Hiljade mladića i djevojaka, s nepokrivenom kosom, u farmerkama i majicama kratkih rukava, skakali su, plesali i pjevali na rasprodanom pop koncertu na otvorenom. U drugom dijelu grada, mladi su njihali glavama u ritmu uličnog hard rok benda. A desetine ljudi su prelazile grad kako bi iskusile Nedjelju dizajna, festival džinovskih, šarenih umjetničkih instalacija, svjetlosnih predstava i žive muzike na više lokacija.
To nisu prizori iz Njujorka ni Berlina. To je Teheran, glavni grad Irana, gdje mladi ljudi posljednjih mjeseci predvode društvenu renesansu. Prošlog mjeseca, petodnevni džez festival pretvorio je kafiće i umjetničke galerije u koncertne pozornice.
Ova slika je u oštrom kontrastu s onom od prije samo pet godina, kada su žene mogle biti pretučene i odvučene u policijska vozila samo zato što im je iz marame virilo nekoliko pramenova kose, kada su bezbjednosne snage upadale u domove kako bi razbile kućne žurke, a plesanje na javnim mjestima bilo zabranjeno.
“Društvo se mijenja izuzetno brzo, gotovo kao da se presvlači koža. Osim što se otvara društveni prostor, imamo i neustrašivu mladu generaciju koja ruši tabue”, izjavila je Donja Amiri, 33-godišnja modna kritičarka i dizajnerka iz Teherana. “Mlada generacija želi osnovne slobode i do njih dolazi čistom upornošću.”
Brojni video-snimci podijeljeni na društvenim mrežama, kao i intervjui obavljeni s više od dvadeset Iranaca - među kojima su umjetnici, dizajneri, muzičari, preduzetnici, studenti i studentkinje, ali i sociolozi i politički analitičari - prikazuju zemlju u vrtlogu promjena koje potiču od građana.
Političko neslaganje i dalje se ne toleriše, smrtne kazne i pogubljenja su česta pojava, a bezbjednosne službe su početkom novembra uhapsile najmanje četvoro akademika, ekonomista i pisaca koji su javno kritikovali sistem. Ipak, čini se da vlada predsjednika Masuda Pezeškijana, kardiohirurga koji je kampanju zasnivao na obećanju većih društvenih sloboda, nije voljna, ili nije u stanju, da se suprotstavi talasu promjena, vjerovatno strepeći da bi represija mogla proizvesti kontraefekat i izazvati nemire.
Vlada se već suočava s krizom za krizom, od teške ekonomske situacije, preko oporavka od rata s Izraelom, do akutne nestašice vode i energetskih resursa. Ples, makar na kratko, rasterećuje tamu.
Proslavama nije obuhvaćen samo Teheran. Koncerti i festivali se organizuju širom zemlje, u velikim i malim gradovima, privlačeći ogromne mase. U Jazdu, religioznom i konzervativnom gradu, održan je i koncert na kojem je publika pjevala zajedno, uz pop pjesme iz predrevolucionog doba, nekada zabranjene. Grad Kerman je u oktobru bio domaćin maratona kroz pustinju, u kojem su muškarci i žene trčali rame uz rame; jutarnji joga časovi i grupno vježbanje postali su uobičajeni prizor u brojnim parkovima; ulični muzičari, među njima i žene koje pjevaju solo, česta su pojava; hip-hop plesači pojavili su se u Širazu i drugim gradovima; a spontane žurke u kafićima, poput one u Karadžu, i tržni centri s di-džejevima postaju sve rašireniji trend.
“Moramo osjetiti radost i sreću”, kazala je Parnija, 26-godišnja kozmetičarka, u razgovoru iz Teherana, zamolivši da joj se ne objavljuje prezime iz straha od odmazde. “Idem na te koncerte da slušam muziku - dok sam tamo, ne razmišljam o ratu niti o sukobima, potpuno sam u trenutku i uživam u toj posebnoj noći.”
Političko neslaganje i dalje se ne toleriše, smrtne kazne i pogubljenja su česta pojava, a bezbjednosne službe su početkom novembra uhapsile najmanje četvoro akademika, ekonomista i pisaca koji su javno kritikovali sistem. Ipak, čini se da vlada nije voljna, ili nije u stanju, da se suprotstavi talasu promjena
U pustinji blizu Isfahana, turističke agencije organizuju rejv zabave na kojima se pleše oko džinovskih skulptura i ognjišta, u stilu festivala Burning Man iz američke savezne države Nevada. Teheranski Veliki bazar, poznat kao uporište tradicije, priredio je modnu reviju na kojoj su manekenke hodale po crvenom tepihu, u bundama i šalovima od kašmira. U nekim restoranima u Teheranu, diskretno se služi vino, a u koktele se krišom dodaje čašica votke.
Muzičko pozorište, koje je rijetko viđeno u Iranu zbog ograničenja u vezi sa ženskim pjevanjem i plesom, stiglo je i u Teheran. Predstave u stilu Brodveja, zasnovane na pričama o Oliveru Tvistu i Robinu Hudu, prema objavama na društvenim mrežama, svake večeri pune sale do posljednjeg mjesta.
Riječ je o promjeni koja dolazi odozdo, iz nove generacije Iranaca koji su povezani sa spoljnim svijetom putem društvenih mreža, manje se plaše hapšenja i pomjeraju granice prisvajajući javni prostor koji je dugo bio pod kontrolom islamske vlasti, poznate po strogim zabranama okupljanja muškaraca i žena, plesa, pjevanja, alkohola i događaja zapadnog tipa.
Fateme Hasani, sociološkinja koja proučava društvene procese, kazala je da se granice između javnog i privatnog života sve više brišu, jer mladi odbijaju da žive dvostrukim životom.
“Tokom protekle četiri decenije, veliki dio iranske kulture postojao je u privatnim prostorima - u domovima, na zabavama i u zatvorenim krugovima. Ali danas se te iste vrijednosti, emocije i stilovi života ponovo pojavljuju u javnoj sferi”, kazala je Hasani.
I sama vlast se, iako pomalo nesigurno, priključila ovom trendu. U septembru je organizovala seriju besplatnih muzičkih događaja na otvorenom širom zemlje, pod nazivom koncerti sreće, pozvavši najpoznatije pjevače i bendove da nastupe za građane, kako bi učvrstila nacionalno jedinstvo izgrađeno tokom odgovora zemlje na dvanaestodnevni rat s Izraelom u junu. Taj potez je bio prvi takve vrste: iranske vlasti obično organizuju proslave u džamijama, uz javne molitve, a ne uz pop koncerte.
“Održavanje koncerata na kojima učestvuju milioni ljudi jača naše jedinstvo”, izjavila je Fateme Mohadžerani, portparolka vlade, za lokalne medije u septembru. Dodala je da bi događaji poput uličnih koncerata mogli pomoći u “povećanju kolektivne sreće”.
Taj potez donio je i pohvale i kritike. Jedni su govorili da vlast napokon radi nešto što ljudima pričinjava zadovoljstvo, dok su drugi ocijenili da je riječ o dvoličnom pokušaju skretanja pažnje sa brojnih problema u zemlji. Ipak, koncerti su bili ogroman uspjeh i prema navodima lokalnih medija, prisustvovalo im je više od milion ljudi i nenamjerno su postali pokazatelj sve šireg jaza između islamskih vlasti i nove generacije.
Bahman Babazadeh, 42-godišnji novinar i organizator koncerata, rekao je u telefonskom razgovoru iz Teherana da je rat promijenio način na koji se koncerti mogu održavati u Iranu. Prema njegovim riječima, vlasti popuštaju ograničenja kao što su kontrola nad izborom tekstova i pjesama, zabrana plesa i obaveza nošenja hidžaba za žene. Babazadeh navodi da se u prosjeku svake večeri u većim gradovima održe najmanje četiri koncerta, kojima prisustvuju hiljade ljudi.
Odstupanje od islamskih pravila je izazvalo bijes među konzervativcima, koji su pozvali pravosuđe i bezbjednosne službe da reaguju, uz upozorenje da će ovim tempom Islamska revolucija uskoro nestati. U pojedinim slučajevima, vlasti su reagovale otkazivanjem događaja ili izricanjem novčanih kazni organizatorima. Ali, takve akcije su u suštini uzaludne.
Iranski mediji su prošle sedmice objavili da je Ministarstvo obavještajnih poslova dostavilo vrhovnom vođi, ajatolahu Aliju Hameneiju, povjerljiv izvještaj o odstupanju od islamskih društvenih normi i opadanju broja žena koje nose hidžab, te da je Hamenei naredio vladi da ponovo dovede mlade i žene u red.
Međutim, Elijas Hazrati, šef komunikacija predsjednika Pezeškijana, rekao je za iranske medije da je vlada “osjetljiva” na to pitanje, ali da ne planira da “koristi neuspješne metode iz prošlosti” i da su njeni stavovi o hidžabu “zasnovani na logici”.
“Generacija Z je ravnodušna prema vlasti i dostigla je kolektivno stanje nepoštovanja”, napisao je Abdolreza Davari, koji je bio visoki savjetnik bivšeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada, u nizu objava na društvenim mrežama o ovom fenomenu. Dodao je da Iranci iz generacije Z “ne tolerišu nametnuto uplitanje u svoj svakodnevni život” i da će “od sada budućnost Irana krenuti drugim tokom”.
Analitičari ističu da radost i zabava koji su ovih dana vidljivi širom Irana ne znače da je mlada generacija ravnodušna prema ekonomskim problemima koji pogađaju zemlju, niti prema povremenim pokušajima islamskog režima da se obračuna. Neki od njih opisuju ta slavlja kao oblik otpornosti i prkosa, slično pokretu koji su predvodile žene, kolektivno odbacujući nošenje obaveznog hidžaba nakon masovnih protesta 2022. godine, kada je mlada žena, Mahsa Amini, preminula u pritvoru policije za moral.
“Iransko društvo je kroz ove oblike otpora uspjelo da napravi pukotine u strukturi moći i natjera režim da popusti u vezi s nekim događajima”, rekao je Možtaba Nadžafi, politički analitičar sa sjedištem u Francuskoj, koji je doktorirao na temi političkih i društvenih pokreta u Iranu.
Amir Sam, kreator sadržaja na Instagramu sa oko 120.000 pratilaca u Iranu, često dijeli video-snimke s koncerata i raznih događaja, i napisao je da mu pričinjava zadovoljstvo kada vidi mlade ljude srećne, dodajući: “Nadam se da će se ova sloboda i radost održati u svakom kutku Irana”.
Priredila: A. Š.
Bonus video:
