Kada su istraživači zamolili ljude širom svijeta da navedu sve tabu riječi koje im padnu na pamet, razlike koje su se pojavile razotkrile su puno toga. Dužina svake liste, na primjer, znatno je varirala. Dok su izvorni govornici engleskog jezika u Ujedinjenom Kraljevstvu i govornici španskog u Španiji u prosjeku naveli po 16 riječi, Njemci su taj broj više nego utrostručili - s prosjekom od 53 riječi, u rasponu od intelligenzallergiker (osoba alergična na inteligenciju) do hodenkobold (“testisni goblin”), izraz za nekoga ko je naporan ili dosadan.
Rezultati, kažu istraživači, ukazuju na to da zapostavljeno polje društvenih ispada - bilo da je riječ o psovkama, uvredama ili drugom “zabranjenom” jeziku - može pomoći da bolje razumijemo vrijednosti, granice i promjenljive norme koje oblikuju različite kulture.
“Te riječi mogu biti više ili manje uvredljive, mogu biti nabijene negativnošću ili ironijom”, rekao je Jon Andoni Dunabeitia, kognitivni naučnik i profesor na Univerzitetu Nebrija u Madridu. “Ali posmatrane zajedno, one nude male uvide u stvarnost svake kulture.”
Kada je riječ o razlikama između govornika španskog i njemačkog jezika, Dunabeitia je imao dvije teorije. Njemački jezik, sa svojom naizgled beskrajnom sposobnošću da gradi nove složenice, mogao bi jednostavno da nudi više mogućnosti, rekao je. “Ali moguće je i da drugim ljudima (ljudi koji govore druge jezike) te riječi jednostavno nijesu dostupne, ili im je teže da ih prizovu kada se od njih traži da ih navedu u neutralnom okruženju”, dodao je.
Studija, koja je obuhvatila tabu riječi na 13 jezika - od srpskog do kantonskog i holandskog - i u 17 zemalja, otkrila je i druge razlike. Riječ sranje, ili njen prevedeni ekvivalent, bila je među najčešće korišćenima u nekoliko jezika, uključujući engleski, finski i italijanski, ali se nije našla među najčešćima u francuskom, holandskom, španskom ili njemačkom jeziku.
Nasuprot tome, riječi koje su imale za cilj da omalovaže žene, poput “kučka”, pojavile su se u različitim kulturama. “Mislim da to potiče od izuzetno seksističkih tradicija mnogih zemalja”, rekao je Dunabeitia, jedan od oko pedeset istraživača koji su učestvovali u studiji iz 2024. godine. “Rječnik odražava stvarnost društava u kojima su žene bile zlostavljane, isključene iz svakodnevnih poslova i potisnute u pozadinu.”
Seksualni izrazi takođe su se često pojavljivali, što ukazuje na gotovo univerzalnu nelagodu kada je riječ o temama koje se smatraju privatnim ili nepristojnim.
Druge riječi, poput “feminacistkinja” (feminazi), pokazale su kako jezik evoluira zajedno sa društvenim i političkim promjenama. U savremenoj eri društvenih mreža, i anonimnosti koju one često omogućavaju, istraživači su takođe uočili širenje i zaoštravanje jezika, što jasno pokazuje kako se tabu riječi mogu pretvoriti u oružje za napade na ljude na osnovu njihove rase, vjere, pola ili seksualnosti.
Riječi koje su imale za cilj da omalovaže žene, poput ‘kučka’, pojavile su se u različitim kulturama. ‘Mislim da to potiče od izuzetno seksističkih tradicija mnogih zemalja’, rekao je Dunabeitia. Rječnik odražava stvarnost društava u kojima su žene bile zlostavljane, isključene iz svakodnevnih poslova i potisnute u pozadinu
Kada je Simone Sulpicio, profesor psihologije na Univerzitetu Milano-Bikoka i glavni autor studije iz 2024. godine, započeo istraživanje, očekivao je kakofoniju psovki povezanih s crkvom. “Ali iznenadili smo se jer, iako je bogohuljenje bilo prisutno u svim jezicima, samo je u Italiji bilo među najčešćima”, rekao je Sulpicio.
Italijani koji su učestvovali u istraživanju naveli su više od 24 tabu riječi povezane s crkvom, uključujući 17 različitih varijanti onoga što su istraživači preveli kao “je**m ti Boga”.
Sulpicio je pretpostavio da bi to moglo biti zbog blizine i dugotrajnog odnosa Italije sa Vatikanom, kao i zbog trajne snage katoličke tradicije u zemlji. “To je, dakle, primjer uticaja kulturnih ili društvenih razlika”, rekao je.
Još jedna razlika odnosila se na način na koji ljudi koriste uvrede. “Svi imaju pogrdne izraze, ali u zavisnosti od kulture zemlje, meta uvrede se mijenja”, rekao je Sulpicio.
Istraživanje je ukazalo na nekoliko konstanti koje važe u većini kultura: muškarci češće koriste tabu riječi nego žene, a isto važi i za ekstrovertne osobe. U prosjeku, ljudi opsuju jednom na svaka dva minuta govora. Taj se ritam, međutim, može znatno razlikovati u zavisnosti od okruženja, teme i odnosa među sagovornicima.
Ono što čini tabu riječi fascinantnim jeste to što, za razliku od većine drugih djelova našeg rječnika, mogu imati i pozitivno i negativno značenje, rekao je Sulpicio. One nose izuzetnu moć, dodaju istraživači, jer se mogu koristiti da nanesu štetu ili uzdrmaju strukture moći, ali i da oslobode stres ili izazovu smijeh.
Psovanje može čak imati i fizičke koristi, rekao je Sulpicio, pozivajući se na jedno istraživanje u kojem su od ljudi tražili da izgovore običnu riječ ili tabu riječ dok drže ruku u ledu.
“Kada su izgovarali tabu riječ, mogli su duže da drže ruku u ledu”, rekao je. “Dakle, te riječi se mogu koristiti kao svojevrsno sredstvo za emocionalnu regulaciju.”
Njihova široka primjena mogla bi pomoći da se objasni upornost s kojom se te riječi održavaju, iako su generacije roditelja, učitelja i autoriteta aktivno odvraćale od njihove upotrebe, a tragovi takvih riječi brišu se iz formalnih pisanih tekstova.
“Obično su najčešće korišćene riječi nekog jezika ujedno i one najpoznatije. Ali kod tabu riječi taj je odnos obrnut”, rekao je Sulpicio. “Dakle, što su tabu riječi poznatije ili prepoznatljivije, to se rjeđe pojavljuju u novinama, na blogovima ili u sličnim tekstovima.”
Tim koji je stajao iza jedne studije iz 2022. godine utvrdio je da upotreba tabu riječi može duboko uticati na način na koji mislimo, djelujemo i međusobno se odnosimo.
“Psovanje je dugo bilo odbačeno kao tema ozbiljnog istraživanja, jer se smatralo da je to jednostavno znak agresije, slabog poznavanja jezika ili čak niske inteligencije”, naveli su istraživači nedavno u tekstu na portalu “Conversation”.
“Sada, međutim, imamo prilično dokaza koji osporavaju taj stav, što nas navodi da ponovo razmislimo o prirodi - i moći - psovanja.”
Prevod: N. B.
Bonus video:
