Zimske olimpijske igre počele su juče u Italiji, bez učešća ruskih ekipa i uz veoma ograničeno učešće pojedinačnih ruskih sportista koji nastupaju kao “neutralni”. Međunarodni olimpijski komitet (MOK) nastavlja zabranu uvedenu nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine i naložio je dodatne provjere sportista u onim sportovima čije su federacije dozvolile Rusima da se takmiče kao “pojedinačni neutralni sportisti”. MOK je takođe 2023. suspendovao Ruski olimpijski komitet zbog nasilnog preuzimanja ukrajinskih sportskih organizacija u četiri ukrajinske oblasti koje je Kremlj nezakonito prisvojio.
Rusko rukovodstvo oštro je osudilo zabranu. Ruski olimpijski komitet saopštio je da odluka iz 2022. “krši osnovna načela olimpizma”, dok je portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova uporedila isključenje Rusije sa Olimpijskih igara u Parizu 2024. sa “neo-nacizmom”. Ruski sportisti koji su najdostupniji zapadnim medijima, hokejaši koji igraju u Nacionalnoj hokejaškoj ligi (NHL), žalili su se što su izgubili priliku da se, na najvećoj svjetskoj sceni, bore za nacionalnu slavu.
Apeli ruskih sportista mogu djelovati saosjećajno zapadnim sportskim fanovima. Ali Putinov režim koristi svaki ruski sportski uspjeh kao propagandu za legitimisanje svoje vlasti. Kremlj odavno smatra sportske uspjehe nacionalnim političkim resursom, što objašnjava i njegovu istoriju korišćenja obavještajnih službi za omogućavanje sistemskog dopinga, napade na one koji su ga razotkrili i potkopavanje ugleda svojih konkurenata.
Rusija je u više navrata koristila uspješne sportiste kako bi legitimisala svoj rat punih razmjera protiv Ukrajine. Tokom proratnog mitinga u martu 2022. godine, organizovanog povodom godišnjice aneksije Krima, ruski predsjednik Vladimir Putin izveo je brojne sportiste kako bi poslužili kao maskote njegove nove kampanje agresije. Neki sportisti još revnosnije prihvataju svoju ulogu propagandnog oružja, poput Veronike Stepanove, osvajačice zlatne medalje 2022. godine u skijaškom trčanju. Stojeći pored Putina na ceremoniji u Kremlju u aprilu te godine, posvećenoj odavanju počasti olimpijskim šampionima, rekla je: “Pred mojim očima Rusija je ponovo postala snažna, ponosna i uspješna. To se ne dopada svima u svijetu… ali mi smo na pravom putu i sigurno ćemo pobijediti, baš kao što smo pobijedili na Olimpijadi. Hvala vam mnogo što ste visoko podigli zastavu naše zemlje. I nećemo je spustiti, obećavam.”
Hokej pruža još jedan skorašnji primjer načina na koji Rusija koristi svoje sportiste da ojača rat i Putinov režim. Prošlog aprila, Aleksandar Ovečkin iz Vašington Kapitalsa oborio je rekord NHL lige po broju postignutih golova svih vremena. U svečanom obraćanju nakon utakmice, hokejaška zvijezda rođena u Moskvi izjavio je: “Svi vi navijači, cio svijet, Rusija - uspjeli smo, momci! Ovo je istorija.” Njegov trijumf donio mu je čestitke ruskih zvaničnika, uključujući i samog Putina, ali su se posebno izdvojile dvije reakcije iz aparata vlasti.
Poslanik Državne dume Andrej Alševskih izjavio je: “Uprkos sankcijama, uprkos diskriminaciji, uprkos svemu, Rusi pobjeđuju. Niko nas neće zaustaviti.” Još upečatljivije pohvale stigle su od ruskog ministra sporta i predsjednika Ruskog olimpijskog komiteta Mihaila Degtjareva, koji je rekao: “U eri u kojoj je svjetski sport postao arena političkog sučeljavanja, veliki ruski hokejaš je još jednom dokazao da će pravi šampion probiti svaku barijeru. … Ovečkin nikada nije skrivao niti se stidio svog pasoša, ostaje član Putinovog tima i, u isto vrijeme, jedno od glavnih lica svjetskog hokeja, miljenik miliona i najbolji strijelac u istoriji NHL-a.” Obojica zvaničnika su otvorene pristalice ruske invazije na Ukrajinu.
Sam Ovečkin bio je manje eksplicitan kada je riječ o agresiji njegove zemlje na Ukrajinu. Na početku invazije punih razmjera uputio je opšti poziv da “ne bude više rata”. Međutim, na početku ruske hibridne agresije na Ukrajinu 2014. godine, pozirao je za fotografiju sa porukom da treba “spasiti djecu od fašizma”, a bio je i nominalni osnivač projekta “Putin tim”, koji je vodio kampanju za Putinov reizbor 2018. godine.
Neki ruski sportisti ipak su se suprotstavili političkoj zloupotrebi svoje slave. U aprilu 2022. godine, svjetska šampionka u umjetničkom klizanju Elizaveta Tuktamiševa pristala je da učestvuje na klizačkom događaju koji je organizovao njen kolega, takođe svjetski šampion, a kasnije i zvanični Putinov politički predstavnik, Jevgenij Pljuščenko. Bila je ogorčena kada se ispostavilo da je događaj, održan u gradu Tuli, zapravo otvorena proslava ruske agresije na Ukrajinu. “Zaista sam željela da vjerujem da je sport izvan politike, ali danas se pokazalo da to nije slučaj. … Ne želim da nastupi sportista postanu sredstvo manipulacije i ubjeđivanja”, napisala je Tuktamiševa potom na Instagramu.
Aleksandra Bojkova, evropska šampionka u sportskom klizanju u parovima, takođe je nagovijestila da je njeno učešće protiv njene volje iskorišćeno u političke svrhe. Ipak, ni Bojkova ni Tuktamiševa nijesu otvoreno osudile proratnu poruku tog događaja. Korišćenje sportista kao pro-ratnih maskota u Rusiji je ustaljena praksa, ali događaj u Tuli pokazuje da će Kremlj prisvajati sportske uspjehe svojih sportista kao oružje u ratu protiv Ukrajine, bez obzira na njihovu saglasnost.
Instrumentalizacija sportskih uspjeha od strane Kremlja i prisvajanje ukrajinskog sporta dolaze povrh ogromne štete koju je ruska agresija nanijela ukrajinskom sportu i užasa kojima su ukrajinski sportisti bili izloženi. Prema projektu “Anđeli sporta”, Rusija je ubila najmanje 516 ukrajinskih trenera i sportista - broj za koji se navodi da je daleko od konačnog.
Govoreći o djelimičnom popuštanju zabrane za ruske sportiste na samitu o ruskom sportu u novembru 2025. godine, Degtjarev je rekao da su “pobjede naših sportista naša najvažnija diplomatija”. Zaista, prema navodima aktivista, mnogi Rusi kojima je MOK dozvolio da se takmiče kao neutralni sportisti i dalje ostaju integrisani u državne strukture i propagandni aparat. Svjetski sportski establišment trebalo bi da Degtjareva shvati doslovno i prizna da ruski sportisti ostaju geopolitički instrumenti.
Rusija nije jedina zemlja koja je u novijoj olimpijskoj istoriji izvršila invaziju na drugu državu ili koristila sportske uspjehe u političke svrhe. Hokejaški navijači mogu takođe žaliti što će ovogodišnji muški turnir biti oslabljen bez ruskog učešća, sada kada se NHL zvijezde vraćaju na olimpijski led. Ali Rusija je svoju vojsku koristila kako bi otela ukrajinski sport, uporedo sa otimanjem ukrajinskih ljudi i teritorije, a Kremlj instrumentalizuje sportske uspjehe svojih sportista kako bi legitimisao agresiju na Ukrajinu. To su prestupi koje međunarodni sport ne može tolerisati i MOK je u pravu što ih strogo kažnjava.
Drugo osnovno načelo Olimpijske povelje navodi da je “cilj olimpizma da stavi sport u službu skladnog razvoja čovječanstva, s namjerom da se promoviše mirno društvo posvećeno očuvanju ljudskog dostojanstva”. Korišćenje sportista kao političkog oruđa za promociju rata agresije (za koji Rusija ne pokazuje nikakve znake da će ga obustaviti), zajedno sa razaranjem i oružanom pljačkom ukrajinskog sporta, predstavlja nepodnošljivo skrnavljenje tog načela.
To znači da je isključenje Rusije sa Igara u Milanu bila jedina prihvatljiva odluka, kao i da je poziv predsjednika FIFA Đanija Infantina da se Rusija vrati u međunarodni fudbal potpuno neprimjeren. Umjesto toga, Putinove pokušaje da zemlju vrati u međunarodni sport treba odbaciti - i na Olimpijskim igrama i u sportskim federacijama širom svijeta - kako bi se spriječilo da Rusija koristi mirnodopski sport kao oružje u svom ratu protiv Ukrajine.
Tekst je preuzet iz Forin polisija
Prevod: N.B.
Bonus video:
