv Rusije - i upozoravao da bi zapadna podrška Ukrajini mogla dovesti do svjetskog rata. Orban je takođe jedini lider EU koji je dočekao Netanjahua u svojoj zemlji nakon optužnice Međunarodnog krivičnog suda.
Varijante Orbanove pozicije mogu se pronaći širom evropske krajnje desnice - gdje neprijateljstvo prema muslimanskim migrantima može prerasti u podršku Izraelu; a nacionalizam, socijalni konzervativizam i sumnjičavost prema NATO-u mogu stvoriti simpatije prema Rusiji.
Proruski, proizraelski stav često se dojmio kao najbliži opis Trampovog pogleda na svijet. Ali u Americi postoji i struja izolacionističke krajnje desnice koja je proruska i sve više propalestinska. Uticajni TV voditelj Taker Karlson pružio je Putinu blagonaklono gostovanje i snimao hvalospjevne priloge iz Rusije. Kritičari Izraela redovni su gosti u njegovoj emisiji. Među njima je i kongresmenka Mardžori Tejlor Grin, koja se nekada smatrala jednom od Trampovih najodanijih sljedbenica, ali je postala prva izabrana republikanka koja je optužila Izrael za genocid.
I Karlson i Grin optuženi su za antisemitizam. Ali njihovi stavovi o Izraelu i Ukrajini mogu se posmatrati kao izraz beskompromisnog oblika nacionalizma “Amerika na prvom mjestu”. Oni obje zemlje vide kao države koje pokušavaju da uvuku SAD u ratove.
Gdje se ja uklapam u svemu tome? Najprije, da sebi dopustim jednu pogodnost koju sam uskratio drugima, reći ću da su termini poput “proizraelski” i “propalestinski” previše pojednostavljeni da bi opisali moje stavove. Međutim - koristeći sopstvene manjkave kategorije - rekao bih da su se u protekle dvije godine moje simpatije pomjerile iz tabora “proukrajinskog, proizraelskog” u tabor “proukrajinskog, propalestinskog”.
Razlog je taj što su, na početku posljednjih ratova, i Izrael i Ukrajina očigledno bili žrtve agresije i ratnih zločina nad civilima. Ali u protekle dvije godine stvari su se promijenile. Masovno ubijanje palestinskih civila od strane Izraela i upotreba gladi kao oružja rata ne mogu se opravdati kao legitiman oblik samoodbrane.
Ukrajina se i dalje zaista bori za svoje postojanje - i uglavnom to čini uzdržano i s poštovanjem prema civilnim životima. Nasuprot tome, uprkos tvrdnjama Netanjahuove vlade da se Izrael suočava s egzistencijalnom prijetnjom, nema nikakve šanse da posljednji ostaci Hamasa ugroze postojanje Izraela kao države. Brutalnost Netanjahuove taktike ne može se opravdati čak ni kao pokušaj da se spasu izraelski taoci. Štaviše, ona ih dovodi u opasnost.
Za mene, barem, Ukrajina i Izrael sada stoje na različitim stranama moralne vage.
Tekst je preuzet iz “Fajnenšl tajmsa”
Prevod: N. B.
Bonus video:
