Predsjednik SAD Donald Tramp ne krije svoje divljenje prema snažnim autoritarnim liderima poput Viktora Orbana u Mađarskoj ili Najiba Bukelea u Salvadoru. Prošlog mjeseca, pohvalio je Orbanov tvrdi stav prema imigraciji i pozvao evropske lidere da pokažu više “poštovanja” prema mađarskom premijeru; ranije ove godine njegova administracija postigla je sporazum s Bukeleom da više od 200 pritvorenih migranata pošalje u zloglasni zatvor maksimalne sigurnosti u Salvadoru.
Brojne međunarodne organizacije, stručnjaci i istoričari upozoravaju da SAD ide u sličnom pravcu kao ovi autoritarni režimi.
Skoro godinu dana nakon početka Trampovog drugog mandata, “Gardijan” je pitao aktiviste i opozicione lidere iz Mađarske, Salvadora i Turske šta su ih njihova iskustva naučila o autoritarizmu, i šta bi voljeli da su shvatili ranije.
Amerikanci treba “da posmatraju druge zemlje, posebno globalni jug, kako bi vidjeli i rješenja i sve ono što ne treba raditi”, rekla je Eče Temelkuram, turska spisateljica i autorka knjige Kako izgubiti zemlju. “Odbacite aroganciju, odbacite mit o sopstvenoj izuzetnosti i da se vama to ne može desiti”..
Stefanija Kaproncaj, bivša direktorka Mađarske unije za građanske slobode
Trampova konsolidacija moći u SAD podsjeća na autoritarne poteze Viktora Orbana, kaže Kaproncaj. Ali uz jednu važnu razliku.
“Dešava se mnogo brže, i iznenađuje me to što se toliko privatnih kompanija i institucija jednostavno povinovalo zamišljenoj ili jasno izraženoj volji predsjednika Trampa”, rekla je. “Nisam očekivala da će toliko ljudi biti tako sklono izbjegavanju rizika.”
Orban je prvi put došao na vlast 1998, usred rasprostranjenog nezadovoljstva političkim establišmentom u zemlji tokom perioda nakon Hladnog rata. “Demokratija je obećavala ekonomski prosperitet i veću jednakost, a to jednostavno nije isporučila”, kaže Kaproncaj, sada viša naučna saradnica na Pravnom fakultetu Kolumbija univerziteta, u Institutu za ljudska prava.
Odbacite aroganciju, odbacite mit o tome da ste izuzetni da se vama to ne može desiti, poručuje turska spisateljica Eče Temelkuram
Mada je njegova stranka izgubila većinu u parlamentu 2002, Orban se vratio na mjesto premijera 2010. i od tada je stezao kontrolu nad vlašću, mijenjajući izborna pravila u korist svoje stranke, popunjavajući pravosuđe lojalistima i suzbijajući univerzitete, nevladine organizacije i medije. Evropski parlament je 2022. godine Mađarsku proglasio “hibridnim režimom izborne autokratije”.
U periodu nakon njegove ponovne pobjede 2010. godine, Orbanova vlada je gurala reforme koje su donijele određenu stabilnost najsiromašnijim slojevima društva, kaže Kaproncaj. “Autoritarni lideri odgovaraju na jasne potrebe, frustracije i bijes u društvu.”
Kaproncaj kaže da je naučila koliko je važno da opozicioni lideri mnogo pažljivije obraćaju pažnju na ekonomska, svakodnevna pitanja. “Zalaganje za demokratiju, otpor i sav taj veoma apstraktan jezik neće doprijeti do većine društva”, rekla je. “Samo jedan vrlo mali progresivni krug rezonuje s takvom vrstom poruke.”
Međutim, autoritarni zaokret takođe “predstavlja priliku za preispitivanje”, dodala je. “Ako naši dosadašnji alati više ne funkcionišu, kako onda možemo služiti svojoj misiji na djelotvorniji način?”
Na primjer, između 2010. i 2012. Orbanova partija je restrukturirala mađarski ustavni sud, popunila ga političkim poslušnicima i ograničila njegovu nadležnost. “Mi u civilnom sektoru bili smo veoma zabrinuti, i mislim s pravom, ali za mnoge ljude sud je bio nešto udaljeno”, kaže Kaproncaj. Brojne organizacije civilnog društva nisu se bavile svakodnevnim pitanjima poput kućnih prihoda, škola i zdravstvene zaštite, “iako su upravo ta pitanja ono što određuje osjećaju li ljudi da politički sistem funkcioniše za njih i da li se njihov glas čuje”, rekla je.
Kaproncaj kaže da su protesti važni, naročito kada politička opozicija zna da ih iskoristi i nadogradi, ali da su jednako važna i mala, lokalna okupljanja koja spajaju ljude različitog porijekla i uvjerenja kako bi zajedno rješavali zajedničke probleme. “Autokrate zaista žele da polarizuju društvo, tako da je svaka inicijativa koja ide protiv toga od ogromne važnosti”, rekla je.
Mađarska opozicija u posljednjih nekoliko mjeseci pokazuje novu energiju. U junu su desetine hiljada ljudi, uključujući gradonačelnika Budimpešte, učestvovale na paradi ponosa LGBTQ+ zajednice, koju je Orban zabranio. A ankete pokazuju da opoziciona stranka Tisa, na čijem je čelu Peter Mađar, vodi ispred Fidesa, Orbanove stranke, pred izbore sljedeće godine.
“Mnogi ljudi vjeruju da zaista mogu pobijediti na izborima naredne godine”, kaže Kaproncaj. “Konačno postoji prava konkurencija, i to je omogućilo mnogima da izađu iz samocenzure. Prijatelji novinari kažu mi da imaju sve više izvora koji se javljaju. Ljudi se više ne plaše da govore. Civilno društvo i javni život mnogo su življi nego što su bili prethodnih godina.”
Eče Temelkuram (Turska), autorka knjige “Kako izgubiti zemlju”
Temelkuram kaže da je Redžep Tajip Erdogan počeo da konsoliduje moć već tokom svog prvog mandata kao premijer, ali da je njegova pobjeda za reizbor 2007. označila “pravi zaokret” u turskoj politici.
“Kada drugi put dođu na vlast, osjećaju se mnogo nemilosrdnije i ponašaju se kao da više ne postoji nikakva granica”, rekla je Temelkuram. “Mislim da se u glavi lidera ideja da su ‘ja i država’ isto veoma snažno učvrsti kada drugi put preuzmu vlast.”
Temelkuram je izvještavala širom Turske kao kolumnistkinja lista “Milijet” tokom Erdoganovog uspona 2002. godine. Vrlo rano je uočila njegove autoritarne sklonosti: redovno je napadao novinare i djelovalo je da ga uobičajena politika uopšte ne zanima.
“Autokrate smatraju da su iznad politike”, kaže Temelkuram. “(Oni poručuju:) ‘Politika je korumpirana. Partije su korumpirane. Mi smo čisti.’ Oni stvaraju pokret, a ne partiju.
“Kada prezirete politiku, to znači da ćete vjerovatno učiniti nešto protiv same demokratije”, dodala je.
U godinama otkako je 2014. postao predsjednik, Erdogan je zatvarao političke protivnike i kritičare, suzbijaо proteste i koncentrisao moć u izvršnoj vlasti.
Nakon što je više od dvadeset godina pisala o Erdoganu i drugim autokratama, Temelkuram kaže da Amerikanci moraju da se pripreme za “dugu igru” borbe za obnovu demokratije. “Erdoganu je trebalo 15 godina da uradi ono što je Tramp uradio za 100 dana”, rekla je. “Ako Amerikanci ne prihvate činjenicu da je ovo duga igra, i da će biti brutalna, mislim da neće imati dovoljno strpljenja i izdržljivosti da je iznesu.”
Međutim, Temelkuram kaže da u nedavnim protestima u Turskoj vidi tračak nade. Protesti su izbili nakon hapšenja gradonačelnika Istanbula, Ekremа Imamoglua, pod optužbama za korupciju. Te optužbe se uveliko smatraju pokušajem da se skrajne ključni Erdoganov rival uoči predsjedničkih izbora 2028. godine.
“Ovo je prvi put da jedna konvencionalna politička partija prihvata ili preuzima vođstvo nad protestima na ulicama”, rekla je. “Uvijek je ili bilo riječ o protestima na ulicama ili o izborima i partijskoj politici.”
Kombinacija ta dva elementa, nešto što je, prema njenim riječima, trebalo da se dogodi prije mnogo godina, unosi novi život u glavnu tursku opozicionu partiju. “Te političke partije su poput olupina brodova: metalne strukture, mrtve. Protesti na ulicama, politika mladih ulaze u njih kao jata riba i pretvaraju ih u žive grebene.”
Kazala je i da bi uspješan opozicioni pokret u SAD morao unijeti sličan nivo energije u svoju borbu. “Mnogi ljudi, posebno u Americi i Evropi, organizuju te prestižne panele na koje obični ljudi nikada ne dolaze. Prave nevladine organizacije za koje se ljudi uopšte ne zanimaju”, rekla je. “Jedina opcija je da se ponudi stvarna promjena… i da se u tome bude apsolutno odvažan.”
Klaudija Ortiz (Salvador), poslanica opozicione stranke Vamos
Ortiz kaže da je jedna od najvažnijih lekcija koju je naučila od izbora Najiba Bukelea 2019. godine to da ona i njena stranka, formirana dvije godine ranije, moraju raditi mnogo više od pukog protivljenja njemu.
“Ne možete autoritarne lidere učiniti središtem svoje priče”, rekla je Ortiz. “Ljudi moraju biti u središtu vaše priče, i morate biti strastveni u tome.”
To, kaže ona, znači mnogo više angažmana s građanima, i spremnost da vas ono što kažu ponekad iznenadi. “Dio lijeka za ovo je da slušate ljude”, rekla je. “Ne budite toliko uvjereni da znate šta žele, šta im treba. Morate pitati.”
Izbor Bukelea i njegove stranke Nove ideje preokrenuo je višedecenijsku dvostranačku dominaciju ljevičarske i konzervativne partije.
“Partije koje su vladale zemljom proteklih decenija nisu uspjele da izgrade stabilnu demokratiju koja donosi rezultate u svakodnevnom životu ljudi”, rekla je. “Ali mi vjerujemo da se to ne prevazilazi tako što se institucije unište, već tako što se učine funkcionalnim.”
Tokom posljednjih šest godina Bukele, koji je sam sebe u šali prozvao “najkul diktatorom na svijetu”, uvodio je vanredna ovlašćenja, suspendovao pravo na pravičan postupak i postavljao lojaliste u pravosuđe, čime je omogućeno da zaobiđe ustavnu zabranu za drugi mandat.
Njegov pristup borbi protiv kriminala doveo je do rasprostranjenih kršenja ljudskih prava, uključujući prinudne nestanke i mučenja; danas, prema navodima organizacija za zaštitu ljudskih prava, ta zemlja ima najvišu stopu zatvorenika na svijetu.
Mnogi novinari, opozicioni lideri i organizacije za ljudska prava pobjegli su iz zemlje.
Uprkos tome, Bukele uživa konstantno visoke rejtinge, što Ortiz i drugi analitičari pripisuju stvarnom padu kriminala, ali i propagandi. Međutim, Ortiz kaže da vjeruje da pukotine počinju da se pojavljuju.
Pod Bukeleom, kaže ona, osnovne usluge poput zdravstva i obrazovanja postale su lošije, a troškovi života su porasli.
“Kada vam stvarnost pokuca na vrata i nemate dovoljno hrane, ili imate rođaka koji je bio žrtva proizvoljnog pritvaranja… tada je taj trenutak kada kažete: ‘Dobro, ovo je stvarnost, i ona je prilično drugačija od propagande’”, rekla je. “Mislim da medeni mjesec prolazi.”
“Autoritarni sistemi daju privid efikasnosti, ali njihova rješenja nisu temeljita, nisu održiva i nisu pravedna”, nastavila je. “Oni će se urušiti jer njihov način funkcionisanja podrazumijeva isključivanje, zlostavljanje i omogućavanje masovne korupcije.”
Ali kaže i da je naučila da nikada ne potcjenjuje autokratu.
Bilo da je riječ o podrivanju pravosuđa ili zastrašivanju lokalnih vlasti, “u mnogim slučajevima pomislite: ‘Ne, neće to uraditi’”, kaže ona. “Ali vidjeli smo koliko brzo (centralizacija moći) može da napreduje. Zato je važno da se demokratija brani na svakom koraku”, rekla je.
Priredila: N. B.
Bonus video:
