Plan administracije Donalda Trampa da pokrene talas malih, futurističkih nuklearnih reaktora koji bi napajali eru vještačke inteligencije oslanja se na staru strategiju za zbrinjavanje veoma toksičnog otpada: da se zakopa na dno vrlo duboke rupe.
Međutim, agencija Rojters ističe da postoji problem. Tako duboke rupe nema, a zalihe oko 100.000 tona radioaktivnog otpada, koje se privremeno skladište u nuklearnim elektranama i na drugim lokacijama širom Sjedinjenih Država, nastavljaju da rastu.
Da bi riješila ovu nedoumicu, američka administracija sada nudi “radioaktivnu šargarepu”.
Od država se traži da se dobrovoljno prijave da ugoste trajno geološko odlagalište istrošenog nuklearnog goriva, kao dio kampusa postrojenja koji bi uključivao nove nuklearne reaktore, preradu otpada, obogaćivanje uranijuma i data centre, navodi se u prijedlogu koji je Ministarstvo energetike (DOE) objavilo prošle sedmice.
Njihov poziv za dostavljanje informacija (RFI) označava veliku promjenu politike. Plan za jačanje nuklearne energije sada je povezan sa zahtjevom da se pronađe trajno rješenje za odlaganje otpada, a odluke se prepuštaju lokalnim zajednicama - odluke koje, prema riječima portparola Kancelarije za nuklearnu energiju pri DOE-u, vrijede desetine milijardi dolara investicija i donose hiljade radnih mjesta.
“Time što se sve kombinuje u jedan paket, radi se o velikim ‘šargarepama’ koje se nude uporedo sa postrojenjem za otpad, koje je manje poželjno”, rekao je Lejk Baret, bivši zvaničnik američke Komisije za nuklearnu regulativu (NRC) i DOE-a.
Tramp želi da učetvorostruči nuklearne kapacitete SAD na 400 gigavata do 2050. godine, pošto potražnja za električnom energijom prvi put u posljednjim decenijama naglo raste, zahvaljujući procvatu data centara koji pokreću vještačku inteligenciju i elektrifikaciju transporta.
Međutim, prihvatanje nuklearne energije u javnosti djelimično zavisi od obećanja da će se nuklearni otpad zakopavati duboko pod zemljom, pokazale su studije američke i britanske vlade, kao i Evropske komisije.
Kako bi ubrzale uvođenje nuklearne energije, zemlje poput SAD, Britanije, Kanade, Kine i Švedske promovišu takozvane male modularne reaktore (SMR).
Privlačnost SMR-ova zasniva se na ideji da se oni mogu prenamijeniti u fabrike, što bi trebalo da ih učini bržim i jeftinijim za sklapanje od većih reaktora koji su već u upotrebi.
Međutim, ne očekuje se da će ijedan od novih SMR projekata riješiti problem nuklearnog otpada. Stručnjaci kažu da projektanti nijesu obavezni da o otpadu razmišljaju od samog početka, osim u okviru plana kako će se njime upravljati.
“Ova žurba da se stvaraju novi projekti, bez razmišljanja o sistemu u cjelini, veoma je loš znak za efikasan regulatorni nadzor i za to da se dugoročno uspostavi dobro vođen, bezbjedan i pouzdan program upravljanja nuklearnim otpadom”, rekao je Set Tjuler, vanredni profesor na Vuster politehničkom institutu, koji je ranije bio član američkog Tehničkog odbora za reviziju nuklearnog otpada.
Rojters je kontaktirao sa devet kompanija koje stoje iza 11 projekata malih modularnih reaktora (SMR), a neke su navele da je nuklearni otpad pitanje za operatere reaktora i za vladu.
Za sada se većina nuklearnog otpada u SD, Kanadi, Evropi i Britaniji skladišti na samim lokacijama elektrana, praktično na neodređeno vrijeme - najprije u bazenima za hlađenje istrošenog goriva, a potom u betonskim i čeličnim kontejnerima. Francuska istrošeno gorivo šalje u postrojenje La Hag u Normandiji na preradu.
Prema podacima Ministarstva energetike SAD, više od 90 nuklearnih reaktora koji rade u Sjedinjenim Državama, najvećem proizvođaču nuklearne energije na svijetu, ispred Kine i Francuske, svake godine postojećim zalihama dodaje oko 2.000 tona otpada.
Na lokaciji Dounrej u Škotskoj, gdje je posljednji reaktor zatvoren 1994. godine, rokovi i budžet za dekomisiju više puta su produžavani zbog komplikacija u rukovanju otpadom, navodi britanska vlada, što predstavlja rani pokazatelj problema s kojima se industrija suočava kako se starije elektrane zatvaraju.
Dok se Dounrej, nekada na samom vrhu britanske nuklearne industrije, demontira, ogromni podzemni prostori pune se niskoradioaktivnim otpadom u velikim metalnim kontejnerima.
Još od kada je prije 70 godina u Engleskoj puštena u rad prva komercijalna nuklearna elektrana, donijet je zaključak da je zakopavanje najtoksičnijeg otpada duboko pod zemljom najsigurnija opcija - ali uprkos tome, nijedno trajno odlagalište još ne funkcioniše nigdje u svijetu.
Uspostavljanje takvog odlagališta je spor proces, piše Rojters i dodaje da vlade moraju da obezbijede saglasnost lokalnih zajednica, a potrebna su i geološka istraživanja kako bi se utvrdilo kretanje podzemnih voda i stabilnost stijena na dubinama do 1.000 metara.
Najdalje je odmakla Finska, koja je blizu otvaranja prvog trajnog nuklearnog odlagališta na svijetu, u Olkiluotu - nakon što je proces započela još 1983. godine.
Kada odlagalište počne s radom, odvojeni podzemni tuneli biće ispunjeni kontejnerima od bakra i gvožđa u kojima će se nalaziti otpad, a zatim trajno zapečaćeni.
Švedska je u januaru 2025. započela izgradnju svog trajnog odlagališta, s ciljem da ono proradi krajem 2030-ih. Kanada je odabrala lokaciju u Ontariju i planira da odlagalište bude operativno krajem 2040-ih. Švajcarska i Francuska takođe su izabrale lokacije i nadaju se otvaranju oko 2050. godine. Britanija cilja kraj 2050-ih, ali još nije odlučila gdje će se odlagalište nalaziti.
Neke bivše nuklearne lokacije, uključujući Dounrej, promovišu se i kao potencijalne lokacije za data centre, jer su već povezane na elektroenergetsku mrežu i ne moraju da čekaju priključak.
Međutim, sanacija na tim lokacijama daleko je od završetka. Ozračeno nuklearno gorivo ispuštano je u more prije više decenija, a “manji” radioaktivni fragment pronađen je na lokalnoj plaži još u januaru.
Posljednja “značajna” radioaktivna čestica otkrivena je u aprilu, a ribolov je zabranjen u krugu od dva kilometra od ispusne cijevi Dounreja zbog radioaktivnih čestica na morskom dnu.
Britanija je prošle godine produžila rok za završetak sanacije Dounreja sa 2033. na 2070. godine.
Bonus video:
